Američko upravljanje Zangezurskim koridorom na Kavkazu? Iranu se to neće svidjeti

Američki prijedlog da se predloženi koridor Zangezur — ključna veza između matičnog dijela Azerbejdžana i njegove eksklave Nahčivan preko južne Armenije — stavi pod američko upravljanje dodatno je produbio podjele na Južnom Kavkazu i izazvao zabrinutost u Iranu.

U pitanju nije samo regionalna povezanost, već i geopolitički poredak duž osjetljive sjeverne granice Irana.

Za Iran, koridor dug 43 kilometra kroz armensku provinciju Sjunik predstavlja suštinski dio njegovih strateških kalkulacija.

Hamidreza Azizi, saradnik Njemačkog instituta za međunarodne i sigurnosne poslove, upozorio je da bi plan "uskratio Iranu prirodan kopneni pristup Južnom Kavkazu preko Armenije", čime bi bio prepušten milosti rute "pod kontrolom Azerbejdžana ili drugih međunarodnih aktera".

Govoreći za RSE, nazvao je koridor "posljednjim ekserom u kovčeg", korakom ka onome što neki posmatrači nazivaju "geopolitičkim gušenjem" Irana. Ako Baku preuzme kontrolu ili se uvede strano upravljanje, Iran bi izgubio uticaj nad trgovinom prema sjeveru.

"Iran bi bio gotovo isključivo zavisan od Azerbejdžana za trgovinu ne samo s Južnim Kavkazom, već i s Rusijom i Evropom", istakao je Azizi, upozorivši na "ozbiljan udarac geoekonomskom položaju Irana".

Dodao je da bi zaobilaženje iranske rute kroz Armeniju moglo smanjiti i njegovu ulogu u kineskoj Inicijativi Pojas i put, čime bi se oslabila njegova vrijednost kao partnera Pekingu.

Sigurnost i regionalni poredakGlavna briga Teherana je jasna: koridor bi mogao proširiti turski uticaj, a sada i dovesti direktno američko prisustvo.

"Najveća zabrinutost u Iranu je da bi takav koridor jednom zauvijek okončao sve izglede za iransko uključivanje u...istočno-zapadni transport", rekao je Azizi. Ruta pod američkim upravljanjem dodatno pojačava te strahove jer američki interesi dolaze "direktno na sjevernu granicu Irana".

Ova promjena dolazi u trenutku kada ruski uticaj na Južnom Kavkazu slabi uslijed rata u Ukrajini i promjene odnosa snaga nakon posljednjeg oružanog sukoba u regiji Nagorno-Karabah.

Iran je ranije vjerovao da mu Rusija pruža stratešku zaštitu, ali sada vidi da je ta sigurnosna tampon-zona ugrožena.

S obzirom na "ograničene strateške opcije", Teheran nastoji da se angažuje sa svim ključnim akterima, dok istovremeno traži "bližu političku i sigurnosnu saradnju s Armenijom".

Prema riječima Azizija, zvanične izjave Irana i vojne vježbe koje je izvodio u tom području od 2021. godine više su signal nego prijetnja – poruka da Iran nije spreman prihvatiti neograničeno strano prisustvo na svojim granicama.

Kontrola, tranzit i suverenitetAmerički prijedlog dočekan je s oprezom i u Jerevanu i u Bakuu.

Azerbejdžan vidi koridor kao ključnu transportnu vezu s Nahčivanom i dio poslijeratne integracije.

Armenija strahuje da bi koridor mogao ugroziti njen suverenitet i insistira da svaka ruta ostane pod armenskom kontrolom, bojeći se da bi status pravog "koridora" mogao značiti gubitak nadležnosti.

Azerbejdžan, s druge strane, odlučno tvrdi da "nema želje za uključivanjem trećih strana", rekao je Richard Giragosian, direktor Centra za regionalne studije u Jerevanu.

Za Baku, koridor znači nesmetan pristup Nahčivanu; bilo kakav strani nadzor — američki, evropski ili ruski — je neprihvatljiv.

Pravi prijedlog ili samo politički manevar?Za Vašington, projekat predstavlja pokušaj da se iskoristi rijetki vakuum moći u regiji, dok ruski uticaj opada uslijed pogoršanih odnosa Moskve s Bakuuom i Jerevanom.

Giragosian je izrazio skepticizam prema planu: "Ne shvatam prijedlog previše ozbiljno…skepticizam bolje opisuje stav i u Bakuu i u Jerevanu."

Nazvao ga je "nepromišljenim dogovorom o nekretninama" i doveo u pitanje da li Vašington uopšte razumije kompleksnost regije.

"Više se radi o pokušaju da se osvoji [Nobelova] nagrada za mir za predsjednika Donalda Trumpa...bez stvarne pripreme i s malo potencijala za realizaciju."

Rusko upravljanje armenskom željezničkom mrežom i zapadne sankcije dodatno otežavaju izvodljivost.

"To bi zakompliciralo stvari, jer...američka privatna kompanija ulazi i upravlja cestama i željeznicom dok je u ruskom vlasništvu ili pod ruskim upravljanjem", rekao je Giragosian.

Za Teheran, rasprava o koridoru odražava dublju zabrinutost zbog okruženja, izolacije i gubitka uticaja.

Iranske mogućnosti da se suprotstavi bilo kojem projektu su ograničene, sputane nedavnim neuspjesima na Bliskom istoku i prošlomjesečnim sukobom s Izraelom.

Teheran se nada obnovljenom ruskom otporu prema prisustvu Zapada, ali promjene u odnosima snaga ostavljaju Iran s sve manjim uticajem.

U međuvremenu, i Armenija i Azerbejdžan ostaju oprezni prema odricanju kontrole ili suvereniteta, držeći se svojih vlastitih vizija o tome šta koridor treba da predstavlja.

Na kraju, Zangezurski koridor je postao manje ruta tranzita, a više žarišna tačka u kojoj se sukobljavaju različite vizije suvereniteta, uticaja i regionalnog poretka.