OTVORENA UCJENA: IZ RIMA STIŽE PRIJETNJA BLOKADOM Renzi traži da Europska unija izabere: ili Viktor Orbán ili Italija

Rim tvrdi da je Bruxelles Višegradskoj skupini i ksenofobima majka, dok je njima, koji godinama primaju stotine tisuća ilegalnih migranata, maćeha

Naš je zakon o bilanci ispravan, nemamo u njemu što mijenjati - replicirao je talijanski premijer Matteo Renzi na primjedbe iz Evropskog povjerenstva i prije negoli su one upućene na adrese ministarstava ekonomije zemalja na čije nacrte proračuna u 2017 ima što prigovoriti.

Prigovori su napisani Španjolskoj, Litvi, Belgiji, Portugalu, Finskoj, Cipru i Italiji te im dostavljeni u utorak. Komisija je dala Italiji rok od dva dana za pojašnjenje razloga kršenja prijašnjeg dogovora o ciljanom smanjenju deficita. Istog je dana Renzi nastupio još odlučnije te zaprijetio da će blokirati proračun EU ako ne bude solidarnosti.

Posrijedi je uobičajeno tehničko rašpanje, kakvoga je bilo i prijašnjih godina. Bruxelles se - uzalud opetuje evropovjerenik Pierre Moscovici - pokazao prilično tolerantan prema talijanskim zahtjevima za fleksibilnošću. Ta fleksibilnost je, naravno, povezana i sa stalnim odgađanjem mjera protiv Francuske koja godinama nije ispunjavala svoje obveze, zbog čega su se pojavile i kritike Komisiji da ni po tom pitanju ne tretira sve države na jednak način.

Proboj deficita

Lani je Bruxelles odobrio Italiji 18 milijardi eura proboja deficita na ime fleksibilnosti radi razvitka, ove godine je spreman odobriti još 15 milijardi, a za 2017, priznajući troškove obnove područja razorenoga potresom te povećanje troškova za imigrante, pristaje da talijanski tekući proračunski deficit, umjesto maksimalno dopuštenih 2 posto iznosa društvenoga brutoproizvoda u tekućoj godini, dosegne (prethodno već dogovorenih i odobrenih) 2,2 posto. Renzi i Padoan zahtijevaju 2,3 posto. Razlika je 1,6 milijardi eura - ali Renzi od te svote čini principijelno i političko pitanje.

Razlog je dvojak. S jedne strane Renziju treba vanjski izazov, makar izmišljen, da barem malo kompaktira svoje posvađane trupe dok se bliži referendum o ustavnim promjenama na kojemu će vjerojatno pretrpjeti bolan poraz - ako je suditi po manje-više svim anketnim prognozama. S druge Renzi od buhe pravi slona baš na pitanju primjene pravila, da bi pokazao da je Unija Visegrádskoj skupini i ksenofobima majka, a maćeha Italiji koja je godinama najizloženija neprekidnoj plimi ilegalnih imigranata. Nedjelja je bila rekordan dan sa 4000 novopridošlih, a iz Ministarstva unutrašnjih poslova hropću: “Pred kolapsom smo!”

U Rimu smatraju da je Unija Italiju namagarčila i ostavila na cjedilu, dok je bjesomučno spašavala članice koje su se lani na balkanskoj ruti našle na udaru plime imigranata koju je izazvala Turska, ucjenjujući Berlin i Bruxelles. Uvidjevši da funkcioniraju ucjene, kako iz Turske, tako i iz Visegrádske skupine, i Italija je sve sklonija mašiti se tog oružja, a jučerašnja invazija ilegalnih imigranata navodi vodu na taj politički mlin.

S obzirom na to su Renzi i Padoan zaoštrili retoriku s Evropskim povjerenstvom dovevši je do ruba sukoba. Padoan je u intervjuu rimskoj Repubblici u subotu poručio da se EU mora odlučiti između Italije i Madžarske.

