Zašto nas obitelj često izluđuje?

Jeste li se ikada s godišnjeg odmora vratili umorniji nego što ste otišli?

Ja sigurno jesam, a jesu i mnogi moji prijatelji, i to najčešće kada su išli na velika, obiteljska ljetovanja.

Tri generacije obitelji u istoj kući zvuči baš šarmantno… Vidjet ćete članove obitelji koje ne viđate tijekom godine, dodatno se zbližiti s onima koje češće vidite, besplatno je ili osjetno jeftinije, podijelit ćete poslove oko kuće i brigu oko klinaca... Idealno, zar ne?

Često nije! Znam da su takva ljetovanja jeftinija, ali, iskreno, često ih fantastično skupo platite. Svojim živcima! Tetak nikako da se ugasi, opet vas je probudio jer ako je on budan, zašto ne bi bili i ostali. Bratova djeca skaču vam po glavi, a brat nema namjeru ništa napraviti u vezi s tim, no dere se na vas ako nešto prigovorite njegovim nepogrešivim anđelima. S mamom se svađate oko odgoja djece jer je uvjerena da je mudrija od vas. “Ako sam tebe odgojila, valjda i ja nešto znam”, rečenica je koja savršeno ocrtava besprijekornu logiku mnogih baka jer samo zato što smo živi, izgleda da su oni obavili savršen posao, zar ne? Vjerojatno nisu obavili ni užasan posao, već nešto u sredini, ali u prepiranju oko toga može proći čitav godišnji…

I onda obično krene konstantno prepiranje i frcanje iskri. A možda se i, poučeni godinama iskustva, odlučite za drugu, na prvi pogled, bolju varijantu - počnete sve prešućivati. Zbog mira u kući. Najvažnije je održati mir u kući koja više sliči na ratnu zonu, nego na obiteljsku oazu. Prešutite zato što vam se više ne da svađati. Prešutite zato što nekoga ne želite povrijediti. Prešutite zato što vas ta osoba ionako ne može čuti. I što više šutite, sve ste nervozniji. A ta vas nervoza tjera da u sebi vodite beskrajne zamišljene dijaloge u kojima govorite sve što ih ide. I tako iz sata u sat.

Zamišljate što im sve želite reći, odigravate te dijaloge u sebi i priželjkujete da ste im neke stvari rekli prije deset godina ili, pak, zamišljate kako bi sve bilo drugačije da ste se to usudili učiniti. A sve to izaziva jako mnogo nemira u vama. I upravo ćete taj nemir ponijeti sa sobom doma kao najdražesniji mogući suvenir s godišnjeg. Taj vam nemir neće dati mira.

I dalje mislite da su takvi godišnji besplatni?

Ma kakvi! Obično ih vrlo skupo platite.

Naravno da ima i skladnih obitelji, ali, nažalost, one ipak čine iznimku, a ne pravilo. Mislim da je Eckhart Tolle prvi napisao da ako mislimo da smo prosvijetljeni, samo odemo na godišnji s roditeljima i širom obitelji. I ako nam ne dignu živac, možda ste na dobrom putu.

Naša obitelj savršeno precizno zna koje su nam slabe točke. Godinama, a ponekad i desetljećima, uporno su ih stiskali i potrebno im je točno pet minuta zajedničkog druženja da se ponovno intuitivno prisjete gdje se ti gumbi nalaze. Čak se ne moraju ni truditi. Sve se to odvija tako spontano. I tako predvidljivo. I onda kreće taj obiteljski cirkus za koji nitko ne plati ulaznicu, ali svi plate cijenu!

Ali, prije nego što počnete vrištati da je vaša obitelj kriva za sve, morate znati da nije u njoj problem. Oni su takvi kakvi jesu. I neće se promijeniti. Veća je šansa da političari odjednom postanu iskreni i nesebični, nego da se promijene vaši roditelji ili onaj tetak s početka priče. Dakle, problem nije u njima što su oni takvi kakvi jesu, već u tome što to niste prihvatili i onda priželjkujete ili očekujete da se oni promijene. U tome je problem! Glavni problem su vaša pogrešna očekivanja od obitelji. Jer, ako vi od njih tražite ono što vam životno iskustvo govori da nećete dobiti, problem je u vama i vašim očekivanjima. Ako od njih očekujete nerealne stvari, nisu oni krivi što vam ih ne mogu pružiti.

Dakle, nisu vam oni ukrali energiju na godišnjem. Energiju su vam ukrala vaša pogrešna očekivanja. Dijete u vama želi da ga se prihvati, razumije ili barem ne osuđuje, ali odrasla osoba zna i prihvaća da od nekih ljudi to jednostavno ne može dobiti. Imajte to na umu za sljedeći godišnji odmor. Ma zapravo, imajte to na umu cijele godine jer vam onda ni neće toliko trebati godišnji odmor!