Brexit razgolio apsurde monetarne politike centralnih banaka

Ako malo bolje promislimo o posljedicama Brexita na međunarodno tržište kapitala, možemo samo zaključiti da se svijet nalazi u potpuno apsurdnoj situaciji jer su svi napeti od rastuće neizvjesnosti, ali novac unatoč tome postaje sve jeftiniji. Tek nakon Brexita postalo je potpuno jasno da je suvremena neortodoksna monetarna politika više velikih svjetskih centralnih banaka iskrivila logiku tržišta do karikaturalne razine.

Konkretno, u ponedjeljak je prinos na 10-godišnju obveznicu Velike Britanije prvi put pao ispod 1 posto zbog toga što tržišta očekuju da će Bank of England zbog panike za budućnost Britanije sljedeći mjesec dodatno srezati ionako niske kamate. Financijska tržišta, koja su postala poput narkomana ovisna o potezima centralnih banaka, umjesto da penaliziraju Britance zbog dizanja razine političke i ekonomske nesigurnosti, nagrađuju ih nižom cijenom zaduživanja.

Valja naglasiti kako fundamenti britanske ekonomije ne ukazuju na opravdanost spuštanja prinosa na britanske obveznice. Ako se gleda zadnjih pet godina, britanska ekonomija dramatično povećava deficit tekućeg računa. On je sada dosegao 5 posto BDP-a. Uz to, Britaniji se produbljuje trgovinski deficit, smanjuje stopa štednje te povećava ovisnost o internacionalnom zaduživanju te se više čini da bi zbog rastuće izglednosti bankrota Britancima trebalo zaračunavati kamate od barem 4-5 posto, a ne niže od 1 posto. Dodajmo da se već spekulira kako bi prinosi na britanske 10-godišnje obveznice mogli skliznuti na negativni teritorij. Takve spekulacije omogućava jedino svijet iluzija koji proizvode quantitative easing programi otkupa vrijednosnica FED-a, ECB-a, BOE-a, BOJ-a…, kao i rezanje kamata od strane tih istih velikih centralnih banaka. To je svijet u kojem cijena duga prestaje imati veze s realnom ekonomijom.

Svijet ima problem. Nisu Britanci jedini koji uživaju u poplavi jeftinog novca koji osiguravaju centralne banke. Trenutačno se enormna masa od 10 trilijuna dolara državnog duga trguje uz negativne prinose.

Španjolci su uspjeli smanjiti nezaposlenost s 26 na “fantastičnih” 20 posto te im je prinos na obveznice srezan sa 7 na 1 posto. Nisu investitori poludjeli nego krdo ulagača kupuje na repoima ECB-ova obećanja o kupnji po višim cijenama. Ponašaju se zdravorazumski, tj. profiterski. Što je dobro i logično. Međutim, u kojem trenutku će monetarni eksperiment koji provode centralne banke početi gubiti smisao?

Ovaj tjedan gledamo nizove rekorda kad je u pitanju pad cijena obveznica. Irci su jučer došli na 0,613 posto, Indijci su također dotakli dno. Fenomen je globalan. Svi smo se već pomalo počeli navikavati na to da se Nijemcima počinje plaćati kad im posuđujete novac. Finijim rječnikom to se kaže da su prinosi na pojedine njemačke bondove negativni. Zapitajmo se kako može funkcionirati sustav u kojem će oni koji posuđuju novac plaćati onima koji ga uzimaju kao kredit? Je li zaista logično da će u slučaju svake sljedeće panike centralne banke otpustiti nove balone novca kroz neke nove QE-ove i daljnja puštanja kamata u negativni teritorij, pa ćemo uvijek iznova Nijemcima plaćati još više da mi njima posudimo svoj novac?! U teoriji bi Nijemci mogli samo sjediti i nadati se sve većim panikama, a svi štediše bi trebali radosno dolaziti u banke te radosno deponirati svoj novac znajući da će za godinu ili dvije na računu zbog negativnih kamata imati manje nego što su uložili.

Naravno da se tako nešto neće dogoditi jer to nije realni svijet. To je privid koji su stvorile velike centralne banke. Nešto će se morati promijeniti, a još nitko ne može reći kako.

Zanimljivo je da su u stvarnom svijetu upravo ti uspješni Nijemci najgorljiviji protivnici neortodoksne monetarne politike ECB-a iako upravo oni od njega imaju najviše koristi. Treba li slušati mišljenje Nijemaca ili onih koji bi umjesto reformama ekonomske i političke probleme rješavali ekstravagantnom monetarnom politikom, kao i brexitima, frexitima, grexitima, spexitima, italexitima, hungexitima, nexitima…?

Nikad u povijesti čovječanstva termini duga, zaduživanja, kredita, posuđivanja… nisu dovedeni do ovako očigledne razine bizarnosti kao nakon Brexita.

Povijest ljudske vrste nudi jako puno dokaza o tome kako homo sapiens nije baš najbolji kad treba donositi odluke o životu većih grupa. Isto tako, puno je dokaza u povijesti kako homo sapiens kao najmudriji žitelj Zemlje nije znao prepoznati da okolnosti koje je stvorio zapravo ne gode ni njemu ni drugim vrstama s kojima je dijelio planet. Primjerice, iako se u školskim knjigama poljoprivredna revolucija koja se dogodila prije otprilike 12 tisuća godina tretira kao jedno od najsjajnijih postignuća homo sapiensa, prava je činjenica da su uzgoj žitarica te domestikacija životinja donijeli uz obilnije izvore hrane i puno problema. Nekadašnji skupljači i lovci koji su živjeli u malim grupama poljoprivrednom revolucijom sebe su osudili na vezanje uz jedno mjesto, na dane i dane napornog rada u polju, na nutritivno puno lošiju prehranu, na kraći životni vijek jer su u doba lova i skupljanja ljudi živjeli dulje nego nakon poljoprivredne revolucije, na pomore od zaraznih bolesti zbog života u zbijenim sredinama… Ne zalažemo se za povratak skupljanju i lovu. Uostalom, planet Zemlja bi uz takav način života mogao hraniti tek koji milijun ljudi, nikako milijarde homo sapiensa. No, važno je primijetiti da čak i kad se čini da su nađena mudra rješenja za kolektivne probleme, poput čarobnog štapića monetarne politike, da smo možda jako u krivu. Iako nam jako pametni ljudi tumače da idemo pravim smjerom