Gatara u Dnevniku trijumf je treša i trijumf je marginalaca

Kad jednom u budućnosti netko bude govorio o Hrvatskoj godine 2016., moći će vrijeme u kojem upravo živimo opisati jednom jednostavnom, ali efektnom slikom. Reći će: znaš, to su ti bila vremena kad se na Dnevniku javne TV intervjuiralo - astrologe.

Jer, upravo to se dogodilo u Hrvatskoj 2016. Preciznije, dogodilo se to u srijedu 15. lipnja 2016., u Trećem Dnevniku Hrvatske radiotelevizije. Dnevnik koji je vodio i uređivao Petar Vlahov te je večeri kao eksperta za razumijevanje hrvatske političke scene zaista i zaozbiljno pozvao ženu koja - gata iz zvijezda.

Te srijede, prisjetimo se, Hrvatska je prolazila vrhunac šestomjesečne političke krize. Tog dana povjerenstvo za sukob interesa izgovorilo je konačno da je bijelo bijelo i Tomislava Karamarka otpravilo niz političke štenge. Te srijede kohorta HDZ-ovih klimoglavaca posljednji se put krotko natisnula oko svog faličnog šefa, i stala mu u obranu. Te srijede najveća stranka vladajuće koalicije odlučila je rušiti vlastitog premijera, a manja stranka najavila da će u tom slučaju rasturiti parlament. Te srijede predsjednik i oba potpredsjednika Vlade svaki su na svojoj strani Zagreba sazvali presice i lupali nemilo jedan po drugom. Ukratko, bila je to srijeda kad su politički novinari u svom elementu, a ljudi o politici pričaju čak i više nego o golu Mareka Hamšika.

Svašta se te srijede moglo raditi u Dnevniku HTV 3. No, vodstvo HTV-a i urednik Petar Vlahov tog su dana zaključili da je sudbina Hrvatske ionako u zvijezdama. Pa su - kao ključnog analitičara situacije - pozvali astrologinju Anđelku Subašić koja se te srijede navečer u eter “katedrale duha” javila telefonom uz pripadajuću sliku. Gospođa Subašić počastila je TV pretplatnike svojim viđenjem aktualnih problema, upozorila da Vlada pada na datum koji u sebi sadrži tri šestice te konstatirala da Tomislav Karamarko “nije politički mrtav ni u silaznoj putanji” i to zato što - veli Subašić - “njega Bog, odnosno svemir čuva od svega što je loše po njega”.

Taj trenutak - trenutak kad urednik na javnoj TV u vezi s krizom Vlade intervjuira astrologinju - trenutak je koji poput kratkog bljeska munje perfektno rasvjetljava gdje je u ovih šest mjeseci došla Hrvatska. Taj trenutak poput savršene epifanije demonstrira stvarne posljedice konzervativne političke rekonkviste koja je protutnjala Hrvatskom. Taj televizijski intervju sa zvjezdoznanskom muljatoricom pokazuje tko je i što je glavna žrtva društvenih promjena koje su se u Hrvatskoj dogodile. A te su žrtve profesionalnost i znanje.

Taj proces intelektualne erozije koji se dogodio u vrijeme Oreškovićeve i Karamarkove Vlade - dakako - najbolje se očituje na Hrvatskoj radioteleviziji. U samo nekoliko mjeseci HRT je postao mjesto ozbiljnog kulturocida. Postao je mjesto na kojem se gase satiričke emisije, ukidaju formati poput sjajne “Treće povijesti”. Dnevnici HTV-a postali su predmet profesionalne poruge, a njihov se sadržaj vratio otprilike onamo gdje je mentalitetno bio godine 1976. Dakle, red protokola, pred privrednih uspjeha, pa red ceremonija, grobišta i obljetnica. Razlika je tek u tome što umjesto Tjentišta i Kozare kao vizualni amblem tog retrogradnog novinarstva stoji siroti - ni kriv ni dužan - vukovarski vodotoranj. Na takvoj TV ne treba se čuditi da se kao meritornog stručnjaka zove zvjezdoznanku.

Ali, bilo bi strašno pogrešno misliti da je slučaj gospođe Subašić samo problem Petra Vlahova, samo problem Siniše Kovačića i samo problem Hrvatske radiotelevizije. Gostovanje astrologinje u TV dnevniku simptom je nečeg što je puno dublji i krupniji problem. Hrvatska - naime - tijekom zadnjih šest mjeseci proživljava istinski trijumf treša koji ide pod ruku s ponižavajućim podcjenjivanjem svake stručnosti, znanja i profesionalne kompetencije. Taj val diletantizma - nažalost - daleko je širi od samog HRT-a. I - također nažalost - on nije slučajan. On nije tek uzgredna posljedica ove vlasti, nego njen dubinski simptom.

