Tihi otpor Kabula: Svakodnevni život mladih Afganistanaca pod režimom talibana
Neposredno prije nego što je afganistanska prijestolnica pala u ruke talibana u augustu 2021. godine, Radio Slobodna Evropa(RSE) razgovarao je s nekoliko mladih stučnjaka u Kabulu koji su izrazili svoje strahove i zabrinutost za budućnost. Ove sedmice smo ih ponovo kontaktirali da vidimo kako su se njihovi životi razvijali.
Ahmad Dawood obavlja više poslova, od prodaje voća na ulici do rada kao pomoćni kuhar, kako bi osigurao da ima dovoljno hrane za svoju porodicu.
Dawood, krojač po struci, morao je zatvoriti svoju malu krojačku radnju u živopisnoj trgovačkoj četvrti Lycee Maryam u Kabulu prije četiri godine. Novi vladari Afganistana, ultrakonzervativni talibani, ne dozvoljavaju muškarcima da komuniciraju sa ženama koje nisu njihovi bliski rođaci.
"Odnio sam svoju šivaću mašinu kući, pa i dalje šijem haljine za neke od svojih starih redovnih mušterija", rekao je Dawood.
Dawoodove mušterije dolaze "diskretno" u njegovu kuću u jednoj sporednoj ulici naselja Khairkhana, gdje 28-godišnji krojač živi sa svojim starim roditeljima.
Ali Dawoodov posao je znatno opao, "ne samo zbog straha od talibana", već i zbog teške ekonomske krize i siromaštva koji su pogodili Afganistan.
"Ko razmišlja o novim haljinama kad nema hljeba", rekao je Dawood.
Nedostatak poslova i stroga ograničenja prava žena i djevojčica predstavljaju ključne probleme pod talibanskom vlašću, prema riječima nekoliko mladih stručnjaka iz Kabula koji su razgovarali za RSE.
Talibani, koji su se vratili na vlast nakon pada vlade koju je podržavao Zapad u Kabulu u augustu 2021. godine, ozloglašeni su po zabrani obrazovanja djevojčica nakon osnovne škole.
Ženama nije dozvoljeno da putuju bez muškog staratelja, da same izlaze na večeru, niti da rade za strane humanitarne organizacije koje su nekada zapošljavale hiljade žena širom zemlje.
Nema vremena za hobije"Danas većina ljudi u Afganistanu, uključujući srednju klasu, preživljava uz hljeb i čaj", rekao je Naseem Karimi, 29-godišnji bivši učitelj koji živi u naselju Karte Se.
Karimi je radio u privatnoj školi u centru Kabula i sanjao o pisanju romana i putovanjima u inostranstvo. Svoj život prije dolaska talibana opisuje kao "udoban", s "odgovarajućom platom" i "puno slobodnog vremena" koje je provodio uz hobije: čitanje i prisustvovanje večerima poezije.
Škola je izgubila polovinu svojih učenika — djevojčice — nakon zabrane njihovog obrazovanja. Desetine muških učenika također su napustile školu jer njihove porodice više nisu mogle priuštiti privatno obrazovanje.
Karimi je dao otkaz početkom 2022. godine jer mu "nova plata nije pokrivala ni trošak prevoza". Nije precizirao čime se trenutno bavi, ali je rekao da je od tada radio "na raznim projektima" i poslovima, uključujući fizički rad.
"Nemam više ni hobi ni san. Knjigu nisam pročitao već dugo", rekao je Karimi za RSE.
"Dolazim kući kasno i umoran sam od posla. Pojedem nešto, pa idem na spavanje i ujutro opet rano ustajem za posao. Nemam čak ni vremena da razgovaram s porodicom", rekao je.
Karimi, koji živi s roditeljima, pita se da li će "ikada moći da se oženi", jer je "postao previše siromašan da bi mogao izdržavati vlastitu porodicu".
Rad je za 'moju slobodu i mentalno zdravlje'Zainab Ramz, koja ima 26 godina, zarađuje 10.000 afganija (oko 150 američkih dolara) mjesečno radeći za jednu privatnu radio stanicu u Kabulu.
Ramz živi s roditeljima, mlađim bratom i sestrom, a kaže da joj skromna plata jedva pokriva osnovne troškove hrane i minibusa kojim putuje na posao. Njena "povremena luksuzna stvar" je sladoled s prijateljicama tokom vrelih ljetnih dana.
"Ali posao za mene nije samo novac. To je moja sloboda i način da sačuvam mentalno zdravlje, [i] daje smisao mom životu", rekla je za RSE.
Ramz nije izlazila iz kuće skoro šest mjeseci nakon što su talibani preuzeli glavni grad, svega nekoliko sedmica nakon što je diplomirala novinarstvo na Univerzitetu u Kabulu.
"Kružile su glasine da talibanski borci siluju ili prisilno udaju mlade žene", rekla je Ramz. "Ljudi su se jako bojali u prvim sedmicama i mjesecima, ali se to postepeno promijenilo."
