Evo kako kradom možete zamijeniti svoj božićni poklon, čak i bez računa
Sve u svemu, kad ovako lijepo zbrojim i oduzmem, ovo je definitivno bila godina promašenih poklona.
Počela je jednim novčanikom za koji još ne mogu procijeniti kako je zapravo prošao, a posljednjih desetak dana zabilježila sam rekord - u dva sam navrata gledala kako osmijesi na licima mojih dobrih prijateljica, dok se probijaju kroz mašne i bliješteći papir, ustupaju mjesta nečemu nalik Munchovu kriku, ali uz primjesu blago kiselog osmijeha, valjda kako bi prikrile koliko su zgrožene glupošću s kojom sam ih suočila.
OK, OK, istina - zbilja sam se, prije nego što sam joj zapakirala elektronski pikado, trebala sjećati kako sam kod svoje prijateljice slavljenice, opijena s nekoliko čašica bambusa, bezuspješno pokušavala strelicu ubaciti na bilo koji dio elektronske table, makar i za nula bodova, samo da više ne završavaju u njezinu zidu ili chabby chic ormarima.
“Pa kako se ne sjećaš? Igrale smo ga, a onda mi je toliko dojadio da sam ga na kraju proslijedila ujaku...”, iskreno mi je priznala boreći se s golemom kartonskom kutijom koju je potom još morala i nanašati po zagrebačkim klubovima.
Novi fijasko zatim je uslijedio prije nekoliko dana kad sam svojoj frčakovoj prijateljici s ponosom na licu kao rođendanski poklon donijela Remingtonovu digitalnu peglu za kosu.
“Krasno. Baš sam zadnju peglu koju sam imala proslijedila Dubravki jer je uopće nisam koristila. No, hvala ti, ovu ću sigurno koristiti”, lijepo mi je zahvalila pa nogom vrećicu s poklonom šutnula negdje ispod stola.
Stvar sama po sebi možda i ne bi bila toliko traumatična da većina mojih prijatelja, sam Bog zna zašto, ne pate od kroničnog SSPP-a - “sindroma srama povrata poklona”.
“Evo ti račun pa ga zamijeni.”
“Neću.”
“Ma što ćeš, pobogu, s pikadom koji ne želiš?”
“Ma otkud ti da ga ne želim? Baš je genijalan poklon”, odgovara mi kao da razgovara s oboljelim od Alzheimera.
Nema tu pomoći.
SSPP-ovci jednostavno ne mijenjaju poklone, barem ne javno i uz odobravanje darivatelja.
Previše je tu srama i komplikacija - moraju uzeti račun, vidjeti koliko ste na njih potrošili, priznati da im se nešto ne sviđa - a onda i ono što im je najgore - legitimizirati činjenicu da im je do poklona, zapravo, stalo.
Postoji dosta bezbolan način da se sve to izbjegne.
Ne znam zašto, ali svaki put zaboravim da većina trgovina danas nudi mogućnost izdavanja takozvanog poklon-računa.
On izgleda poput pravog računa, jedino što na njemu nije ispisana cijena poklona pa ga osobi koju darujete jednostavno ubacite u vrećicu i problem riješen.
Ako joj se dar sviđa, niste ga upropastili otkrivajući cijenu, ako ga želi zamijeniti, jednostavno ode u trgovinu s poklon-računom i tamo predmet zamijeni za nešto drugo.
Za SSPP-ovce također postoji elegantan način da neželjeni poklon kradom zamijene čak i onda kad uz njega nisu dobili nikakav račun ili ga od darivatelja ne žele tražiti.
Većina trgovina danas nudi mogućnost zamjene robe bez računa, ali uz neke uvjete koji variraju od brenda do brenda.
Da biste, primjerice, artikl zamijenili u H&M-u, ne morate imati račun, ali morate prodavaču u trgovini u kojoj je artikl kupljen omogućiti da račun za predmet koji mijenjate pronađe u kasi.
“Dakle, morate mi dati točan datum i otprilike vrijeme kad je artikl kupljen, kao i informaciju što je još drugo eventualno bilo na računu. Pronađemo li ga, bez problema možete zamijeniti svoju robu”, pojašnjava mi jedna H&M-ova djelatnica.
Slično funkcionira i u Zari, dok u Mülleru vrijede malo drukčija pravila.
“Uzet ćemo natrag predmet za zamjenu ako možete dokazati da je kupljen kod nas. Većina njih na sebi imaju neku deklaraciju na kojoj piše Müller pa ne bi trebalo biti problema. Naravno, pod uvjetom da je artikl zapakiran i nije korišten”, pojašnjava mi Müllerova djelatnica.
Najzanimljivije uvjete povrata ili zamjene robe otkrila sam u Jysku.
Tamo vam se u svakom slučaju najviše isplati robu mijenjati uz račun jer vas povrat bez predočenja računa nešto malo ipak košta.
“Da, uzimamo natrag robu bez računa, ali u tom slučaju obračun povrata ili zamjene artikla obavlja se po akcijskoj cijeni tog predmeta. To znači da ćete, dođete li zamjenu odraditi bez računa, u većini slučajeva ipak izgubiti nešto novca”, pojašnjava mi jedna djelatnica preko telefona.
Ipak, računajte da najviše novca, i vi i vaš darivatelj, gubite s predmetima - koje ne koristite.
Imate prijedlog za škrticu? Pišite na: velika.skrtica@gmail.com