SINOVI GLEDALI KAKO IM MINA UBIJA TATU Potresna i naglo prekinuta životna priča omiljenog pirotehničara kojega je tik pred mirovinu snašla tragedija
Bio je uzor svojim sinovima pirotehničarima, a od njih se nije htio razdvajati ni na poslu. Bio im je to posljednji radni dan u ovom turnusu. Antun Alošinac, 60-godišnji iskusni pirotehničar iz Bistrinaca pokraj Belišća, i njegova dvojica sinova, Petar i Matija, u ponedjeljak su ujutro, kao i nebrojeno puta tijekom zadnjih sedam godina, otkako rade zajedno vrijedan i human posao, ušli u minsko polje na području Suhovara i Zemunika Gornjeg u Zadarskoj županiji, koncentrirani da i tu sekciju odrade na kvalitetan način te da mirne duše pođu kući i u obiteljskom krugu proslave nadolazeći Božić.
Radovao se Božiću
Radovao se Antun još jednom blagdanu sa suprugom Milanom, njihovo šestero djece i unučicom, kćeri sina Matije. No, umjesto da u utorak otac i dvojica sinova sretno stignu s još jednog terena, u ponedjeljak ujutro iz Zemunika je put Bistrinica otišla najstrašnija moguća vijest. Antun je obavljajući svoj posao izgubio život u polju između Suhovara i Zemunika Gornjeg. Dugogodišnji zaposlenik tvrtke Istraživač benz d.o.o. iz Nuštra i otac šestero djece, od kojih su dvoje pirotehničari i rade u istoj tvrtki kao i otac, izgubio je život nešto prije devet sati dok je u neposrednoj blizini kamenoloma Pinčić upravo od ubojitih “promovki” čistio jedno od zadnjih minski sumnjivih područja u tom dijelu županije, u općini Zemunik Donji.
Dosad je na tom području razminirano 8,2 četvorna kilometra, a preostalih 353.769 tisuća četvornih metara trebalo bi razminirati do 2017. godine. Iako svjedoci navode da su čuli eksploziju i vidjeli dim, zbog šoka koji su proživjeli nisu htjeli iznositi detalje. Na čišćenju minski sumnjivog terena radio je i stroj za razminiranje, no 60-godišnjak je, kako neslužbeno doznajemo, stradao dok je, navodno, uklanjao deblo stabla preko kojeg stroj nije mogao proći.
Preživio granate
Na ulazu u dvorište obiteljske kuće Alošinčevih upaljen je lampion u znak tuge za izgubljenim Antunovim životom. Uz suprugu Milanu i mlađu djecu, koja su s njom kod kuće, su rodbina i prijatelji. Stradali je živio u Nuštru i imao dugogodišnje iskustvo u tom poslu.
- Oprostite, ali zaista ne znam što bih vam rekla jer ni meni još nije sve poznato. Čekam da se dečki vrate s očevim posmrtnim ostacima i da mi sve ispričaju. Imam razumijevanja za vaš posao, ali doista vam nemam što reći - rekla nam je supruga poginulog pirotehničara koju je vijest o Antunovoj smrti zatekla nakon jutarnje mise zornice u župnoj crkvi Sv. Josipa Radnika u Belišću, gdje je cijela obitelj Alošinac iznimno aktivna i angažirana. Milana i pjeva u crkvenom zboru te pomaže s ostalim župljanima u posebnim prigodama kada treba crkvu pospremiti, ukrasiti, očistiti...
Tugujuća žena još nam je uspjela reći da je Antun kao pirotehničar radio 15 godina, i to odmah nakon što se razvojačio iz Hrvatske vojske u kojoj je bio kao dragovoljac i branitelj Domovinskog rata od samih početaka. Bistrinci su bili na prvoj liniji obrane od neprijateljskih napada iz Baranje, odakle su preko Drave, pokraj koje se nalazi i njihova kuća, svakodnevno tukli različiti projektili. Jedna je granata tijekom rata pala i pred njihovu kuću. No, sve su to preživjeli i izdržali, a sada je Antuna smrt snašla 580 km od kućnoga praga, u vrijeme kada su rat i njegovi ostaci već davno trebali biti iza nas. No, ono ružno vrijeme, nažalost, i danas uzima svoj danak.
- Radio je kako bi nam svima osigurao egzistenciju. Imao je već jednom nesreću, kada se prilikom rada u jednom minskom polju srušilo stablo koje je palo na njega i ozlijedilo ga. No, čim se oporavio, vratio se poslu koji mu se nekako uvukao pod kožu, iako je riječ o iznimno napornom poslu i u fizičkom i u psihičkom smislu - još nam je kratko rekla Antunova supruga.
Velika je nesreća snašla ovu ženu koja sada mora smoći snage za život.
Nije puno lakše niti rođaku kojeg smo zatekli kada je dolazio u dom Alošinčevih. Rekao nam je da se Antun za nekoliko mjeseci spremao u mirovinu, za koju je imao sve uvjete. Sinovi Petar i Matija bili su u njegovoj blizini i u trenutku nesreće.
Vrijedan i dobar
- On im je bio uzor. Jedan je završio za stolara, a drugi za fitofarmaceuta, ali su se poslije prekvalificirali za pirotehničare i od prvog dana radili su s ocem koji se nije htio razdvajati od njih, kao ni oni od njega. Antun je bio među najstarijima u firmi, ali istovremeno i jedan od najsmirenijih - kratko je novinarima pred obiteljskom kućom Alošinčevih rekao rođak nesretno preminulog pirotehničara, iza kojeg su osim supruge i dvojice najstarijih sinova ostale još tri kćeri od kojih jedna za poslom otišla u Njemačku. Druga stažira u Gradskoj upravi Belišća, a najmlađa ide u 8. razred osnovne škole. Imaju još jednog sina, učenika 1. razreda srednje škole.
- Antun je bio iznimno dobar i vrijedan čovjek, koji je uvijek nešto radio oko kuće i nikada nije imao mira - rekla nam je jedna susjeda s kojom smo razgovarali o nesreći koja je pogodila obitelj Alošinac, ali i cijele Bistrince i susjedno Belišće, u kojima imaju puno prijatelja.