A tko bi, ako ne Merkel, stvarao EU bez Britanaca

U Bratislavi se polovinom rujna sastaju šefovi država ili vlada 27 članica EU, bez još punopravne članice Velike Britanije koja je odlučila napustiti EU, ali još nije predala formalni zahtjev za razvod. Bit će to prvi takav sastanak bez Britanaca, ako izuzmemo onaj u lipnju u Bruxellesu, kada je Cameron bio na jednom, ali ne i drugom dijelu sastanka Europskog vijeća. Kako je to prvi skup lidera EU nakon godišnjih odmora, a izazova i problema za Uniju je i previše, teško je da bi se ovaj summit mogao ograničiti samo na jednu temu, iako je ideja bila da se na njemu razgovara samo o Brexitu i dogovori zajednički pristup 27 država tom procesu.

Brexit je bez sumnje najveći izazov Europske unije, ali nije jedini, a ni najhitniji. Dilema više nema, Britanci izlaze van. Preozbiljna je to država da bi se sada predomislila i izignorirala volju građana, iako se s pravom može reći da je u odluci te većine britanskih građana bilo puno neozbiljnosti. A i EU se pomirila s tim. Nakon prvih reakcija da će biti "brutalni" prema Britancima, da će ih se tjerati van hitno, ne čekajući da sami biraju trenutak kada će napustiti Uniju, i u EU se vratio razum pa se sada priprema teren za što bezbolniji razlaz, sa što manje posljedica za obje strane, jer bez posljedica ne može biti.

Na kraju krajeva, UK izlazi iz EU upravo zato što ta mogućnost postoji i ona je ugrađena u Ugovor Europske unije. Kako se u slučaju Brexita radi o procesu koji će trajati najmanje dvije godine, može se reći da su čak hitnija pitanja poput borbe protiv terorizma i suočavanja s pitanjima migracije. Oko tih su pitanja, pogotovo oko izbjeglica, stvari znatno manje predvidljive nego kod Brexita. Oko Brexita je doista potrebno pokazati jedinstvo 27 članica EU, ali to jedinstvo je isto tako nužno, možda još više, pokazati u slučaju zbrinjavanja izbjeglica, kontrole vanjskih granica EU, razmjeni obavještajnih podataka, uključujući one o financijskim transakcijama i bankovnim računima, bez čega se ne može uspješno boriti protiv terorizma. Lako je simbolički pokazati jedinstvo kako su to prekjučer učinili lideri triju najvećih članica EU, pritom i osnivačica Unije, Italije, Njemačke i Francuske. Ali čim se postavi pitanje o odgovornosti za azilante i kontroli unutarnjih granica Schengena, tu jedinstvo puca po šavovima. Njemačka i dalje ima "pojačane kontrole" na autocestama preko kojih se u tu zemlju ulazi iz Austrije, sada jača kontrolu i na granici sa Švicarskom, Mađarska organizira referendum na kojem će odbiti već usvojenu odluku EU o obveznim kvotama za premještaj imigranata iz Grčke i Italije, Slovačka (koja k tome predsjeda Unijom) zbog te je odluke EU tužila pred sudom u Luxembourgu.

Kako se najviše planovima o razmještaju izbjeglica po kvotama protive nove članice iz srednje i istočne Europe, kod starih se članica već pojavila ideja da se tim državama smanje sredstva iz kohezijske politike EU po kojoj bogatiji daju više, a manje bogati dobivaju više, kako bi se smanjile razlike. Dakle, već duže vrijeme jedinstvo Unije je pod upitnikom.

Njemačka kancelarka Angela Merkel, sudeći prema njezinim ovotjednim aktivnostima, preuzela je čini se na sebe odgovornost da uoči summita u Bratislavi 16. rujna uskladi stavove, prije svega oko Brexita, ali ne samo o tome. Nakon sastanka s talijanskim i francuskim kolegom ona će posjetiti i neke glavne gradove drugih članica, zatim ostale lidere ugostiti u Njemačkoj, među njima i hrvatskog tehničkog premijera Tihomira Oreškovića. Vjerojatno Merkel želi izbjeći situaciju da na summitu u Bratislavi umjesto jedne ideje bude 27 ideja i različitih stavova. Time se neće pokazati jedinstvo. Naravno da će biti razlika u stavovima, ali ih ne bi smjelo biti o ključnim načelnim pitanjima. Mnoge je iznenadila njemačka najava da se s Londonom treba postići dogovor o nekim "posebnim odnosima" i to su vidjeli kao promjenu politike Berlina.

To ipak ne znači da će Nijemci pristati na bilo kakve popuste Britancima oko ključnog pitanja oko kojeg su se u EU vrlo brzo dogovorili samo dan nakon referenduma u Ujedinjenom Kraljevstvu, a to su uvjeti ostanka na zajedničkom tržištu. Britanci će, ako žele imati pristup tom tržištu, morati prihvatiti da i dalje poštuju četiri temeljne slobode, uključujući slobodu kretanja radnika. Koliko god padala potpora Angeli Merkel u Njemačkoj, ona je i dalje daleko popularnija od mnogih svojih kolega.

Jedna je od rijetkih koja se odupirala stavovima javnosti i nije mijenjala politiku da bi kratkoročno povećala svoj rejting. Tko bi drugi mogao koordinirati jedinstvo EU danas ako ne ona. Svakako ne slovački predsjednik ili premijer iako njihova država predsjeda Unijom. Tu ulogu ne može imati ni predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker, od kojeg neki lideri čak traže ostavku. Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk samo je formalna figura koja u odlukama nema ni pravo glasa. EU, s Britancima ili bez njih, bit će ono što države članice budu željele i što budu odlučile. Institucije u Bruxellesu imaju svoju ulogu, ali one ne odlučuju jer je to pravo, bez obzira na sve promjene u procesu odlučivanja, ostalo u rukama država članica.