Divno prijateljstvo ili skupa protuusluga

Obitelj Sanader prošli je tjedan provela krstareći luksuznom jahtom duž talijanske obale. Jahtu čiji tjedni najam navodno prelazi 100.000 eura obitelji Sanader navodno je bez naknade ustupio njegov prijatelj Juroslav Buljubašić, splitski brodovlasnik i veliki poduzetnik. Problem? Načelno ne, ali mogao bi biti.

Što bi moglo biti sporno?

Posve je legitimno da stari prijatelji jedan drugome pomažu, da obitelji ljetuju zajedno ili da jedan drugom ustupe kuću za ljetovanje, ako je slobodna. Nema razloga da tako ne bude i s brodovima. Problem je kad se u prijateljske odnose upetljaju visoke državne funkcije, pogotovo kada imaju mutnu i nerazjašnjenu priču u pozadini.

Buljubašićev prijatelj Ivo Sanader bio je, znamo, hrvatski premijer, u jednom mandatu mogli bismo reći čak i uspješan. Njegov nagli i nikad objašnjeni odlazak na polovici drugog mandata predstavlja, međutim, presedan ne samo u hrvatskoj politici nego i u politici bilo koje zemlje iz kruga zapadnih demokracija.

Zašto mi ni danas ne znamo zašto je otišao?

Znamo tek da se bezuspješno pokušao vratiti, da je nakon neuspješnog povratka prvo isključen iz stranke (HDZ), nakon bijega pritvoren, suđen, zatvaran, oslobađan...

U takvom kontekstu prijateljska razmjena luksuza neminovno se promatra iskrivljenom optikom. Vraća li to Buljubašić svojem prijatelju svojedobnu skupu uslugu? Jednu ili više njih?

Ima li empatija granicu?

Juroslav Buljubašić obogatio se prije Sanaderova dolaska u Banske dvore. Nema sumnje da prijatelju koji je u nevolji (procesi još traju) može omogućiti udobno ljetovanje. Postoji li, međutim, strastveni poduzetnik koji u jeku najbolje sezone u povijesti, kada su svi kapaciteti rasprodani, nesretnom prijatelju ustupa brod koji bi mu do kraja ljeta donio barem pola milijuna eura zarade? Možda postoji, možda to i jest Juroslav Buljubašić. Sjena sumnje ipak ostaje. Šteta.