DUŠAN MILJUŠ: NIKAD RIJEŠENA UBOJSTVA Dino Pokrovac ubijen je u klasičnoj sačekuši...

- Nadam se da će policija ipak otkriti tko je ubio moga supruga. Meni ništa ne govore o tijeku istrage, što i razumijem. Bila sam tražila tadašnjeg ministra Ranka Ostojića da me primi, ali on je to odbio i uputio me na Ravnateljstvo policije. To sad vodi Odjel za hladne slučajeve. Svaka godišnjica za nas je stresna i bolna, pogotovo što su ubojice još uvijek na slobodi - rekla nam je Moravka Pokrovac, supruga Dine Pokrovca, nogometnog menadžera likvidiranog 11. lipnja 2005. godine u kućnoj veži stambene zgrade u Korčulanskoj ulici 3a uoči 11. godišnjice njegova ubojstva.


I tad je bila subota, a Dino se vraćao iz noćnog izlaska. Bila je to klasična "sačekuša", a njegova likvidacija očito je bila pomno pripremana jer je nekoliko dana ranije netko razbio svjetlo u stubištu koje ima dva izlaza. U policiji je još uvijek njegova torbica, po opisu je napravljen i fotocrtež sumnjivca, ali on nikada nije priveden. U ovih 11 godina neki ljudi iz nogometnog miljea "pali" su na detektoru laži, neki su ga odbili.


O ubojstvu svog supruga Moravka Pokrovac prvi put je javno progovorila 2012. godine. Tada je među ostalim rekla: - Policija mnogo toga zna. Govorili su nam da idu u pravom smjeru te da će pronaći ubojicu. A onda sve stane. Ako nađu ubojicu mojeg muža, onda ću vam reći puno više, ali sada još uvijek ne mogu i ne smijem. Neki ljudi iz nogometnog miljea pali su na poligrafu, neki za koje sam očekivala da će ih testirati nisu bili pozvani, neki su odbili detektor laži. Ne o imenima ne mogu, shvatite me. A Dino je govorio kako je taj svijet nepošten, kako im ništa ne znači riječ.


Moravka se dobro sjeća i što je prethodilo ubojstvu.


- Dino je bio na trčanju, vratio se. Bilo je između 18 i 19 sati. Rekla sam mu da sam vidjela nekog čudnog čovjeka koji se spuštao niz stubište. Nije mi izgledao kao stanar. Kad me ugledao, ubrzao je korak, ali nije izišao iz ulaza jer bih ja čula vrata. Spustio se prema podrumu. Ja sam 'odglumila' kao da sam ušla u lift, a zapravo sam željela vidjeti gdje je. On je, misleći da sam ušla u lift, krenuo stepenicama. Susrela sam ga i prepala se. Otrčala sam stubištem do stana. Rekla sam Dini što se dogodilo i opisala mu neznanca. Bio je tamne puti, kraće kose, na jež, istaknutih crnih obrva. Izgledao mi je kao da nije s ovog područja. Imao je tamnoplavu jaknu, hlače, nekakav amblem na rukavu, tenisice kakve nose specijalci. Mnogo sam poslije razmišljala o tom amblemu, ali nisam se mogla sjetiti. Otišla sam pogledati na balkon hoću li ga negdje vidjeti, a on je sjedio na klupici, ogledavao se. Nešto je kao tipkao po tipkovnici mobitela i gledao po parkiralištu. Onda se digao i otišao, izgubio se među nekim djevojkama koje su sjedile na terasi obližnjeg kafića i koje su se digle i otišle - rekla je Moravka Pokrovac. A prisjetila se još nekih detalja.


- Kako blizu naše zgrade stanuju i moji roditelji, i oni su mi ispričali nakon Dinina ubojstva da su i oni tog muškarca vidjeli. Čak su pomislili da je policajac pa su mu se htjeli požaliti na stanare koji ostavljaju smeće kraj kontejnera, koje je tih dana zbog visoke temperature zaudaralo. No nisu, ni oni, ni ja, ni Dino s tim neznancem nismo prozborili ni riječ - opisuje Moravka Pokrovac muškarca prema kojem su policijski crtači napravili i fotocrtež mogućeg sumnjivca.


Možda je planirao Dinu ubiti i koji dan prije, ali ga je nešto u tome spriječilo. No ni ona ni policija ne sumnja da je ubojstvo njezina supruga bilo pomno planirano. A ubojstvo Dine Pokrovca nije jedini "hladni slučaj". Prema odgovoru koji smo dobili od Policijske uprave zagrebačke na području te PU od 1. siječnja 1990. do 12. svibnja ove godine neriješeno je 58 ubojstava.


I Pokrovčev i sve ostale slučajeve povezuje to što obitelji čekaju odgovor na pitanje tko je ubio njihove najbliže. I kad nešto pitaju policiju, ni oni, kao ni mi, nisu mogli dobiti nikakve odgovore na pitanja koja, vjerujemo, zanimaju i javnost. Osim da su sve istrage tajne te da zbog zaštite osobnih podataka ne mogu odgovoriti ni na standardna statistička pitanja o tim slučajevima: koliko je obavijesnih razgovora i provjera obavljeno, koliko je puta zatražena pomoć i drugih policijskih uprava, koliko je osoba provjereno na detektoru laži.


"Istraga je u tijeku", standardni je odgovor policije na sva pitanja o 58 neriješenih ubojstava od 1. siječnja 1990. godine. Iako pompozno najavljivan kao odjel koji bi po uzoru na slične odjele u europskim policijama trebao razriješiti neriješena ubojstva, u slučaju zagrebačkih "hladnih slučajeva" odjel za "hladne slučajeve" Ravnateljstva policije pokazao se neuspješnim.