RECENZIJA POMODNOG RESTORANA U CENTRU ZAGREBA ČIJI JE MENADŽER U REMETINCU Luna Rossa je mjesto gdje ne biste trebali potrošiti svoje novce!
Sve se u nevelikom bistrou u središtu Zagreba želi prikazati talijanskim. Uređenje - vijenci češnjaka s talijanskom trobojnicom u izlozima, crveno-bijeli karo stolnjaci, stolice tipične za trattoriju, a da ne bi bilo zabune, još je tu i velika zidna crnobijela tapeta Fontane di Trevi.
Info:
Klasici
Baš onako kao da ste ušli u Hrvatima poznate ambijente kakve tršćanske pizzerije. S razglasa se čuju talijanske kancone, blagoglagoljiv konobar, ujedno suvlasnik, govori hrvatski s jakim talijanskim akcentom, a sa svakim koji i zucne koju na njegovu jeziku, odmah će prebaciti na talijanski, a povremeno i zapjevati kad ga ponese popularna melodija.
Na jelovniku sami klasici talijanske kuhinje, toliko znani da i onima koji ih nisu nikad jeli, izgledaju poznato. Dakle, sve, baš sve ovdje hoće reći - “mi smo talijanski restoran”. Zabuna je isključena. U svemu su svi vanjski preduvjeti za ne previše obvezujuću trattoriju, kakve se sreću u svim europskim gradovima, zadovoljeni. Simpatično i ugodno kako to obično biva u naših susjeda. No, ono zbog čega ste ovdje došli, dakle da biste jeli, to baš i nije tako savršeno, čak ni savršeno talijanski. Sve bi ovdje bilo bolje i sasvim u suglasju s talijaniziranim ambijentom kad bi se samo malo preciznije kuhalo i više trudilo oko kvalitetnijih namirnica.
Za cijenu koju naplaćuju mogli bi nabaviti kvalitetnije namirnice od onih koje kuhaju. Pogotovo se to pokazalo na predjelu. Millefoglie s patlidžanima - klasično, efektno i jednostavno predjelo talijanske kuhinje, zapravo složenac od patlidžana, rajčice i sireva očito je chefu bio teško savladiv problem. Nije imao niti jedno od dva povrća ni blizu prolazne kvalitete. Pogotovo što se rajčice tiče, koja je bila toliko sirova da se njezina sasvim zelena sredina jedva dala prerezati, odnosno odstraniti s fete kao nejestiva. Odličan šug od rajčice koji je pratio kompoziciju svim se silama trudio popraviti dojam. Još jedan najklasičniji od talijanskih klasika, a namjerno sam naručivao samo najpoznatije recepte - rigatoni alla matriciana (all’ Amatriciana) osim dobro skuhanih rigatona i dobro začinjenog šuga, ono po čemu ih moraš pamtiti su komadići svinjske obrazine.
Presušeno meso
E, to i nije bilo za pamćenje. Chef se odlučio meso, dakle već sušenu obrazinu, još i prepeći, no toliko da je bila granično nejestiva. Takav se chefov stil protegao i na šnicl, odnosno milanski odrezak, u nas poznatiji kao bečki. Toliko ga je dugo pekao da ga je presušio, a grubo mljevene mrvice u pohi na mjestima karbonizirao pa su bile opasnost za nepce. Chefu na čast nije bio ni pomfrit koji služe kao prilog. Daleko od toga da neću ovdje ponovo jesti, no kad se odlučim što ću, precizno ću s gazdom prokomentirati svaku pojedinost o namirnicama i parametrima kuhanja ili se odlučiti samo za mnogobrojne izvedenice pašti. Oko mene, svi su ih jeli i izgledale su odlično. Vjerujem da su puno bolje od svega što sam ja naručio.
Odabir vina
Isključivo talijanska vina. Vino kuće: crno i bijelo pod njihovim imenom 110 kn za litru (čaša 20 i 22, crno). Pet butelja bijelih vina (160 do 190, 25 do 30 za čašu). Četiri butelje crnih vina (130 do 350, 22 do 48 za čašu). Dvije etikete pjenušca (110 i 180, 20 i 28 za čašu). Jedna etiketa šampanjca 500. Jedna etiketa desertnog vina (110 kn, 0,5 l).
Cijene
Millefoglie di melanzane/ Složenac od patlidžana (patlidžan, mozzarella, grana padano, umak od rajčica) 45 kn; rigatoni alla matriciana (sušena svinjska obrazina, umak od rajčice, ovčji sir) 59; cotoletta alla milanese (pohani teleći odrezak s prženim krumpirićima 69 kn).