Da li će BiH dobiti zakon o državnoj imovini zbog američkih gasnih planova?
Bosna i Hercegovina nalazi se pred ključnom energetskom i političkom odlukom - bez izmjena zakonodavstva o državnoj imovini teško će biti realizovati projekat Južne gasne interkonekcije, strateški važan za smanjenje potpune zavisnosti zemlje od ruskog gasa.
Iako postoje pravni mehanizmi koji bi omogućili izuzetak u javnom interesu, institucije nadležne za njihovu primjenu godinama su blokirane.
U međuvremenu, rastu i međunarodni interesi, uključujući i američke investitore. To dodatno povećava pritisak da se dugogodišnje pitanje državne imovine konačno riješi.
Iz Kancelarije visokog predstavnika u BiH za Radio Slobodna Evropa (RSE) kažu da u važećem zakonu postoji mehanizam kojim bi se odobrio izuzetak u javnom interesu, ali tijelo koje bi trebalo da provodi taj mehanizam, Komisija za državnu imovinu, nije imenovano od 2018. godine.
Stručnjaci sa kojima je razgovarao RSE ostavljaju otvorenom mogućnost usvajanja posebnog zakona, lex specialis, koji bi se bavio ovim pitanjem, ali da je potrebno usvajanje krovnog zakona, koji bi tretirao državnu imovinu na cijeloj teritoriji zemlje.
U BiH je trenutno na snazi zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom, koji je nametnuo visoki predstavnik Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown) prije više od 20 godina.
Zakon ostaje na snazi dok državni parlament ne usvoji novi koji će definisati šta je državna imovina, ko i kako njome raspolaže, što politički predstavnici iz bh. entiteta Republika Srpska već godinama blokiraju.
Trenutno, 100 posto gasa koji se koristi u BiH dolazi iz Rusije, a za izgradnju Južne interkonekcije je zainteresovana američka firma AAFS Infrastructure and Energy, čiji predstavnici su nedavno posjetili BiH.
Kakva su zakonska rješenja moguća?Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić uputio je u septembru prošle godine inicijativu za izmjenu zakonske zabrane, koju bi trebao nametnuti visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) koristeći tzv. bonska ovlašćenja.
Nikšićev prijedlog predviđa da iz zabrane raspolaganja bude izuzeta ona državna imovina koja je potrebna za izgradnju, održavanje i funkcionisanje javne infrastrukture.
Tim dokumentom, od zabrane bi bila izuzeta imovina potrebna za izgradnju cesta, željeznica, aerodroma, gasovoda, naftovoda i elektroenergetskih objekata.
Vlasnik imovine ostala bi država BiH, ali bi niži nivoi vlasti mogli mijenjati namjenu radi javnih projekata.
Na upit RSE iz OHR-a nisu odgovorili šta misle o Nikšićevoj inicijativi, te da li je bilo drugih inicijativa za izmjene zakona.
Ističu da je Ustavni sud BiH naveo da je "nosilac prava vlasništva nad državnom imovinom država BiH", a da je zabrana raspolaganja sredstvo za zaštitu interesa države.
"Trajno rješenje, međutim, zahtijeva političku volju i spremnost na kompromis od strane domaćih političkih aktera", naglašavaju iz OHR-a.
Albin Muslić, poslanik u Predstavničkom domu bh. Parlamenta i predsjedavajući njegove Ustavnopravne komisije, izjavio je za RSE da će zakon jednom biti usvojen, ali bi volio da to ne bude "nametanje visokog predstavnika".
"Pritom u tom zakonu o državnoj imovini treba definisati imovinska dobra koja su u vlasništvu isključivo BiH, a po meni, ono što nije potrebno za izvršavanje ovlaštenja institucija, odnosno BiH, treba prenijeti na niže nivoe vlasti, naročito oko onih imovinskih dobara koja su neperspektivna i koja možda samo generiraju trošak", ocjenjuje Muslić.
Za njega je lex specialis moguće rješenje za Južnu interkonekciju, ali smatra da to nije dugoročno dobar pristup.
"Mi imamo potrebu za zapadnom interkonekcijom, za sjevernom interkonekcijom, tako da onda bi se mi kao državni zakonodavac pretvorili u zakonodavca koji donosi parcijalna rješenja od slučaja do slučaja, i to je po meni potpuno pogrešno", upozorava Muslić.
Muharem Cero, ekspert za pitanja državne imovine, ocjenjuje za RSE da će projekt Južne interkonekcije biti vododijelnica koja će, nakon tri decenije političkih razmiziraca, definisati načine rješavanja državne imovine.
On kaže da je rješenje neophodno kako bi se osigurala pravna sigurnost investitora i izbjegli potencijalni abritražni procesi koji bi BiH mogli koštati milione.