Italija se na nedavnom sastanku na vrhu u Ateni, koji je okupio “važnije mediteranske članice EU” (tj. Portugal, Španjolsku, Francusku, Italiju, Maltu, Grčku i Cipar - ali bez Slovenije i Hrvatske), oštro postavila protiv politike budžetske strogosti, na kojoj insistiraju Njemačka, Nizozemska, Finska, Estonija itd. U toj orijentaciji je Renzi dobio i Obaminu podršku prošli tjedan u Washingtonu.

Renzi je ovih dana izrijekom rekao da pripadnice Visegrádske skupine i ostale članice EU koje odbijaju primiti imigrante moraju biti oglobljene u dogodišnjem proračunu Unije. Bez toga se ni Italija ne osjeća više obavezanom primjenjivati propise. A to može biti kraj Unije - jasno je kazao Padoan.

Rok za prilagodbu

Vremena za natezanje još ima. Talijanski proračun vjerojatno neće biti odbačen već 31 listopada, kao ni ostalih članica kojima Povjerenstvo nije još odobrilo proračun (odbacivanje bi značilo trotjedni rok za prilagodbu zahtjevima). Predviđanja za 2017 bit će predočena ministrima ekonomije odnosno financija u Bruxellesu 9 studenoga, sredinom mjeseca slijedi mišljenje Povjerenstva, ali tek poslije Božića je na redu eventualno definitivno neprihvaćanje s pokretanjem procedure zbog kršenja.

Tu Rim čeka u zasjedi: tvrdi da mora biti kažnjeno ili svako kršenje ili nijedno, tako da 0,1 posto proboja nije nužda, nego inat, ali (po Renziju) principijelan.

Pitanje je dakle posve političko: tko odlučuje u EU, tko ima pravo samariti ostale (Italija za to optužuje Orbána), a tko ne.

Naravno, otvoreno je pitanje koliko Renzijeva vlada zaista dovodi u pitanje “Fiscal Compact” (koji uporno kritizira), koliko sustav odlučivanja, a koliko samo diže glas radi unutrašnjih odnosa.

Za neke od stavova Renzi nailazi na razumijevanje i drugih kolega u EU. Ideja da se istočnoeuropske članice, koje odbijaju primiti izbjeglice na osnovi odluke o premještaju, sankcionira smanjenjem sredstava iz fondova za regionalni razvoj te da se takva sredstva preusmjere za pomoć u zbrinjavanju izbjeglica čula se prije i od austrijskih, nizozemskih, belgijskih i finskih političara. Poručili su da “solidarnost mora biti dvosmjerna”. Oni ne idu toliko daleko kao Renzi koji prijeti da će blokirati proračun EU za 2017. godinu, ali kada se bude razmatrala budućnost višegodišnjeg financijskog okvira EU do 2020., to se pitanje može postaviti. Tim više što će doprinos Velike Britanije već sada biti manji zbog pada tečaja funte, a taj će doprinos i nestati kada ta država, jedan od najvećih neto uplatitelja, napusti Europsku uniju.

I u Bruxellesu imaju razumijevanja za Renzija s obzirom na izazov koji je pred njim. Nakon odluke o Brexitu i referenduma u Nizozemskoj protiv ratifikacije sporazuma EU i Ukrajine najmanje što Uniji treba jest poraz još jedne vlade, ovaj put u važnoj i velikoj državi, uz opasnost da na vlast dođu stranke s kojima bi EU imala još veći problem.

Bez kritika

Zbog toga su se lideri EU nakon summita suzdržavali od kritika Renziju i Italiji koji su spriječili spominjanje novih sankcija Rusiji zbog napada na civile u Siriji. U Bruxellesu već primjećuju da se utjecaj Renzija, preko skupine Europskih socijalista, proširio i na Parlament EU koji ima ulogu u usvajanju proračuna EU. Socijalisti, čiju skupinu u Europskom parlamentu vodi Gianni Pittella, nisu potpisali pismo koje su glavne parlamentarne skupine EPP, Liberali i Zeleni zajednički uputile šefovima država ili vlada EU uoči summita prošli tjedan, a kojim su tražile od njih da Rusiji zaprijete oštrim sankcijama zbog uloge u napadima na Alep.