Kada su, naime, prije četiri godine Tomislav Karamarko s političkog krila, a Željka Markić i Ladislav Ilčić s građansko-aktivističkog krila pokretali svoju kulturno-političku rekonkvistu, ta rekonkvista nije za cilj imala samo zbacivanje Milanovića i SDP-a. Ona je za cilj imala kompletnu smjenu paradigme, smjenu profesionalnih elita koje su po mišljenju konzervativnih revolucionara kreirali desetljetni lijevo-liberalni monopol. Iz perspektive konzervativnog civilnog društva, mediji, gospodarstvo, sindikati, kultura, prosvjeta i NGO bili su čvrsto u rukama liberalno-lijevih monopolističkih klijentista. Stoga samo svrgavanje SDP-a ne bi polučilo svrhu, ako nakon toga ne bi došlo do drugog, važnijeg svrgavanja: detronizacije profesionalnih elita.

Tako se unutar diskursa Karamarkova HDZ-a i pripadajućih ideoloških satelita riječ “struka” postupno od riječi - kevlara koja vas štiti od napada pretvorila u takoreći psovku. “Struka” štiti samo sebe. “Struka” je protiv promjena. “Struka” je klijentistički premrežena. “Struka” je korumpirana. Ona je ideološki otuđena od naroda. Ona iskazuje stavove glasne manjine. Dakle, dobro je biti protiv struke. Biti protiv struke je s jedne strane “reformski”, a s druge je strane ideološki košer.

Ako se unatrag gleda četveromjesečni rad ove zlosretne i kratkotrajne Vlade, može se vidjeti da se ozbiljan dio njene političke aktivnosti stoga i sastojao od takvih ratobornih gušanja sa strukom. Taj se ideološki juriš očitovao u napadu na cijeli niz autonomnih regulatornih tijela - počevši od Vijeća za elektroničke medije, preko pravobraniteljice za djecu, do kulturnih vijeća. Sastojao se od borbenog i ratobornog koškanja s nizom cehovskih udruženja, uključujući i društvo novinara, filmskih producenata, redatelja, pisaca. Sastojao se u financijskom potkopavanju ili sabotaži niza autonomnih zaklada i tijela, od Kulture nove i Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, do Hrvatskog audiovizualnog centra. Tamo gdje je tim tijelima i ustanovama mogao srezati ovlasti, srezao ih je. Tamo gdje im je promjenom zakona mogla uzeti novac, ova im je Vlada to uzela. Tamo gdje ih se moglo bezbolno ukinuti, ukinulo ih se. Tamo gdje nisu postojali legislativni načini, postojali su financijski. Tamo gdje ni to nije moguće, vladajuća je grupacija na “struku” huškala desno civilno društvo. Kao rezultat dobili smo gomilu koja paradira Zagrebom s kartonskom Mirjanom Rakić, veteranske udruge koje traže zabranu filmova te konzervativne nastavnike koji za pornografiju optužuju Marguerite Duras, Ferića i Murakamija. Probudili smo se u zemlji u kojoj se školski kurikulum ruši zbog rata 90-ih, branitelji drže predavanja o povijesti povjesničarima te u kojoj se oko Darwina traže “dva suprotstavljena stava”. Najednom je svatko o svemu mogao imati mišljenje. Jer, mišljenje meritornih ionako je kontaminirano. Čime? Time što su meritorni.

Taj džihad na struku, nažalost, imao je i svoje lateralne žrtve, a te žrtve nisu uvijek bili samo pripadnici zagrebačkog, strukovnog middle-class establišmenta. Prije desetak dana razgovarao sam u Splitu s jednom istaknutom humanitarkom, ženom koja desetljećima vodi sjajan, razgranati program pomoći beskućnicima i potrebitima. Tijekom razgovora je gotovo plakala, jer je u velikim “reformama” civilnog društva njen desetljetni rad uništen, morala je otkazati ugovor zaposlenim humanitarcima, a na računu joj je ostalo 800 kuna. Beskućnici, domska djeca i volonteri pali su kao pobočna žrtva ideološkog juriša na Documentu ili GONG.

Druga (i - nažalost - očekivana) posljedica ovog juriša protiv struke je - opće profesionalno urušavanje. U tom smislu, ono što se dogodilo na HRT-u je simptomatično, ali i tipično. Na HRT-u se profesionalno urušavanje dogodilo brže, i to jedino zato što je zahvaljujući “pameti” bivše Vlade izvršnoj politici do ulaza na RTV bila izgrađena zakonska prečica. Ali, da je ova ideološka konstelacije dulje trajala, cijela bi Hrvatska uskoro počela nalikovati Dnevniku s astrološkom komentatoricom. Jakov Sedlar bio bi glavni režiser, Josip Jurčević historiografski autoritet, Ladislav Ilčić bi pisao kurikulum. Cijela bi se država naposljetku pretvorila u bizarni remake Tadejeva “Hitlera iz našeg sokaka”. Marginalci bi trijumfirali, a treš bi postao vladajući diskurs.

To je stvarna, politička analiza koju nam je u srijedu priopćila zvjezdoznana analitičarka. Gostujući u Dnevniku 3, rekla nam je o današnjoj Hrvatskoj više nego ijedan ascedent ili natalna karta.