SLUČAJ KOJI JE DIGNUO NA NOGE CIJELU ISTRU Ujedinio ih oboljeli susjed: država treba skrbiti o njemu, ali mu sve rasprodaje

Istarska sela Šegotići i Pavićini već godinama dijeli stari maslinik. Tih tridesetak starih stabala maslina ove zime, međutim, ujedinila su mještane oba sela u neposrednom susjedstvu turistički razvikane Duge uvale.

Točnije ujedinila ih je plemenita namjera da pokušaju pomoći susjedu koji je u nizu životnih nesreća ostao bez roditelja, bez zdravlja i bez obiteljskog maslinika.

Priča o masliniku na istočnoj obali istarskog poluotoka priča je o Zoranu P. iz sela Šegotići, 44-godišnjem kamenoklesaru i hrvatskom branitelju, priča o sustavu socijalne skrbi, koji je, ako pitate mještane ovih sela, pao na ispitu, te priča o susjedskoj solidarnosti.

 

Prvi znakovi

- On je bio dobar momak, vrijedan radnik, redovan na poslu, uredan, radio je kao klesar u Puli, a kasnije kod Delbianca u Krnici - govori nam Zdravko, prvi susjed Zorana P., koji trenutno boravi na rehabilitaciji u jednom domu nedaleko od Zagreba.

Prema riječima mještana, njihov nesretni susjed počeo je pokazivati znakove psihičke nestabilnosti nakon povratka iz Domovinskog rata, a poznato je da je bio na ličkom ratištu u Ramljanima. Stanje mu se dodatno zakompliciralo kada su mu umrli roditelji pa mu je kao štićeniku pulskog Centra za socijalnu skrb oduzeta poslovna sposobnost. Skrb je u financijskom smislu bila skromna, jedva 1000 kuna mjesečno pa su mu svakodnevno mještani davali hranu ili novac iako je Zoran P. bio bogati nasljednik.

Od roditelja je naslijedio dvije kuće, veliku štalu, stari maslinik i druge zemljišne čestice na atraktivnim lokacijama pokraj prometnice i naselja o kojima je počeo skrbiti Centar za socijalnu skrb.

Mještani su dugo među sobom komentirali kako nije u redu da uz vrijedne nekretnine “njihov Zoki” prima mizernu novčanu naknadu, a nezadovoljstvo je kulminiralo otkrićem da je njegov maslinik sa 30 starih stabala maslina prodan bez natječaja po bagatelnoj cijeni od 65.000 kuna!

Na sve se nadovezala i prometna nesreća u Pavićinima kada je 20. listopada u večernjim satima Z. P. kao pješak teško ozlijeđen i prebačen u bolnicu.

“Mi smo više puta tražili od Centra da ga se smjesti u Dom, a posljednji put šest dana prije nesreće”, kaže nam Vera Išić iz Šegotića, jedna od koordinatorica reakcije mještana sela Šegotići i Pavićini koji su ustali u obranu susjeda i potpisali svojevrsnu peticiju protiv Centra za socijalni rad jer je imućnog štićenika učinilo siromašnim.

 

Sporne prodaje

U pritužbi koju je potpisalo 40-ak mještana, praktično svi koji i zimi žive u ovim selima, traži se od nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku da ispita rasprodaju imovine Z. P.

Mještane solidarne sa susjedom smeta što je Centar za socijalnu skrb Pula “ostavio Z. P. da baulja selima Pavićini i Šegotići bez dovoljnih prihoda te da prosi novac od mještana”.

Istovremeno mještani traže od nadležnog ministarstva da ispita nedavnu rasprodaju imovine njihova susjeda koje je proveo pulski centar.

Sporna je prodaja šume površine 12.396 četvorna metra za samo 134.000 kuna, iako parcela graniči s građevinskim zemljištem, te maslinika s tridesetak starih maslina na 1817 četvornih metara za samo 65.000 kuna.

Mještani upozoravaju da je šuma prodana za samo 11 kuna po četvornome metru, a maslinik uz glavnu cestu koja vodi do mora za samo 35 kuna po četvornome metru.

Usporedbom sa stanjem na tržištu nekretnina proizlazi da je Centar zemljište svojeg štićenika prodao i do deset puta jeftinije od cijene koju traže drugi prodavatelji na sličnim lokacijama.

Uostalom, sama pojedinačna prodaja 30 stogodišnjih stabala maslina (bez prodaje zemljišta!) na tržištu bi donijela više od 65.000 kuna.

Iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku dobili smo pisani odgovor u kojem stoji da su u povodu predstavke mještana sela Šegotići sredinom prosinca proveli izvanredni upravni i stručni nadzor u Centru za socijalnu skrb Pula.

Iz odgovora proizlazi da je Centar postupao u skladu s Obiteljskim zakonom, a tvrdnju da štićenik Z. P. “baulja” Pavićinima te prosi hranu od mještana “ne mogu prihvatiti kao vjerodostojnu jer ne raspolažemo dokazima o istome”.

“Što se tiče cijene po kojoj je šuma i maslinik prodan, napominjemo da je prije prodaje Centar zatražio procjenu ovlaštenog sudskog vještaka te ne možemo govoriti o pogodovanju kupcu s obzirom na to da je nalaz vještaka o procjeni vrijednosti zemljišta dokaz u čiju vjerodostojnost Centar, a ni ovo ministarstvo ne može sumnjati”, stoji nadalje u odgovoru Ministarstva uz opasku da Zakon ne obvezuje Centar da treba prodavati štićenikovu imovinu putem javnog natječaja.

“U slučaju Zorana P. pojavila se osoba zainteresirana za kupnju zemljišta u njegovu vlasništvu te je Centar, nakon provedenog postupka i procjene da je to u interesu štićenika, odobrio sklapanje kupoprodajnog ugovora. Sredstva dobivena prodajom zemljišta položena su na račun štićenika, o čemu postoje dokazi.”

Što mu je ostalo

Tijekom našeg posjeta gotovo pustom selu Šegotići obišli smo dio preostalih nekretnina iz kojih bi država itekako mogla naplatiti skrb o svojem štićeniku.

Stara visoka katnica s dvorištem i lijepom šternom, susjedna nova, nedovršena katnica i štala na kat koja bi se učas mogla pretvoriti u stambeni objekt trenutno zjape prazne i čini se kao da čekaju kupce.

Nadajmo se da ih Centar za socijalni rad neće prodati bez natječaja u bescjenje, a da će njihov bivši vlasnik, a sadašnji štićenik centra, imati primjerenu skrb.

Susjedima bi to bilo drago.