Odlikovani Drndić i Štedul, antifašist i antikomunist

Dvojicu istaknutih boraca za slobodnu i demokratsku Hrvatsku, jednog antifašista i jednog antikomunista, istarskog partizana Ljubomira Drndića i hrvatskog emigrantskog i domovinskog političara Nikolu Štedula predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović odlikovala je u povodu europskog Dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.

U Hrvatskoj se taj dan obilježava danas, a Štedul i posmrtno Drdić odlikovani su Redom Stjepana Radića.

Inicijativa predsjednice

 “To je inicijativa same predsjednice, a odlikovanje se dodjeljuje hrvatskim i stranim državljanima za zasluge i stradanja u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskog naroda”, rečeno nam je na Pantovčaku. Zanimljivo, Nikola Štedul nikada do sada nije odlikovan, iako je bilo takvih inicijativa, ali ih je spriječio krug oko Josipa Perkovića.

“Štedul je dobio šest metaka od Udbe, a sam je bio pacifist i za svoja se uvjerenja borio riječima, a ne oružjem. Drndić je bio istaknuti istarski i hrvatski antifašist koji je u proglasu za pripojenje Istre matici naglašavao da je riječ o pripojenju Hrvatskoj i bio je domoljubni hrvatski antifašist”, ističu u Uredu predsjednice.

Ime Ljubomira Drndića dobro je poznato u Istri kao jednog od vođa ustanka  i antifašista koji se zalagao za pripojenje Istre Hrvatskoj. Istaknuti političar, diplomat i novinar napisao je proglas “Istarski narode” i autor je Pazinskih odluka, a uz brata Antu osnivač je Glasa Istre, čiji su prvi brojevi tiskani u ilegali u Istri i Gorskom kotaru. Drndić je objavio uvodnik u prvom broju u kojem je napisao da je duh Istre ostao nepokoren.

U emigraciji od 1956.

Tijekom rata animirao je talijanske komuniste da se pridruže borbi za oslobođenje Istre, a u Pazinu je organizirao mrežu hrvatskih komunista i antifašista kao prvo rukovodstvo Komunističke partije Hrvatske za Istru. Nakon kapitulacije Italije tijekom ustanka u Istri Drndić je bio izuzetno aktivan, a objavio je i knjigu “Oružje i sloboda Istre” u kojoj je opisao sve što su hrvatski antifašisti poduzeli da dođe do oslobođenje Istre. Poslije rata obavljao je niz političkih dužnosti i pripadao je liberalnom partijskom krilu, zbog čega je imao niz neugodnosti. Bio je veleposlanik u Švedskoj i Sudanu, te radio u misijama u Washingtonu, New Yorku i Kairu. Umro je u Zagrebu u 94. godini i pokopan u zavičajnom selu Karojba.

Nikola Štedul jedva je izbjegao atentat kada je Udbin ubojica Vinko Sindičić pucao na njega 1988. godine u Škotskoj. Poslije je pokušao doći do istine kako je pripreman atentat na njega, ali usprkos prijavi Državnom odvjetništvu istraga nije provedena.

Tvrdio je da je i Ivica Račan bio među onima koji su znali da se priprema atentat i da Sindičić, s lažnom putovnicom, ima nalog da ga ubije. Pucao je na Štedula u rano jutro 20.10. 1988., dva su ga metka pogodila u lice, a četiri u tijelo, s tim da je jedan oštetio kralježnicu. Pištolj je Sindičić dobio u tadašnjem veleposlanstvu, uhićen je i osuđen na 15 godina zatvora. Nikola Štedul je rođen u Rešetarevu, a u emigraciji je bio od 1956., u Australiji, Njemačkoj i Škotskoj te se zalagao za odcjepljenje RH od Jugoslavije. Predsjedao je Hrvatskim državnotvornim pokretom, a 1991. se vratio u Hrvatsku i priključio Domovinskom ratu.

Perkovićeva uloga

Do sada nije dobio ni jedno odlikovanje, a postoje indicije da je Josip Perković stajao i iza atentata koji je izvršen na njega. Spominjalo se da je u pripremi sudjelovao i Željko Ražnatović Arkan, a bivša britanska premijerka Margaret Thatcher energično je zatražila istragu. Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima obilježava se već osam godina, nakon Praške deklaracije o zločinima komunizma koju je inicirao Václav Havel.

 

 

Mini intervju: bivši emigrant Nikola Štedul

“Nisam dosad odlikovan jer sam bio kritičan prema svim vladama”

 

“Pitate me jesam li sretan što mi je predsjednica dodijelila prvo odlikovanje. Prije bih rekao da osjećam određeno zadovoljstvo”, kaže za Jutarnji Nikola Štedul.  Naglašava da nikada nije pripadao ni desnici ni ljevici i da mu je jedini cilj bila borba za slobodnu i neovisnu Hrvatsku.

- U emigraciji sam se zalagao za ostvarenje tog cilja, ali ne nasiljem. Bio sam uvijek protiv toga da se u emigraciji koristi nasilje jer sam smatrao da je to kontraproduktivno. S druge strane sam naglašavao da se u zemlji moramo pripremiti za rat, do kojeg je i došlo.

Bili ste žrtva Udbina atentata, sudjelovali ste u Domovinskom ratu, ali nikada do sada niste bili odlikovani. Zašto?

- Morate znati da sam bio kritičan i prema vladama koje su došle poslije osamostaljenja, pa i u vrijeme Franje Tuđmana. To je sigurno bio razlog što sam bio stavljen ‘u rezervu’.

Niste podržavali ustaštvo, a ipak ste bili na meti starog komunističkog sustava i Udbe, pa je tako pripremljen i atentat na vas?

- Oni su dobro znali da ne zagovaram ni ekstremizam, ni terorizam, ni ustaštvo. Da sam se predstavljao kao ustaša, sigurno me ne bi dirali, jer su trebali ljude koji su radili gluposti. Ja sam se za suverenu i samostalnu Hrvatsku borio riječima i zato me stari sustav proganjao. Kada je riječ o atentatu, posljedice osjećam i danas, nikad se nisam do kraja oporavio.

Istraga nikad nije provedena do kraja, niti su razjašnjeni detalji kako je došlo do atentata?

- To i nije bilo moguće jer je utjecaj starih kadrova, poput  Perkovića, bio i u vrijeme kad sam tražio istragu.

Pratili ste suđenje Perkoviću i Mustaču u Njemačkoj, kako ocjenjujete reakcije u Hrvatskoj?

- Zabrinulo me je to što Zoran Milanović, koji želi biti premijer, nije bio iskren. Prvo nije želio izručiti Perkovića i Mustača, nije pokazao da mu je samostalna hrvatska država najvažnija. To me zabrinjava.

Jeste li vi zadrti desničar kakvim su vas prikazivali?

- Nisam ni desničar, ni ljevičar. Ako je riječ o socijalnoj pravdi, onda sam bliži ljevici. A u desničare su me strpali samo zato što sam se zalagao za samostalnu Hrvatsku.