KOMENTAR GOJKA DRLJAČE Mostova ideja o 'lošoj banci' totalna je anarhija

Nije ništa neobično kad male, periferne političke stranke pokušavaju na političkom tržištu prodati vrlo ekstravagantne, potencijalno jako štetne ili čak potpuno neprovedive ideje pod krinkom tobože ozbiljnih programa. Međutim, kad iz stranaka koje pretendiraju biti zaista važne zaigraju na kartu potpunog nonsensa, stvari postaju zabrinjavajuće. Zasad u tome u pojedinim dijelovima svog "programa" prednjači Most, stranka koja je već imala iskustvo vlasti.

Posebno se vrijedi osvrnuti na njihov "program" koji su nazvali Restart, a prema kojem planiraju riješiti problem blokiranih građana reprogramiranjem loših kredita uz diskont duga, deblokiranjem računa te čišćenjem bilanci kreditnih institucija kroz osnivanje tzv. loše banke.

Iako u svijetu nisu poznati primjeri rješavanja pitanja prezaduženosti građana uz pomoć tzv. loše banke, savjetnik Bože Petrova, pulski ekonomist Dean Sinković, vrlo je samouvjereno "pojasnio" medijima kako se njihov "model" već primijenio u Njemačkoj, Sloveniji i Sjedinjenim Državama te se "… jedino nešto razlikuju podmodeli u smislu financiranja institucionalnog suporta". Valja objasniti da je to poprilična besmislica, točnije čista demagogija. Krenimo redom:

Prvo, pojam loše banke može se definirati kao stvaranje nove korporativne strukture kako bi se u tom novom pravnom entitetu izolirala nelikvidna ili visokorizična imovina različitih financijskih organizacija; najčešće banaka ili grupa banka. Kada iz sfere javne politike dolazi inicijativa za osnivanje neke "loše banke", onda se to poduzima kako bi se zapravo pomogao proces konsolidacije cijelog ili dijela financijskog sektora, pa možda i jedne jedine financijske kuće ako je toliko velika i važna da se ne može dopustiti njezina propast.

Drugim riječima, cilj je osnivanja "loše banke" čišćenje "lošeg" dijela portfelja financijskih kuća od, pojednostavljeno rečeno, nenaplativih ili teško naplativih potraživanja. Zapravo u "lošim bankama" vrlo često završavaju visokosofisticirani financijski instrumenti, razne izvedenice vrijednosnica, a ne obična potraživanja, no nije nam cilj zbunjivati političku nomenklaturu Mosta koja, izgleda, ne razumije niti ono osnovno. Ukratko, "loša" banka nigdje nije bila niti će postati instrument nekakve socijalne politike ili rješenje za probleme blokiranih građana, nego je lijek za ozdravljenje banaka ili cijelog financijskog sustava. Segregacija "dobre" od "loše" imovine banaka omogućuje preostalim dobrim bankama ne samo udovoljavanje kriterijima koje nameće regulator nego i lakši pristup jeftinijim izvorima financiranja.  S druge strane, specijalizirani menadžeri u "lošoj" banci nastavljaju s pokušajima unovčavanja "loše" imovine banke, bez obzira na to radi li se o teško naplativim kreditima ili nekim financijskim izvedenicama. Modeli funkcioniranja "loše" banke mogu biti vrlo različiti. To ovisi o tome je li osnivač privatna kompanija ili neka institucija javnog sektora te o specifičnim ciljevima osnivanja "loše banke", kao i o regulatornim normama pojedinog tržišta.

Bilo kako bilo, Most je potpuno promašio poantu kad su rekli da će programom Restart pomagati blokiranima.

Iako je dosta jasno da se ideja "loše banke" kakvu forsira Most neće moći realizirati, to ne znači da je ta ideja potencijalno bezopasna. Radi se zapravo o ideologiji koja propagira novu mantru suvremenog hrvatskog političkog diskursa prema kojoj se dug ne mora vraćati ili se barem može značajno obezvrijediti.  Ne radi se tu samo o potencijalnom stvaranju atmosfere potpune pravne nesigurnosti za vjerovnike. Ključno je pitanje kako konkurirati u političkoj utakmici u kojoj netko tko pretendira na relevantnost nameće kriterije diletantske destruktivnosti?

Pitanje prezaduženih i blokiranih vrlo je važno. U Hrvatskoj ih ima više od 300 tisuća. Nešto manje od trećine tog duga drže banke, a ostatak komunalci, teleoperateri, javne tvrtke… To pitanje, jasno govori EU zakonodavstvo, mora se riješiti u skladu sa socijalnim kriterijima koje Most, gle čuda, ne spominje. Pri tome, država može naložiti državnim tvrtkama čiji je 100-postotni vlasnik otpis potraživanja prema građanima prema jasnim socijalnim kriterijima, ali u suvremenim demokracijama zapadnog tipa nije poznata praksa davanja državnog naloga za rješavanje privatno-pravnih odnosa.

Država može privatnim kompanijama ponuditi porezne olakšice ili neku drugu nadoknadu za otpis pojedinih potraživanja, ali također prema jasnim socijalnim kriterijima. Otpis bez obeštećenja i bez kriterija nije uvod u stanje anarhije. To bi bila anarhija kao takva. Ne treba uopće stoga komentirati lude zamisli "loše banke" prema kojima bi iz nekog ludog razloga mirovinski fondovi ili neki jako dobri stranci bili spremni osnovati "lošu banku" te tako spašavati blokirane. Što bi se time postiglo? Želi se ugroziti novac mirovinskih štediša? Stranci će se pobrinuti sami za sebe da ne uđu u nešto tako "revolucionarno".

Najbolji komentar je dati "konstruktivni protuprijedlog":

"Programi stranaka trebaju minimalno ponuditi neplaćanje kredita, komunalija i poreza. Za sve koji glasaju za njih. I po mogućnosti izbori svake godine, da se ponište svi dugovi iz prethodne".

Autor ovog prijedloga vrlo je ozbiljan ekspert, inače već poprilično frustriran "konstruktivnim prijedlozima" iz radionica domaćih političkih stranaka. Mora se priznati da bi mu, kad bi ga zaista napustio zdrav razum, Most bio loša konkurencija.