Koncentrični napadi na Koncil, ne samo na papu Franu

'Ej, Njofra! Uveo si prisilnu upravu u Kongregacije, uklonio svećenike, obezglavio Malteški Red i Franjevce od Bezgrešne, ignorirao kardinale. Kam se denulo tvoje milosrđe?' Tako bi se u neki aproksimativan zagrebački govor mogao prevesti tekst plakata protiv pape Frane, napisan na aproksimativnome rimskome pučkom dijalektu.

Pisac nije znao dovoljno 'romanesknoga' da bi hinio pučku provenijenciju plakata. Puk teško da bi mario za sukob Engleza i Nijemaca u plemićkome Malteškom Redu, a još teže da bi skupio novac za 200 i više skupih plakata kojima je u noći s petka na subotu oblijepljen dio centra Rima. Kad puk ima nešto o Papi za rimske zidove, koristi sprej. I - kao što smo se mogli više puta uvjeriti - Papu hvali ili mu se divi, pa ga pučki umjetnik nije oklijevao prikazati i kao Supermana.

Općinski redari su brisali te iskaze, pa su prekjučer skidali i plakate protiv Pape koji su pogodili općinu Metropolitanskoga glavnoga grada Rima (kako se ona formalno zove), utoliko žešće što su plakati zaposjeli upravo one oglasne ploče s kojih općina bere takse, ali niti su taksu platili, niti su naznačili - kako zakon izrijekom iziskuje - tko im je nakladnik, a tko ih je tiskao.

Posrijedi je dakle puka, ali ne i pučka diverzija, skupa i naizgled bez presedana. U ovom obliku je nije bilo, istina je, ali nisu uzmanjkali letci, ne baš uljudni, protiv sv. Ivana Pavla II kad je na molitvu za mir u Assisiju pozvao vođe raznih svjetskih religija. Molitva nije mogla biti zajednička ni među onima koji vjeruju u istog Boga (jer se o Nj stoljećima otimaju kao psi oko što slasnijeg zalogaja s iste goljenice), nego samo istodobna, ali i to je onda izazvalo zgražanje i gnušanje onih kojima je bitan vlastiti dres, a posve nebitan mir (ionako u ratovima ginu tuđa djeca, nikada onih koji o ratu odlučuju).

A ipak su i sadašnji plakati i nekadašnji letci tek kamilica u usporedbi s onim što su papama nabijali - ne na nos, nego na 'Pasquinov' kip pred Palačom Braschi - u srednjem i novom vijeku, dok je papa bio i kralj prave države, one Papinske, a ne tek Vatikanskoga Grada.

Cijeli tekst bismo mogli utrošiti samo na najsočnije invektive protiv Aleksandra VI, koga su optuživali i za incest s kćerkom Lucrezijom Borgiom. Urbanu VIII, kad je dao pretopiti brončani pokrov kupole Panteona da bi Bernini imao materijal za ciborij u Sv. Petru, napisali su: 'Što ne učiniše barbari, učinili su Barberini' (pa je to don Frane Bulić opetovao kada se vlast suglasila da se njegov golemi Grgur Ninski usadi usred splitskoga Dioklecijanova Peristila, kao znak slavenske stope nad rimskom ruinom).

'Pasquinate', kako se zvao taj srednjevjekovni 'post it' u funkciji pučkoga glasa (ali u svim tim stoljećima iz perâ obrazovanih autora), bile su i nadmetanje u duhovitosti, nerijetko gruboj, katkad baš opakoj - dok ove novovjekovne invektive nisu duhovite, odaju samo razjarenost.

Posrijedi je, po svoj prilici, odnos spram Drugoga vatikanskog koncila i obnove koja ga je iznjedrila i njime se ohrabrila. Sv. Ivan XXIII pustio je duh (ili Duha, ovisno o točki gledanja) iz boce. Bl. Pavao VI gledao je kako obuzdati ono što mu se činilo srljanjem, sv. Ivan Pavao II nastojao je to usmjeriti, oslanjajući se i na teološko znanje kardinala Josepha Ratzingera, koji je javno izrazio rezerve baš spram asiških molitava i spram Wojtyłina pokajanja za grijehe u Katoličkoj crkvi i u njezino ime.

Ratzinger je nedvojbeno poklonik tradicije, koju je štoviše, postavši Benediktom XVI, egzaltirao na simboličkoj razini (ferulom u ruci, kamurom i galerom na glavi, mocetom preko raménā, pozlaćenim prijestoljem pod presvijetlom...), ali nije bio protivnik Koncila na kojemu je sudjelovao kao perit.

Frane, prvi papa u ovih gotovo šest desetljeća koji na Koncilu nije sudjelovao i prvi koji je formiran u duhu njegova razmaha, nastoji ponovno zazvati njegov izvorni duh (ili Duh).

To tjera u bijes, odnosno paniku one koji u Katoličkoj crkvi vide primarno instituciju, organizaciju i tradiciju, a ne živo tijelo Kristovo, kako ta Crkva samu sebe hvali i kakvom se smatra.

Nije čudno da su se stoga na plakatu našle objedinjene gotovo sve akcije protiv papinskog autoriteta u posljednjih desetak-petnaestak godina (s iznimkom jedino lefebvreovskog Društva sv. Pija X). To pokazuje da se one, čak i ako su nastajale odvojeno i autonomno, sada združene u frontu, kojoj se ovih dana (na strani kardinala koji bi Papu žigosali kao heretika i tako mu slomili ili barem otupili ugled) pridružila i Međunarodna bratovština katoličkog svećenstva (ICCC) s bazom u Sjedinjenim Državama, Irskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Australiji.

Svima njima je, uz Božićnu čestitku Kuriji, papa Frane poručio da se 'Sotona u janjećem liku' krije, iza riječi opravdanja odnosno, često, optužbe, zakrivajući se 'za tradicije, za pričine, za formalnosti', ili pak 'u težnji da se sve prenese na osobni plan, bez razlikovanja čina, čimbenika, odnosno činjenja'.