Na šta treba obratiti pažnju posle frenetične nedelje diplomatije oko rata u Ukrajini?
Na ukrajinskom i ruskom, termin za rolerkoster je "američka brda". To je i prikladan opis naglih promena diplomatije prošle nedelje u vezi s ruskim ratom protiv Ukrajine, posebno kada je reč o klimavim odnosima Vašingtona i Kijeva.
Sastanak u Beloj kući koji je trebalo da donese dogovor o mineralnim resursima između SAD i Ukrajine koji je američki predsednik Donald Tramp (Trump) predstavio kao ključni korak ka okončanju rata, nije se završio dobro: nije potpisan nikakav sporazum, a ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski otišao je ranije nego što je predviđeno posle ogorčenog sukoba u Ovalnoj kancelariji. Tramp je rekao da bi "mogao da se vrati kada bude spreman za mir".
To je bilo 28. februara. Tri dana kasnije, visoki američki zvaničnici rekli su medijima da Tramp pauzira američku vojnu pomoć Ukrajini, stvarajući veću neizvesnost oko toga da li ona može da izdrži u četvrtoj godini invazije Moskve i povećavajući pritisak na evropske napore da pojačaju i popune praznine – ne samo zbog bezbednosti Ukrajine, već i sopstvene bezbednosti.
Dan posle, 4. marta, izbegavajući novu kritiku Kijeva u govoru pred Kongresom, Tramp je rekao da ga je Zelenski u pismu obavestio da je spreman za razgovore s Rusijom da okonča rat i da je spreman da potpiše sporazum o mineralima "u bilo kom trenutku".
Usred vihora, evo na šta treba obratiti pažnju:
Hoće li sporazum o mineralima biti potpisan?
Ono što je Tramp rekao u govoru 4. marta sugeriše da bi Kijev i Vašington uskoro mogli da potpišu sporazum o zajedničkom razvoju ukrajinskih retkih minerala i drugih resursa. To bi bio snažan znak da su se veze vratile na pravi put posle katastrofe u Ovalnoj kancelariji.
Ono što Tramp nije rekao takođe govori: on nije pojačao svoju kritiku Zelenskog tvrdnjama da ukrajinski predsednik ne želi mir ili dovođenjem u pitanje njegov legitimitet zahtevajući da se u Ukrajini uskoro održe izbori. Ovo bar zasad ukazuje na to da će SAD tretirati Zelenskog kao važnog za potencijalni prekid vatre ili mirovni sporazum s Rusijom.
Hoće li pauza u vojnoj pomoći dugo trajati?
Druga stvar koju Tramp, međutim, nije rekao jeste da će prekinuti pauzu oko isporuke oružja i druge vojne pomoći Ukrajini. Američki zvaničnici rekli su da će suspenzija biti okončana kada Kijev pokaže privrženost miru u dobroj veri, a Trampov savetnik za nacionalnu bezbednost Majk Volc (Mike Waltz) je 5. marta jasno stavio do znanja da ona ostaje na snazi. Tramp će "pažljivo razmotriti ukidanje ove pauze" kada se dogovore mirovni pregovori i kada mere za izgradnju poverenja budu "na stolu", rekao je on.
Time se ostavlja pritisak na Ukrajinu da krene u pregovore o okončanju borbi uprkos nedostatku američkih bezbednosnih garancija mimo sporazuma o mineralima, za koji američki zvaničnici kažu da bi pomogao u zaštiti Ukrajine dajući SAD snažan interes za stabilnost te zemlje.
Koliko daleko će ići otopljavanje odnosa SAD i Rusije?
Tramp je izazvao veliko komešanje kada je promenio američku politiku tako što je 12. februara razgovarao telefonom s ruskim predsednikom Vladimirom Putinomn i poslao visoke zvaničnike u Saudijsku Arabiju da se sastanu s ruskim kolegama na razgovorima o okončanju rata u Ukrajini, oživljavajući odnose koje su dugo obeležavali američki napori da se izoluje i kazni Kremlj zbog rata protiv Ukrajine.
To je izazvalo zabrinutost da bi Kijev i Evropa mogli da budu po strani i da im bude predstavljen mirovni sporazum kojim bi Ukrajina bila ranjiva na dalju rusku agresiju i kojim bi bila narušena bezbednost širom kontinenta. Način na koji će se interakcije između SAD i Rusije razvijati u narednim nedeljama mogao bi biti od ključnog značaja za budućnost Ukrajine, Evrope i Zapada.