Kada je riječ o Južnoj interkonekciji, Cero ne isključuje ni mogućnost donošenja posebnog zakona koji bi ponudio rješenje za zemljište kojim će prolaziti gasovod.
On podsjeća da pravosudne institucije imaju nekoliko predmeta koje se odnose na nezakonitu prodaju ili raspolaganje državnom imovinom i da novo rješenje ne bi smjelo legalizovati dosadašnja rasparčavanja.
Zašto još nema zakona?Nekoliko prijedloga zakona bilo je upućivano u Parlament BiH, ali do danas nijedan nije dobio podršku.
Najnoviji prijedlog zakona, koji je prošle jeseni u parlamentarnu proceduru uputila grupa poslanika, nije dobio podršku – u januaru ga je Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma Parlamenta BiH dva puta ocijenila negativno.
"Nedostatak političke volje, naročito iz Republike Srpske, jer je poznata situacija da svaki zakon koji se usvaja u državnom parlamentu mora imati pored obične većinu i entitetsku većinu, zapravo održava ovako stanje stvari na terenu, a što se reflektira na između ostalog i realizaciju brojnih investicija u BiH", kazao je predsjedavajući komisije, Albin Muslić.
Politički predstavnici iz RS su od ranije protivnici usvajanja bilo kojeg zakona koji bi se bavio državnom imovinom na nivou BiH.
Milorad Dodik, lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata ranije je govorio da je entitetska imovina za njih "crvena linija", te je prijetio secesijom RS iz BiH u slučaju nametanja zakona.
RS je pokušavala da raspolaže državnom imovinom preko više zakonskih rješenja, usvojenih u Narodnoj skupštini entiteta. Većina je oborena na Ustavnom sudu BiH.
Ko će graditi gasovod i šta je do sada urađeno?Američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy LLC, osnovana krajem prošle godine, zainteresovana je za interkonekciju, a njeni rukovodeći ljudi su bliski predsjedniku Sjedinjenih Država, Donaldu Trampu (Trump).
Početkom novembra prošle godine u Atini, američki ministri za resurse i energetiku, Dag Bargam (Doug Burgum) i Kris Rajt (Chris Wright), razgovarali su sa hrvatskim i bh. zvaničnicima o važnosti ovog projekta.
Jedan zakon o Južnoj interkonekciji je već usvojen – i to u parlamentu entiteta Federacija BiH.
U zakonu je entitetska gasna kompanija, BH-Gas, navedena kao isključivi investitor, koji je, između ostalog, oslobođen plaćanja naknade za zemljište kuda bi prolazio gasovod.
Obzirom da ovaj zakon ne dozvoljava da privatni koncesionar gradi gasovod, on će po svemu sudeći morati da bude mijenjan, kako su ranije za RSE potvrdili federalni poslanici.
BH-Gas bi u toj situaciji mogao ostati manjinski partner, koji bi mogao biti tehnički operater ili zakupac kapaciteta.
Da bi država mogla sklopiti ugovor o koncesiji s investitorom, najprije bi se moralo tačno utvrditi koja imovina je u njenom vlasništvu. Tek nakon toga bi ta imovina mogla biti otkupljena ili ustupljena za potrebe izgradnje gasovoda.
Značaj Južne interkonekcijeKrajem prošle godine, za RSE je rečeno iz Ambasade SAD da bi već tokom 2026. godine mogla početi izgradnja gasovoda.
Njime bi BiH direktno mogla da dobija gas iz LNG (liquid natural gas – ukapljeni prirodni gas) terminala na ostrvu Krku, na sjeveru Jadrana, što bi značilo diversifikaciju izvora ovog energenta.
Oko 60% gasa na krčkom terminalu stiže iz SAD, ostalo sa Bliskog istoka.
Trasa Južne interkonekcije bi počinjala u Travniku u centralnoj BiH, išla kroz Tomislavgrad i Posušje u zapadnoj Hercegovini, prelazila granicu kod Imotskog i spajala se s hrvatskom gasnom mrežom na području Makarske, sa nastavkom prema Splitu.
U cijelom projektu, Hrvatska mora uraditi svoj dio posla, i izgraditi gasovod dužine oko 75 kilometara, od Splita do Imotskog.
Ovaj projekat postoji već duže od dvije decenije. U sklopu njega je planirano i povezivanje na gasovod koji bi dolazio iz pravca Albanije, a kojim bi ovaj energent stizao iz Azerbejdžana.
Trenutno, BiH dobija 100% gasa iz Rusije, i to na jedinom ulazu u zemlju, gasnom terminalu Šepak na granici sa Srbijom.
Saradnja na tekstu: Marija Augustinović