DONALD TRUMP 'Kinu moram zaustaviti. A ako svijet želi da budemo globalni policajac, neka nam za to onda i plati!'
Izolacionizam i protekcionzam. To su dvije riječi kojima je od samoga početka opisivana Trumpova vanjskopolitička “doktrina”. Navodnici zato što je sasvim jasno da doktrine nema, nego postoji samo niz nabacanih razmišljanja iz kojih se, pomnijim čitanjem, može izvući nekoliko interesantnih zaključaka. Tako se, primjerice, Trumpov pogled na borbu protiv Islamske države u svojoj biti ne razlikuje od onoga koji je postavila doktrina predsjednika Baracka Obame. Samo što je ova potonja bila jasna i, prema mišljenju potpisnika, prekomjerno negativno kritizirana. A i jedna i druga se, mutatis mutandis, svode na sljedeće: udarati na IS, ali izbjegavati pogibije američkih vojnika. Traženje saveznika koji će odraditi posao. Proces koji se bez većih problema može, u određenoj mjeri, definirati izolacionizmom, posebno ako se usporedi s aktivnostima vlade predsjednika Busha mlađeg. Nema više obrambene pomoći bez para?
Upravo je Obama sjedio na summitu NATO-a u Walesu prije dvije godine kad je na njegov poticaj Savez prihvatio obvezu (naglasak, obvezu!) povećanja svog vojnog proračuna zbog nadolazećih prijetnji. Ni tu, dakle, Trump ne donosi ništa novo. Kao i kad ističe da će djelovati samo ako budu ugroženi američki interesi. Ukrajina to nije pa Obama nije djelovao. Transpacifički trgovinski sporazum se može promatrati kao nastojanje da se Kina izolira, da joj se nametnu pravila, dakle opet ono što Trump najavljuje kao novinu. A Obama je, uz EU, onemogućio Kini da u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji dobije status tržišne ekonomije. Sigurno je da će se iz temelja promijeniti politika prema Izraelu, a što će biti s Iranom tek treba vidjeti: posebno ako Exxon sklopi ondje koji unosan posao. Reci u knjizi su jedno, a suočavanje s realnom politikom sasvim drugo.