"Jedan talibanski borac nam je jednom rekao da je, kada je prvi put došao u Kabul, bio iznenađen što su stanovnici Kabula muslimani i 'normalni' također, suprotno onome što su on i mnogi njegovi saborci zamišljali", prisjetila se.
Ramz je među Afganistankama koje su se vratile na posao u medijima, bankama, bolnicama, osnovnim školama i drugim državnim i privatnim institucijama. Nosi široku haljinu do članaka i maramu, što je odjevni kodeks koji propisuje talibanska vlast.
"Kao novinarki, nije mi dozvoljeno da obavljam intervjue jedan-na-jedan s talibanskim zvaničnicima. Ostavim poruku na njihovim telefonima tražeći komentar, a oni odgovore glasovnom porukom. Mogu postavljati pitanja na konferencijama za medije", rekla je Ramz o svom poslu.
Rad u afganistanskim medijima pod talibanima podrazumijeva i autocenzuru, kaže ona, poput izbjegavanja oštrih kritika na račun vođa grupe i njihove politike.
"Više nam nije dozvoljeno da ih nazivamo 'talibanima' u medijima. Sada je to 'vlada'", dodala je Ramz.
'Sada ima manje korupcije'U kabulskoj četvrti Makroyan, Sara Atazada pohađa privatni kurs engleskog jezika i nada se da će postati učiteljica u osnovnoj školi za djevojčice.
Privatni kursevi su posljednji preostali put ka visokom obrazovanju za djevojke u Afganistanu. Atazada nije uspjela završiti studije na Univerzitetu u Kabulu zbog talibanske zabrane obrazovanja žena nakon osnovne škole.
"Da rezimiram: Naši životi su se okrenuli naglavačke u ove četiri godine. Ekonomija je u rasulu. Zdravstveni sektor se urušava. Ljudi se bore da pronađu hranu", rekla je Atazada.
"Ali moram priznati talibanima da se sigurnost poboljšala pod ovom vlašću", dodala je Atazada, izražavajući stav koji dijele i drugi mladi stanovnici Kabula koji su razgovarali za RSE.
"Također, sada ima mnogo manje korupcije u državnim strukturama", rekla je novinarka Ramz.
Osim dvije decenije vojnog sukoba, Afganistanci su se svakodnevno suočavali s opasnošću od bombaških napada, za koje su uglavnom bili optuživani talibani dok su se borili protiv tadašnje vlasti između 2001. i 2021. godine.
"Da, postigli smo mir, konačno, ali također nam treba hrana, trebaju nam prilike i sloboda", rekao je Karimi, bivši učitelj.
"Za sada, osjećaj je kao da propuštamo najbolje godine svojih života."
Ahmad Dawood obavlja više poslova, od prodaje voća na ulici do rada kao pomoćni kuhar, kako bi osigurao da ima dovoljno hrane za svoju porodicu.
Dawood, krojač po struci, morao je zatvoriti svoju malu krojačku radnju u živopisnoj trgovačkoj četvrti Lycee Maryam u Kabulu prije četiri godine. Novi vladari Afganistana, ultrakonzervativni talibani, ne dozvoljavaju muškarcima da komuniciraju sa ženama koje nisu njihovi bliski rođaci.
"Odnio sam svoju šivaću mašinu kući, pa i dalje šijem haljine za neke od svojih starih redovnih mušterija", rekao je Dawood.
Dawoodove mušterije dolaze "diskretno" u njegovu kuću u jednoj sporednoj ulici naselja Khairkhana, gdje 28-godišnji krojač živi sa svojim starim roditeljima.
Ali Dawoodov posao je znatno opao, "ne samo zbog straha od talibana", već i zbog teške ekonomske krize i siromaštva koji su pogodili Afganistan.
"Ko razmišlja o novim haljinama kad nema hljeba", rekao je Dawood.
Nedostatak poslova i stroga ograničenja prava žena i djevojčica predstavljaju ključne probleme pod talibanskom vlašću, prema riječima nekoliko mladih stručnjaka iz Kabula koji su razgovarali za RSE.
Talibani, koji su se vratili na vlast nakon pada vlade koju je podržavao Zapad u Kabulu u augustu 2021. godine, ozloglašeni su po zabrani obrazovanja djevojčica nakon osnovne škole.
Ženama nije dozvoljeno da putuju bez muškog staratelja, da same izlaze na večeru, niti da rade za strane humanitarne organizacije koje su nekada zapošljavale hiljade žena širom zemlje.
Nema vremena za hobije"Danas većina ljudi u Afganistanu, uključujući srednju klasu, preživljava uz hljeb i čaj", rekao je Naseem Karimi, 29-godišnji bivši učitelj koji živi u naselju Karte Se.
Karimi je radio u privatnoj školi u centru Kabula i sanjao o pisanju romana i putovanjima u inostranstvo. Svoj život prije dolaska talibana opisuje kao "udoban", s "odgovarajućom platom" i "puno slobodnog vremena" koje je provodio uz hobije: čitanje i prisustvovanje večerima poezije.
