Unutar 'nadrealnih' regiona Nagorno-Karabaha, dvije godine nakon što ih je Azerbejdžan ponovo preuzeo
Kada je azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev u maju 2025. prerezao zelenu vrpcu i otvorio Međunarodni aerodrom u Lačinu, to je označilo treći, svjetlucavi objekat takvog tipa koji je otvoren od 2021. godine u područjima koja je Azerbejdžan ponovo preuzeo od Armenaca.
Sva tri aerodroma nalaze se na manje od 100 km jedan od drugog i gotovo da se ne koriste, usred ogromnog građevinskog poduhvata u i oko Nagorno-Karabaha.
Gotovo cjelokupno stanovništvo od preko 100.000 Armenaca napustilo je teritorije tokom niza vojnih ofanziva koje je pokrenuo Baku, a koje su kulminirale potpunim preuzimanjem Nagorno-Karabaha od strane Azerbejdžana u septembru 2023. godine.
Nagorno-Karabah je historijski bio naseljen pretežno Armencima, ali je nakon raspada Sovjetskog Saveza priznat kao dio Azerbejdžana.
Baku promoviše "veliki povratak" Azerbejdžanaca koji su pobjegli tokom Prvog rata u Nagorno-Karabahu, koji je izbio krajem 1980-ih.
Nekoliko nedavno objavljenih fotografija novih objekata otvorenih u i oko Nagorno-Karabaha, koje je objavio kabinet Alijeva, prikazuju male grupe ljudi okupljene povodom ceremonija.
Međutim, snimci iz zraka su dijelom upečatljivi zbog usamljenosti pejzaža koje prikazuju.
Azerbejdžanski ekonomista Toghrul Valijev rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da Baku tvrdi da se između 30.000 i 40.000 Azerbejdžanaca vratilo u te regione, ali da je "zbog strogih ograničenja putovanja teško doći do konkretnih podataka".
Italijanski novinar Matteo Civillini jedan je od rijetkih zapadnih novinara koji su imali pristup ovim teritorijama.
On je izvještavao iz Nagorno-Karabaha nakon službene posjete u aprilu 2024. godine, uoči Samita o klimatskim promjenama COP 29.
Civillini je za RSE rekao da su novinari u okviru svoje ture prolazili kroz nekoliko sigurnosnih punktova, gdje su im dokumenti bili "temeljito pregledani" prije nego što su ušli u taj region.
Unutra, kaže on, u području je vladala "nadrealna, pomalo distopijska atmosfera", koja je podsjećala na ogromno gradilište. "Bilo je zapanjujuće koliko je malo ljudi zapravo tamo živjelo."
"Na putu sam vidio samo nekolicinu drugih automobila", rekao je Civillini, dodajući da je "postojao je jasan nesklad između obima onoga što se gradilo i stvarnih lokalnih potreba."
Azerbejdžanskim povratnicima koji su pobjegli tokom Prvog rata u Nagorno-Karabahu država je ponudila besplatan smještaj, pod uslovom da se trajno presele u ponovo osvojene teritorije.
Mnogi su, međutim, naveli nedostatak radnih mjesta u regionu kao glavnu prepreku povratku.
"Ne bih razmišljao o povratku jer ovdje u Bakuu imam posao", rekao je bivši stanovnik regiona Lačin.
Drugi raseljeni Azerbejdžanci sa sela kažu da su njihova rodna mjesta sada neprepoznatljiva uslijed građevinskog buma nalik onom u Dubaiju.
Jedna bivša stanovnica sela Hodžali, koja je pobjegla 1990-ih godina, rekla je za Azerbejdžanski servis RSE da vlasti grade objekte koji su "lijepi, ali nam ne dozvoljavaju da držimo niti jednu kokoš".
"Nismo živjeli u Moskvi, živjeli smo u [selu]", istakla je.
Ukupni troškovi rekonstrukcije i naseljavanja u i oko Nagorno-Karabaha procjenjuju se na oko 19,5 milijardi dolara.
Ekonomista Valijev kaže da je ovaj ogromni građevinski zamah djelimično način da se "redistribuiraju resursi" iz petrodolara koji pristižu u državnu kasu.
"Prije se ulagalo u Baku", rekao je, "a sada u Karabah".
