KOMENTAR Hajdaš Dončić zaziva koaliciju s Mostom. Traži li pomoć da se riješi Milanovića?

Nadam se da ćemo moći koalirati s Mostom, javio se iz Varaždina drugi čovjek SDP-a Siniša Hajdaš Dončić, a ta njegova poruka mogla je u isto vrijeme zvučati i kao određeno političko iznenađenje (čekajte, pa oni bi i nakon HDZ-ova iskustva svejedno sklapali Vladu s Mostom), ali i kao vapaj.

Vapaj, jer zna se da je uz sve svoje mane Most ipak solidan politički egzekutor.

Utoliko, ako HSS dođe SDP-u kao omekšivač, kao što se to jednom bio našalio Milanović, tada bi im Most, dogovore li se, mogao poslužiti kao varikina, za totalno izbjeljivanje i svekoliku dezinfekciju.

Moguće je da se Hajdaš Dončić i još neki drugi u SDP-u sami više ne mogu dosjetiti načina kako da se, nakon tolikih godina i toliko izgubljenih izbora, napokon riješe Zorana Milanovića, političara koji je prvo sasvim posvojio, a zatim prilično zapustio SDP. Most bi im u realizaciji tog logičnog političkog čina - koji bi bio i u interesu SDP-a i na korist državi - sigurno bio od velike pomoći.

Racionalni dio SDP-a morao bi ovih dana barem s malo ljubomore promatrati propuh koji se događa u HDZ-u. Nije naravno sve u tom HDZ-ovu propuhu zdravo - danas su malo više prehlađeni ovi koji su četrnaesti na listama, već sutra bi mogli kihati visokoplasirani. Ipak, činjenica da HDZ na izbore izlazi i s novim predsjednikom, i sa značajno izmijenjenim listama, i s mnogim novim imenima koja figuriraju za članove eventualne HDZ-ove Vlade, to jest nešto što bi moglo frustrirati onaj dio SDP-a koji je zabrinut zbog Milanovićeve politike samodopadnosti.

Predsjednik SDP-a u većini javnih istupa u zadnje vrijeme naglašava da će biti izrazito teško dobiti izbore i da pobjeda, dođe li do nje, neće biti glatka. Da će se raditi o neznatnoj prednosti i da nipošto ne treba podcijeniti drugu stranu. Ali čini se da Milanović pritom ipak ne uspijeva sagledati sve faktore koji pridonose neizvjesnosti. Za njega su to samo superorganizirana HDZ-ova mašinerija i tradicionalno golemo biračko tijelo na desnici i desnom centru.

Milanović ne vidi sebe kao ključni faktor nesigurnosti SDP-a u pogledu ishoda izbora i formiranja buduće Vlade.

Naprotiv, on i dalje upravo sebe - ne stranku, ne ideju i ne program - nego baš sebe doživljava kao SDP-ovu najveću prednost u odnosu na sve ostale izborne natjecatelje i s tom mišlju krenuo je u izbornu kampanju.

On kao najiskusniji, on kao najupućeniji, on kao najodgovorniji i on kao najuspješniji.

Vrlo riskantno.

Jer danas bi i najveći simpatizeri SDP-a, kad bi se od njih tražili konkretni odgovori, teško nabrojali dva kvalitetna argumenta zašto bi bilo dobro da Zoran Milanović još jednom bude hrvatski premijer. Lako bi odgovorili zašto SDP, a ne HDZ. Ali na Milanoviću bi već malo zapeli. Veliki bi napor morali uložiti da navedu i opišu tu očitu objektivnu prednost koju bi Milanović kao zamišljeni premijer imao u odnosu na Plenkovića ili nekog drugog kandidata koji bi proizašao kao ime u slučaju neke šire koalicijske potrebe.

U kombinaciji s Karamarkom Milanoviću je u tom smislu bilo jednostavnije.

Uostalom, svježe iskustvo s Oreškovićem Milanoviću dodatno otežava pokušaj da kampanju uspješno gradi ističući sebe osobno kao nadkandidata, kao prirodan izbor, čak i kao najmanje zlo. Hrvatska je upravo prošla i još prolazi kroz neugodan eksperiment iz kojega je izašla s iskustvom da svatko može biti premijer, a da država svejedno ne propadne.

I rast, i stagnacija, i korupcija, i lustracija, sve se to očito događa i s Vladom i bez Vlade, i s premijerom i mimo premijera ili čak premijeru usprkos.

Prema tome, promovirati nakon svega premijera (ako nisi Bandić, koji nema drugog izbora) ili možda ipak promovirati ljude, ideje i projekte, to je dilema oko koje se očito kolebaju u SDP-u.

Milanović bi naravno sebe, ali stranka bi možda ipak nešto drugo - tako se barem činilo po njihovu prvom izbornom skupu u Varaždinu, gdje su, opet znakovito s Hajdašom Dončićem u prvom planu, reklamirali uglavnom stare SDP-ove infrasturkturne projekte.

Milanović kampanju želi graditi na samozadovoljstvu, njegova zadrška nije ni u jednom trenutku u pogledu sposobnosti, dosadašnjih rezultata, ispravnosti njegovih zamisli ili kvalitete i odabira suradnika (zadnji primjer Jakovina). Kod njega zadrška postoji jedino oko prognoze rezultata - hoće li biti 58, 60 ili 64 mandata.

Tu je HDZ trenutačno u prednosti jer ima Plenkovića koji sada nema drugog izbora nego djelovati i zvučati kao da nešto pokušava iznova, kao da na nečemu započinje ili barem kao da nastavlja nešto što je u jednom trenutku bilo prekinuto.

Milanović šalje poruku da je sve ovo s Oreškovićem zadnjih mjeseci bila skupa pogreška i neopisiva gnjavaža te traži da mu se na novim izborima omogući da nastavi raditi tamo gdje je stao. 

Pritom zaboravlja na mali detalj.

Baš to što je onda radio dovelo ga je do toga da je stao. Tako što je izgubio izbore.