UČITELJ ZEMLJOPISA KOJI SA SVOJIM UČENICIMA SPAŠAVA ŽIVOTE 'Moji su učenici doslovno tijekom nastave probudili lava u savani'
Dejan zna da je najbolja investicija, investicija u znanje. Obrazovani ljudi sve prebrode, lakše se snađu, a i stvaraju za druge. On doslovno ulaže u znanje drugih. Još motivira druge da mu se pridruže. Rade to i drugi profesori, puno se trudi. Dejan to čini na svoj način. Sam investira novac i vrijeme u znanje učenika OŠ “Braća Radić” u Botincu u kojoj predaje zemljopis. Nagovara druge da mu se pridruže u obrazovanju najsiromašnijih, afričke djece. Tamo čak gradi školu, vrtić i zgradu za profesore. U “svom” razredu zemljopis predaje sasvim drukčije od planiranog, ali i sasvim normalno za trenutak u kojem živimo.
Dejan Nemčić profesor je čiji su učenici tijekom nastave bili na svih sedam kontinenata, kako on to voli reći. Nastavno su gradivo dopunili Skypeom i zahvaljujući predavačima koje je Dejan organizirao za njih s raznih dijelova svijeta, od New Yorka, Chicaga i Havaja, Vancouvera i manjih mjesta u Kanadi, Rio de Janeira, Bogote, Punta Arenasa, većine zemalja Europe, do Ruande, Tanzanije, Nigerije i Kenije, Dubaija, Tokija, New Delhija, Pekinga, Sidneyja, Melbournea i Antarktike, bili na svim tim mjestima, vidjeli ulice i građevine, ljude različitih crta lica na vrlo poseban, a sasvim jednostavan način koji nije predviđen školskim programom, ali se pokazao idealnim. Učenici kojima predaje zemljopis vole njegova predavanja, o zemljopisu znaju više, njihovo je znanje bolje, samim time i ocjene, a uz to doznaju o bitnim životnim vrijednostima.
Jednostavno, Nemčić je, razmišljajući o predmetu koji je izabrao za svoj poziv pomislio - zašto im ne bih doveo sve te zemlje o kojima predajem u razred? Na kraju je postigao da su o npr. Baracku Obami, dok je bio predsjednik i jedan od najmoćnijih ljudi svijeta, od baby sitterice njegove djece učenici doznali kakav je kada nije predsjednik, kada je u svom domu, kuhinji i razgovara sa svojom obitelji. Doznali su što to stvarno znači opasnost života u brazilskim favelama, kada se usred dana čuju pucnji, kako izgleda kupovati kartu za Operu u Sidneyju, kolika je gužva i kako je živjeti u Tokiju, gradu s 25 milijuna stanovnika.
Nemčić je napravio ono što je najlogičnije u 21. stoljeću, uvrstio je u nastavu suvremenu tehnologiju, našao odgovarajuće iseljenike iz njegove Garešnice i drugih dijelova Hrvatske, nagovorio ih da mu pomognu i pripreme predavanje o zemlji u kojoj žive i tako, svojim javljanjima, dopune nastavni program. Trebalo je riješiti tri problema, od kojih su prva dva bili oprema i internet. To je riješio odvajajući novac iz vlastitih prihoda, od svoje učiteljske plaće. Ono posljednje, kako osigurati da premosti vremensku razliku, da mu se javljaju ljudi kada je noć u Australiji ili Americi, a on ima satove zemljopisa, riješio je, usprkos sumnjama okoline, zahvaljujući susretljivosti ljudi koje je izabrao da mu pomognu svojim predavanjima u nastavi. - Nebrojeno puta su ti predavači izlazili noću na ulice da bi održali predavanje i javili se mojim šestim razredima, nikada to nije bio problem - opisuje uz osmijeh. Zato su njegovi učenici ti o kojima se priča kako su probudili lava dok spava. - U jednom je trenutku predavač naletio na lava koji je spavao, a oduševljenje učenika se prenijelo Skype vezom do Afrike i, doslovno, probudilo veliku mačku - opisuje Nemčić.
Bilo je jako teško pronaći nekoga tko bi se javio s Antarktike jer tamo nema stalnih stanovnika, a onda je kolegica išla na pet dana i u javljanjima pokazala učenicima kako to stvarno izgleda kada se koža mijenja na -35 stupnjeva Celzijevih, kako izgleda kada te nose hladni vjetrovi i kada si u vječnom ledu - opisuje Dejan. Bilo mu je važno, nakon napada na Pariz, pokazati da terorizam nije pobijedio i da se ljudi ne plaše. - Nemoguće je da će netko pobijediti taj grad ljubavi - kaže i opisuje kako su neki dan imali javljanje s ulica Pariza i kako ih je domaćin, predavač, odveo čak do ulaza u dvoranu gdje je reprezentacija igrala rukomet, na sam početak utakmice. Učenici su bili oduševljeni. U drugoj su situaciji bili šokirani kada im se javio predavač iz Nepala, i to samo dva dana nakon snažnog potresa.
Prije Zagreba, Dejan je predavao u rodnoj Garešnici iako se tada već bio preselio u Zagreb. Putovao je dnevno tri sata da bi predavao učenicima i tijekom tih vožnji smišljao kako im približiti nastavu. To radi i danas, potpuno je u svojim projektima poboljšanja nastave, što prenosi u udžbenike koje piše za Profil Klett, izdavačku kuću, ali intenzivno radi na svom drugom međunarodnom projektu - Africi. Želi pomoći afričkoj djeci, stoga je pokrenuo akciju “Jedan medo, jedan život” kojom je skupljao novac za lijek protiv malarije. Pet kuna, “medo”, cijena je kojom se spasi život jednog afričkog djeteta. - Zahvaljujući učenicima koji su se uključili u akciju, danas Afrikom trče mnoga djeca - kaže Nemčić. - Jedna olovka u Africi znači omogućiti nekome školovanje, a to uspijevamo skupljajući donacije - opisuje svoj projekt koji znači odlazak u Afriku, slanje kontejnera pomoći, ali i crtanje zemljopisnih karata za afričke škole. - Zemljopisne karte koje nedostaju masnim zidovima po afričkim školama bit će one koje će svojim bojama nacrtati hrvatski učenici - kaže kroz smijeh i razmišlja o ljetu kada će se opet uputiti u Afriku ne bi li pomogao kolegama na drugom kontinentu.