'S Ivanom Pavlom II. srela sam se tridesetak puta, a Ratzingera obožavam'

Svatko tko je imao tu privilegiju prošetati hodnicima Apostolske palače s tisuću soba i niskim vratima kroz koja izlaze i ulaze svećenici, u nekom nestvarnom i misterioznom ritualu, mogli bi tamo očekivati bilo koga samo ne ljepoticu poput Diane Bećirević.

A još je nevjerojatnije da je ta privlačna dama očarala i strogog njemačkog kardinala Josepha Aloisiusa Ratzingera, prvog čovjeka tajnovite Kongregacije za nauk vjere, moderne inkvizicije, što god to značilo. “Imala sam doista posebnu vezu s Vatikanom”, napisala je u svojoj autobiografskog knjizi “Diana”.

Vamp s Balkana, neodoljiva ljepotica za kojom su uzdisali slavni muškarci, okružena neobičnim rimskim susjedima, znala je s nostalgijom promatrati kako Talijani dočekuju Božić, Uskrs. Obitelji su bile na okupu, atmosfera je bila svečana i topla, a obiteljske sreće nije nedostajalo ni Diani, koja je uvijek bila okružena svojima “iz Bosne”.

Tamo, odakle je počela svoj put prema slavi i slavnima, događale su se čudne, ponekad strašne stvari. Kriza identiteta zakucala je i na Dianina vrata.

Pismo Papi

“Napisala sam pismo papi Ivanu Pavlu II. Sve što je bilo u njemu išlo je iz moje duše. Uzela sam roza kovertu i poslala na adresu Vatikana. Napisala sam mu pismo kao kćerka, o svemu što me boljelo. Oko mus­limana, sjetila sam se djeda, pisala da ne znam ni što sam ni tko sam. Molila sam odgovor i ubrzo su me pozvali u Vatikan.”

Predložili su joj da se uputi u religije i odgovori su došli na mnoga pitanja. Zavoljela je Vatikan za koji kaže “kao da je moja kuća”. “Kada se sjetim svega što je bilo, pod dojmom što mi je i otac umro dok sam bila djevojčica, u Vatikanu sam imala osjećaj zaštićenosti.” S karizmatskim poljskim Papom vidjela se tridesetak puta, družila s kardinalima Silviom Oddijem i Emmanuelom Milingom iz Zambije.

“Kako su vas dočekali svi ti crkveni dostojanstvenici, kardinali, pa i sam Papa?” pitam Dianu, koja je s posebnim nestrpljenjem čekala izlazak svoje knjige u kojoj je opisala detalje burnog, zanimljivog i intrigantnog života. “E, još mnogo od toga što sam doživjela u Vatikanu opisat ću i u drugoj knjizi na kojoj već radim. U to vrijeme sam se već počela baviti i novinarstvom, radila sam intervjue, Vatikan me fascinirao, a primili su me izvanredno. Mnogi svećenici, pa i kardinali, razgovarali su sa mnom satima.”

Objašnjava mi da su osjetili da nema “skriveni cilj”, došla je čista srca potražiti neke odgovore, koje je i dobila.

“Pitala sam sve što mi je palo na pamet, a kardinalima to nije smetalo. Pa čak i banalna pitanja zašto nose ove ili one cipele. Znali su se nasmijati i odgovoriti. Meni je bilo tako ugodno s tim ljudima, odgovorili su mi na sva pitanja i mnogo mi pomogli.”

Prvi susret s Ivanom Pavlom II. bio je ipak nešto posebno. “Kada se približio i počeo pričati, s tim njegovim mirnim i toplim riječima otopio se sav moj strah. Kako su se približavali Duhovi i sveta potvrda, rekla sam Papi da bih je voljela od njega primiti. Na to je Papa pozvao svoju desnu ruku, monsinjora Stanislawa Dziwisza, i pitao ga kakvo je stanje za Duhove. Monsinjor je rekao da je za to zadužen kardinal Ratzinger koji će to odraditi.” Bio je to za Dianu početak prijateljstva s njemačkim kardinalom.

Novinarka

Njeni prijatelji, kardinali, pokazali su joj sva tajnovita vatikanska mjesta, vodili je po dugim hodnicima Apostolske palače, upoznavali je s drugim kardinalima, svećenicima. “Evo Magdalene, vidite kako je lijepa, znali su govoriti, spominjući moje krsno ime.” Michelangelova Pietà ostavila je na Dianu poseban utisak. “Kako se mi možemo diviti kamenu i što ljudska ruka može stvoriti, zašto se ne bismo divili ženi koju je Bog stvorio.”

Tada je već Diana radila na televiziji, razgovarala s mnogim svećenicima, radila za religiozni program RAI-a priloge.

“Pa nije bilo manekenke koja je intervjuirala kardinale, govorila sam sebi. U to sam se vrijeme često susretala s Ratzingerom. Njega obožavam.”

