Kako sam se navukla na podvalu preko Facebooka i umalo dala novac za Michael Kors torbicu

Rijetko se “navučem” na fejs oglase, ali nakon što mi se na zidu tjednima vrtila reklama sa super popustima za Michael Kors torbice, posustala sam i bacila pogled.

Bila je to stvarno dobra ponuda: igrom slučaja, gotovo sve su koštale 50 dolara, snižene nerijetko i s 400, svih boja, oblika i dizajna, uredno nanizane na polici Korsovog web shopa.

Bila je to navodno jednokratna ponuda - sad ili ćete zauvijek žaliti - ali nakon što mi se stranica s istim cijenama na zidu pojavljivala svakog dana do kraja tog tjedna, malo sam posumnjala.

Zbilja je izgledala autentično, s originalnim logom i sasvim pristojnim fotografijama, ali osjetila sam se malo bedasto kad sam shvatila da niti u jednom trenutku nisam pogledala domenu stranice koja u sebi nije sadržavala niti spomen Korsovog imena nego neke gluposti tipa “supersale” i slično (stranica je u međuvremenu ugašena, a ja se ne mogu prisjetiti njena prava imena).

Doduše, niti to na prvu ne mora biti znak za uzbunu jer proizvođači gdjekad svoje artikle prodaju i putem partnera.

S druge strane, i prevaranti su sve sposobniji pa sada, onako reda radi, u imena domena gdjekad i ubace ime proizvođača, ali s dodatkom nekog broja ili kakve suvišne riječi koji već na prvu bacaju sumnju u autentičnost cijele priče.

Ipak, kad se skulirate zbog naizgled dobre ponude i odličnog popusta, vaše oči po internetskoj stranici počnu zamjećivati neke neobične detalje.

Često ćete primijetiti gramatičke pogreške poput krivo spelovanih riječi, pogrešno navedenih malih i velikih slova, čak i kod imena dizajnera čije predmete stranica navodno prodaje.

Također, kad se malo bolje zadubite, primijetite kako cijele rečenice baš ne odgovaraju duhu engleskog jezika.

Na kraju krajeva, u komentarima ćete naletjeti na poruke bijesnih korisnica koje su platile, ali nikad nisu dobile torbe niti su uspjele vratiti novac.

To bi trebalo biti prvo što ćete pogledati, ali impulzivni kupci često na to zaborave.

Razlog se može pronaći u činjenici da generacije Y, prema istraživanju Katije Vojvodić i Matee Matić s Dubrovačkog sveučilišta, internetsko okruženje u pravilu smatraju sigurnim, a čin kupovine obično im daje doživljaj pozitivnih osjećaja pa čak i oslobađanja od negativnog raspoloženja.

Ipak, da se to raspoloženje ne preokrene, prije plaćanja robe treba detaljno provjeriti sve detalje stranice s koje planirate obaviti kupovinu.

Kod nekih sajtova u autentičnost se možete uvjeriti i tako da malo provjerite linkove koji bi trebali voditi na stranice brendova koje reklamiraju: često će vas oni vraćati nazad na lažne stranice, što baš i nema previše logike.

Iz Carinske uprave zato građane savjetuju da prije nego što se odvaže na kupnju, dobro prouče o kakvom je točno trgovcu riječ, a zatim se još posluže “Who is” servisom na kojem je moguće provjeriti tko stoji iza registracije pojedine domene.

Bude li tu sumnji, možda ovo ipak nije sigurna kupovina.