Škola je izgubila polovinu svojih učenika — djevojčice — nakon zabrane njihovog obrazovanja. Desetine muških učenika također su napustile školu jer njihove porodice više nisu mogle priuštiti privatno obrazovanje.
Karimi je dao otkaz početkom 2022. godine jer mu "nova plata nije pokrivala ni trošak prevoza". Nije precizirao čime se trenutno bavi, ali je rekao da je od tada radio "na raznim projektima" i poslovima, uključujući fizički rad.
"Nemam više ni hobi ni san. Knjigu nisam pročitao već dugo", rekao je Karimi za RSE.
"Dolazim kući kasno i umoran sam od posla. Pojedem nešto, pa idem na spavanje i ujutro opet rano ustajem za posao. Nemam čak ni vremena da razgovaram s porodicom", rekao je.
Karimi, koji živi s roditeljima, pita se da li će "ikada moći da se oženi", jer je "postao previše siromašan da bi mogao izdržavati vlastitu porodicu".
Rad je za 'moju slobodu i mentalno zdravlje'Zainab Ramz, koja ima 26 godina, zarađuje 10.000 afganija (oko 150 američkih dolara) mjesečno radeći za jednu privatnu radio stanicu u Kabulu.
Ramz živi s roditeljima, mlađim bratom i sestrom, a kaže da joj skromna plata jedva pokriva osnovne troškove hrane i minibusa kojim putuje na posao. Njena "povremena luksuzna stvar" je sladoled s prijateljicama tokom vrelih ljetnih dana.
"Ali posao za mene nije samo novac. To je moja sloboda i način da sačuvam mentalno zdravlje, [i] daje smisao mom životu", rekla je za RSE.
Ramz nije izlazila iz kuće skoro šest mjeseci nakon što su talibani preuzeli glavni grad, svega nekoliko sedmica nakon što je diplomirala novinarstvo na Univerzitetu u Kabulu.
"Kružile su glasine da talibanski borci siluju ili prisilno udaju mlade žene", rekla je Ramz. "Ljudi su se jako bojali u prvim sedmicama i mjesecima, ali se to postepeno promijenilo."
"Jedan talibanski borac nam je jednom rekao da je, kada je prvi put došao u Kabul, bio iznenađen što su stanovnici Kabula muslimani i 'normalni' također, suprotno onome što su on i mnogi njegovi saborci zamišljali", prisjetila se.
Ramz je među Afganistankama koje su se vratile na posao u medijima, bankama, bolnicama, osnovnim školama i drugim državnim i privatnim institucijama. Nosi široku haljinu do članaka i maramu, što je odjevni kodeks koji propisuje talibanska vlast.
"Kao novinarki, nije mi dozvoljeno da obavljam intervjue jedan-na-jedan s talibanskim zvaničnicima. Ostavim poruku na njihovim telefonima tražeći komentar, a oni odgovore glasovnom porukom. Mogu postavljati pitanja na konferencijama za medije", rekla je Ramz o svom poslu.
Rad u afganistanskim medijima pod talibanima podrazumijeva i autocenzuru, kaže ona, poput izbjegavanja oštrih kritika na račun vođa grupe i njihove politike.
"Više nam nije dozvoljeno da ih nazivamo 'talibanima' u medijima. Sada je to 'vlada'", dodala je Ramz.
'Sada ima manje korupcije'U kabulskoj četvrti Makroyan, Sara Atazada pohađa privatni kurs engleskog jezika i nada se da će postati učiteljica u osnovnoj školi za djevojčice.
Privatni kursevi su posljednji preostali put ka visokom obrazovanju za djevojke u Afganistanu. Atazada nije uspjela završiti studije na Univerzitetu u Kabulu zbog talibanske zabrane obrazovanja žena nakon osnovne škole.
"Da rezimiram: Naši životi su se okrenuli naglavačke u ove četiri godine. Ekonomija je u rasulu. Zdravstveni sektor se urušava. Ljudi se bore da pronađu hranu", rekla je Atazada.
"Ali moram priznati talibanima da se sigurnost poboljšala pod ovom vlašću", dodala je Atazada, izražavajući stav koji dijele i drugi mladi stanovnici Kabula koji su razgovarali za RSE.
"Također, sada ima mnogo manje korupcije u državnim strukturama", rekla je novinarka Ramz.
Osim dvije decenije vojnog sukoba, Afganistanci su se svakodnevno suočavali s opasnošću od bombaških napada, za koje su uglavnom bili optuživani talibani dok su se borili protiv tadašnje vlasti između 2001. i 2021. godine.
"Da, postigli smo mir, konačno, ali također nam treba hrana, trebaju nam prilike i sloboda", rekao je Karimi, bivši učitelj.
"Za sada, osjećaj je kao da propuštamo najbolje godine svojih života."