Diana se prisjeća i jedne epizode kada je zamolila njemačkog kardinala za intervju, ali je redakcija odlučila poslati nekog drugog. “Ne ideš ti, ići će drugi novinar”, rekli su joj s RAI-a. Nazvala je Diana Vatikan i ispričala se što neće doći. “Ne, pustite vi tog vašeg urednika, samo vi dođite. Sve smo dogovorili.” Na kraju je sve prošlo dobro, a posao Diana nije izgubila.

“Kako je divan bio Ratzinger. Tako miran, gledao je prvo ispod oka u mene da vidi kako izgledam, kako se ponašam. Ja sam se voljela šaliti, držala sam papirić u rukama na kojem su pisala pitanja. “Joj, kako ću vam postaviti ta pitanja”, rekla je Ratzingeru, a on se samo nasmijao. “Sve je proteklo zaista sjajno, a kasnije smo puno pričali. Jednostavno postoji neka energija među ljudima, a ona se između mene i kasnije budućeg pape odmah osjetila. To je najmirniji čovjek na svijetu.”

Kaže mi, “može izgledati hladno, ali on nikako nije hladan”. “Ivan Pavao II. ima nešto posebno s čim je rođen. A Ratzinger to isto ima.”

“Diana, je li vam Ratzinger iskazao neku malu simpatiju na onoj muško-ženskoj relaciji?” “Ma ne, nikad toga nije bilo”.

Moji kardinali

A znali su kardinali slušati i što je sve ta mlada ljepotica proživljavala u burnim noćima izvan vatikanskih zidova, u Vječnom gradu koji je bio mjesto ludih provoda. “Mladi ste, razumijem da izlazite, za razliku od nas”, znali su joj govoriti visoko rangirani svećenici ili kako ih Diana naziva “moji kardinali”. “Moj drugi intervju bio je s kardinalom Edmundom Casimirom Szokom. Kardinal je bio jako vesela osoba, njegov osmijeh je bio širok i snažan.  Kada bi se nasmiješio, oči bi mu sjajile, a sreća se širila oko njega. I ja sam se tako uz njega osjećala lepršavo. Na sebi sam imala cvjetnu haljinu koja se od struka širila do ispod koljena, baš onako klasično ženstvenu. Odmah na početku pitao nas je želimo li da nam pokaže odaje, a mi smo s oduševljenjem pristali. Poveo je mene i cijelu ekipu kroz kuriju, pokazivao svaki detalj i pričao priče. Bio je neiscrpna enciklopedija.”

Upravo je on znao Michelangelovu slavnu skulpturu uspoređivati s Dianinom ljepotom.

“Nakon što sam probila led s kardinalima, vrlo sam lako dobila sve ostale osobe sa svog popisa koji mi je na početku izgledao kao popis vrlo nerealnih želja, ali sada se sve promijenilo. Bez straha i bilo kakve dvojbe, samo bih ih nazivala i oni bi svi pristajali. Osjećala sam kako moj san postaje stvarnost i bila toliko sretna i zahvalna na tome.” Slijedili su za RAI intervjui s talijanskim predsjednikom, s Pavarottijem, mogim slavnim ljudima. Tako je bio dogovoren i s moćnim premijerom Giuliom Andreottijem. “To jutro kada smo imali intervju, ustala sam ranije kako bih se na miru pripremila. Ja sam osoba koja živi uz televizor. Čim ustanem, odmah ga upalim. Vrlo često utišam ton, ali nema veze, bitno je da je upaljen da mogu s vremena na vrijeme baciti pogled.

Tako je bilo i taj put. Svaki put kada sam bacila pogled vidjela sam Andreottija, pa mi je postalo malo čudno.

Naravno da nije čudno vidjeti premijera na TV-u, ali nešto mi je bilo sumnjivo, baš da ga toliko prikazuju! Došla sam do televizora i pojačala ton. Kada sam čula što se događa, ostala sam ukopana, otvorenih usta i s hrpom upitnika iznad glave. Sve televizijske postaje izvještavale su kako se Andreottija sumnjiči da je povezan s mafijom.”

Platonska ljubav

To je bio početak akcije zvane “Mani Pulite” koja će uništiti njegovu Demokršćansku stranku. Diana je mislila da će intervju otkazati, ali to se nije dogodilo. “Slušala sam i upijala sve što mi je pričao. Govorio je o obećanju, kako mi je obećao ovaj intervju i kakav bi on to čovjek bio da ga odgodi samo zbog toga što je lažno napadnut. Tako se ne ide kroz život, govorio je. Gledala sam ga i razmišljala koliko je velik i moćan. Tada sam shvatila da svi istinski veliki ljudi imaju u sebi tu posebnu moć koja ih čini jedinstvenima i osebujnima, moć koja ih izdvaja.”

A dvojicu slavnih i moćnih papa, Karola Wojtylu i Josepha Ratzingera, Diana nikada nije zaboravila. “Ivan Pavao II. više mi je izgledao kao Richard Chamberlain, tako sam ga doživljavala.” A o svom druženju s papama kaže: “Pa zašto ne bi mogla postojati istinska platonska ljubav. Zašto pape ne bi mogle voljeti ljudsku ljepotu, ali i dušu. Napisat ću još mnogo detalja o tom mom druženju s papama.”