PIŠE NENAD BAKIĆ Turizam je hrvatska sreća i pokora

Odlično je imati veliku rentnu poziciju, pogotovo u ovako atraktivnoj stvari. Jadran je lutrija za Hrvate. Ali zgoditak na lutriji nosi i opasnost za nekvalitetne dobitnike - veliki dobici mnogima unazade život, i a na koncu sve izgube. Čeka li isto i Hrvatsku, i jesmo li na putu da na koncu samo uslužujemo strance u niskoplaćenim radnim mjestima, iako će Jadran bez sumnje postati ‘Florida Europe’?

Nekoliko opasnosti, a svima se može upravljati. Prvo, devastacija obale. Naša obala je jedina europska mediteranska obala na kojoj je još moguća gradnja, a s obzirom na razvedenost, ogromna je. Svi se bojimo devastacije. Ali je važno uočiti da tzv. ‘krupni’ kapital nije ugrozio obalu, a ni neće, ni blizu koliko ‘Jure i Ive’ bespravnom gradnjom, kasnije legaliziranom, zbog koje mnoge uvale podsjećaju na apartmanske favele. A i mnoga djevičanska mjesta su nagrđena betonarama. Ovo se više ne može popraviti, ali treba napokon zaustaviti.

Drugo je rentni mentalitet, koji negativno utječe na društveni sklop mnogih dalmatinskih mjesta, a prelijeva se na cijelu državu. Hrvatska bi bankrotirala već više puta da nije turizma. Ogroman prihod, od kojeg većina nije ‘zarađena’ u pravom smislu, nego je skupljanje vrhnja s rentne pozicije, je omogućio neracionalno ponašanje države i produljivanje krize. Turizam je oko 20% BDP-a. Pretpostavimo li da je polovica toga zaista zarađena, a polovica da je ‘pala s neba’ na više načina - zabodi znak pa imaš kamp, naplaćuj stare hotele iz socijalizma uz minimalna ulaganja, bespravno sagradi jeftinu ‘apartmanušu’ - slijedi da imamo svake godine poklonjenih 10% BDP-a. Baš zato se nekoliko vlada za redom, a pogotovo predzadnja, mogla vrlo komotno ponašati, korumpirati biračko tijelo i zaduživati se u inozemstvu. Zamislite gdje bi Češka ili Slovačka bile da im se pokloni 10% BDP-a godišnje!

Treće je ‘nizozemska bolest’, kad otkrivanje i iskorištavanje prirodnog resursa destabilizira gospodarstvo i narušava konkurentnost ostalih njegovih dijelova, na više načina: direktnu i indirektnu deindustrijalizaciju, koja uključuje i aprecijaciju valute, što čini izvoz nekonkurentnim. Hrvatska je bez sumnje teški takav bolesnik, o čemu sam opširnije pisao ranije. Dva su načina za prevenciju ili izlječenje. Prvo je držati prihode od tog resursa vani, što u našem slučaju nije moguće, jer on dolazi u ruke privatnim osobama i tvrtkama. Drugi način je održavanje proračunskog suficita kako bi se smanjila potreba za međunarodnim zaduženjem, koje dalje diže tečaj kune i otežava izvoz. Nažalost, sve naše vlade umjesto da iskoriste turizam kako bi ostvarile proračunski suficit, njegov ‘turbo’ koriste kao polugu za zaduživanje, porast tustog javnog sektora radi kupnje glasova, i odustajanje od reformi, gospodarskih ali još više mentalnih.