Obijesnim pojedincima treba naplatiti posljedice

U samo dva dana dvije smrti od meningitisa u Toscani osvježila su s druge strane, one grobne, raspravu o štetnosti i koristi od cjepiva. Obje žrtve stradale su od meningokoka protiv kojega nisu bile cijepljene. Jedna jer je već bila vremešnija, druga jer je to smatrala nepotrebnim. Ali ni vremešniju damu ne bi imao tko zaraziti da nije bilo pametnih koji "znaju" da cjepivo izaziva autizam. Tako je u predizbornoj kampanji veliki protivnik vakcinacijskog nasrtaja na ljudsku slobodu, lažljivi Donald Trump, rekao i ovo: "Zdravo mlado dijete ide doktoru, napumpaju ga masivnim dozama mnogih vakcina, osjeća se loše i mijenja se - autizam. Mnogo je takvih slučajeva."

Može se primijetiti da pojedinac odgovara za svoje zdravlje, da o djeci s punim pravom odlučuju roditelji. Možemo se usuglasiti da je, i tom pogledu, odluka o cijepljenju ili necijepljenju u domeni ljudske slobode. Ali samo u tom pogledu.

Kao što u ljudsku slobodu može pripasti i odluka da se pijan sjedne za volan i da se smrska o neko usputno stablo - ali ako slobodno biće zatim ne zalegnu u lijes, nego ostane paraplegično ili, ne daj Bože, tetraplegično - ono postaje i socijalni trošak. Sve pod pretpostavkom da u nesreći nije stradao i netko treći. Stoga se pijanstvo za volanom smatra socijalnom ugrozom, pa je kažnjivo.

Cijepljenje također ima dvije istodobne svrhe, dva cilja: djeluje individualno, ali djeluje i socijalno. Štiti od oboljenja onoga tko se cijepi, ali štiti od infekcije i druge s kojima kontaktira. Po standardima Svjetske zdravstvene organizacije, smatra se riskantnim po kolektiv ako u njemu nije cijepljenjem obuhvaćeno barem 96 posto članova. Neutemeljeni alarmizam - potpuno dopustiv u granicama individualnih sloboda dok, naravno, ne ograničava tuđu slobodu i tuđe pravo (osobito: na život, na zdravlje) - djeluje kao neka vrsta socijalne bolesti. A ima i svoju socijalnu cijenu, pa i striktno ekonomsku.

Roditelji koji, pozivajući se na moguće nuspojave (statistički daleko manje štetne od samih zaraza), odbijaju cijepljenje svoje djece, morali bi preuzeti financijsku i zakonsku odgovornost kako za eventualno liječenje svoje djece ako se ipak zaraze, tako i za direktne i indirektne posljedice u drugih kojima bi njihova necijepljena djeca prenijela zarazu. To se također odnosi na odrasle osobe koje, izbjegavši cijepljenje, dovode u opasnost ine pojedince. Svatko je slobodan riskirati svoju glavu, o svom trošku, ali samo svoju i samo o svome.

Neodgovorno je natjerati odgovorne da kroz solidarno zdravstveno ili invalidsko osiguranje plaćaju posljedice neodgovornog rizika inih. Stoga bi, u načelu, osiguranje trebalo drastično poskupiti, razmjerno riziku za sebe i za ostale, osobama koje svjesno poduzimaju rizična ponašanja (ne vakciniraju se, puše, prekomjerno piju alkoholna pića, drogiraju se itd.). Podjednako bi im trebalo naplaćivati participaciju do visine zbiljskih troškova za sva liječenja koja izravno proizlaze iz rizičnog ponašanja (poput raka pluća za pušače). Nemamo dovoljno za opremu, ni za rijetke bolesti - još manje bismo smjeli imati za obijesne.