Dok Trump traži bolje veze s Putinom, zove i Lukašenka
U potezu koji je iznenadio mnoge posmatrače i političare, predsjednik SAD Donald Tramp (Donald Trump) prošle sedmice je telefonski razgovarao s bjeloruskim liderom Aleksandrom Lukašenkom(Aleksandr Lukashenko), samo nekoliko sati prije samita s Vladimirom Putinom na Aljasci.
Tramp je na društvenim mrežama napisao, opisujući Lukašenka kao "visoko cijenjenog predsjednika", da je razgovor bio fokusiran na oslobađanje 1.300 političkih zatvorenika.
Prema riječima Valera Kavaleuskog, šefa prognanog think tanka pod nazivom Agencija za euroatlantska pitanja, Trampovo insistiranje na političkim zatvorenicima ima duboku simboliku.
"Tramp je stavio humanitarno pitanje, oslobađanje političkih zatvorenika, na sam vrh svoje poruke", rekao je Kavaleuski za RSE.
"To pokazuje da su humanitarni pregovori pogodni i za Minsk i za Vašington. Izbjegavaju teške teme poput geopolitike ili rata u Ukrajini, a djeluju plemenito i dostojanstveno jer se tiču ljudskih života."
Za Lukašenka, kojeg Zapad dugo kritikuje i izoluje kao diktatora i odanog Putinovog saveznika, Trampov poziv predstavlja diplomatski pomak.
'Poklon za Lukašenka'Politički analitičar Valer Karbalevič za Bjeloruski servis Radija Slobodna Evropa (RSE) je rekao da je to bio "veliki poklon" za Lukašenka, koji mu pruža priliku da se vrati u međunarodne tokove nakon što je "spalio mostove" sa Zapadom, brutalnim gušenjem masovnih protesta protiv izborne krađe 2020. godine.
"Lukašenko je zadovoljan", ocjenjuje Karbalevič, jer "jasno osjeća psihološku nelagodu zbog toga što ga zapadne zemlje već pet godina ne priznaju kao predsjednika Bjelorusije."
Ali Kavaleuski to vidi drugačije: "Čak i s užasnim kartama u rukama — nepriznat, pod ruskom kontrolom i saučesnik u agresiji na Ukrajinu — Lukašenko je uspio da dođe do Trampa… To nije bio poklon. To je rezultat ciljane, vješte bjeloruske diplomatije", kaže on.
Svetlana Tihanovskaja, prognana liderka bjeloruske opozicije, pohvalila je Trampove napore da se oslobode politički zatvorenici u Bjelorusiji, ali je pozvala na nastavak pritiska na Lukašenkov režim.
"Ovo je važna humanitarna misija predsjednika (Trampa) — spasavanje života nevinih ljudi. Sada očekujemo da režim Lukašenka potpuno prekine represiju i oslobodi sve nevine ljude iz zatvora, što je ključni prvi korak ka miru, slobodi i pomirenju. Dok se to ne desi, ne bi trebalo biti promjena u politici prema režimu", napisala je Tihanovskaja na društvenim mrežama.
Lukašenko za sada nije dao mnogo detalja. Njegova portparolka Natalija Eismant rekla je samo da je "rad u tom pravcu u toku". Organizacije za ljudska prava su skeptične.
Paval Sapeljka iz bjeloruskog centra za ljudska prava "Vjasna" primijetio je da se represija pojačala posljednjih mjeseci, iako se povremeno odobravaju pomilovanja.
Bez pomaka ka političkom dijalogu"Vlasti pokazuju paralelne procese. Represija se nastavlja i pogoršava, prema nekim pokazateljima. Istovremeno, neki ljudi bivaju oslobođeni putem pomilovanja, povremeno uz hitnu deportaciju, što je neprihvatljivo", rekao je Sapeljka za RSE.
"Niko nije govorio o zaustavljanju hapšenja niti o političkom otopljavanju", rekao je Dzmitri Jahorau iz fondacije BySol, koja pomaže žrtvama represije u Bjelorusiji.
Marina Kasinerava iz organizacije Dissidentby, koja podržava političke zatvorenike, rekla je da možda ima više od 1.300 ljudi iza rešetaka zbog protivljenja režimu.
"Sistem je učinio sve da prikrije zločine protiv ljudskih prava, uključujući zatvaranje sudskih rasporeda", rekla je.
Kasinerava je upozorila da Lukašenko može pribjeći "nasilnim transferima" umjesto stvarnim oslobađanjima. "Režim može protjerivati ljude s vrećom preko glave. To nema nikakve veze sa slobodom u zdravom smislu te riječi", rekla je.
Manjak nadeOd 2020. godine, organizacija Vjasna je dokumentovala 360 pomilovanja u Bjelorusiji, pri čemu je najmanje osam osoba deportovano direktno iz zatvora, iako su imale samo bjelorusko državljanstvo. U posljednjih pet godina, 8.532 osobe suočile su se s politički motivisanim krivičnim optužbama, a 7.299 ih je osuđeno.
Za borce za ljudska prava, mogućnost da 1.300 zatvorenika bude oslobođeno bila bi zaista istorijska. Ali naglašavaju da, ako represija ne prestane, takav potez će biti više taktički manevar nego sistemska promjena.
Ipak, Kavaleuski kaže da Trampovo angažovanje s Lukašenkom, kao i njegovi napori da donese mir u Ukrajinu, može biti izvor ohrabrenja.
"U Bjelorusiji i Ukrajini trenutno vlada manjak nade. Ljudi u obje zemlje vide Trampa kao nekoga ko je, iako nesavršen, spreman da se angažuje i pokuša riješiti krize s kojima se suočavaju."
Za razliku od toga, evropski donosioci odluka drže distancu, pridržavajući se strogih sankcija i izolacije, što, prema Kavaleuskom, čini Trampovo angažovanje značajnijim.
"Možda to nije idealan put. Možda zahtijeva kompromise, uključujući i realnost da Lukašenko ostaje na vlasti. Ali pruža priliku da se ljudi oslobode iz zatvora i da se represija uspori", naglasio je.
Za sada, Trampov potez označava kraj višegodišnjeg zastoja u komunikaciji s Lukašenkom.
Ostaje nejasno da li je to jednokratna humanitarna gesta ili početak novog kanala američke diplomatije.
Bjeloruska opozicija je zabrinuta da bi Trampove humanitarne geste mogle otvoriti vrata za legitimizaciju Lukašenka bez sprovođenja suštinskih reformi.