Hoće li Evropa uskočiti?
Trampovo otvaranje prema Rusiji, klimavi odnosi SAD i Ukrajine, neizvesnost oko američke pomoći Kijevu i novo zahlađenje u transatlantskim vezama podstakli su hitne pozive da Evropa učini više kada je u pitanju ukrajinske i svoje bezbednost, uključujući razgovore o povećanju isporuke oružja Kijevu i oružanim snagama koje bi mogle biti raspoređene u slučaju mira ili sporazuma u Ukrajini.
Da li se taj razgovor može pretočiti u delo, i koliko brzo, moglo bi da ima snažan uticaj na sudbinu Ukrajine i budućnost Evrope. A, takođe i na mogućnosti Evrope da zadrži angažovanje SAD – kao zaštitu kočnicu za trupe na terenu u Ukrajini, na primer.
Šta je s Rusijom?
Poslednjih nekoliko nedelja, intenzivna diplomatija oko rata u Ukrajini bila je fokusirana na SAD, Ukrajinu i Evropu. Ali dok je opšti cilj okončanje najvećeg rata u Evropi od 1945. godine, zemlja koja je odgovorna za rat i koja bi mogla da ga okonča gotovo trenutno ako želi – Rusija – čini se da je ponekad izvan fokusa.
Razgovori o oružanim snagama koje će biti raspoređene posle prekida vatre, na primer, nastavljaju se uprkos jasnom protivljenju Moskve snagama NATO-a, makar, i uprkos tvrdnji Kremlja da želi sveobuhvatni mirovni sporazum – kakav bi Rusiji mogao dati uticaj na Ukrajinu i snažniju ulogu u evropskoj bezbednosti – i da nije zainteresovana za ograničeno primirje. Rusija je takođe navela da svaki mirovni sporazum mora priznati njeno pravo na četiri kopnena ukrajinska regiona u celini, uključujući delove koje Ukrajina još uvek kontroliše, što je pozicija koja je neprihvatljiva za Kijev.
Neki analitičari kažu da Rusija ima istoriju postavljanja maksimalističkih tvrdnji kao pregovaračke taktike kako bi se onda prihvatiti nešto manje što i dalje odgovara njenim ciljevima. Drugi kažu da, bar za sada, Putin veruje da može da postigne sveobuhvatne ciljeve kao što je pokoravanje Ukrajine i da će iskoristiti prekid vatre da ojača svoje snage za eventualni novi napad.
Američka administracija je navela da će i Ukrajina i Rusija morati da naprave ustupke zarad mira, ali je malo šta rekla o tome šta bi to moglo biti u slučaju Rusije. Kako Trampovo nastojanje za mir i dalje traje, ono što američki i ruski zvaničnici kažu o obliku sporazuma kojim bi se okončale borbe takođe je nešto što treba posmatrati.
Sastanak u Beloj kući koji je trebalo da donese dogovor o mineralnim resursima između SAD i Ukrajine koji je američki predsednik Donald Tramp (Trump) predstavio kao ključni korak ka okončanju rata, nije se završio dobro: nije potpisan nikakav sporazum, a ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski otišao je ranije nego što je predviđeno posle ogorčenog sukoba u Ovalnoj kancelariji. Tramp je rekao da bi "mogao da se vrati kada bude spreman za mir".
To je bilo 28. februara. Tri dana kasnije, visoki američki zvaničnici rekli su medijima da Tramp pauzira američku vojnu pomoć Ukrajini, stvarajući veću neizvesnost oko toga da li ona može da izdrži u četvrtoj godini invazije Moskve i povećavajući pritisak na evropske napore da pojačaju i popune praznine – ne samo zbog bezbednosti Ukrajine, već i sopstvene bezbednosti.
Dan posle, 4. marta, izbegavajući novu kritiku Kijeva u govoru pred Kongresom, Tramp je rekao da ga je Zelenski u pismu obavestio da je spreman za razgovore s Rusijom da okonča rat i da je spreman da potpiše sporazum o mineralima "u bilo kom trenutku".
Usred vihora, evo na šta treba obratiti pažnju:
Hoće li sporazum o mineralima biti potpisan?
Ono što je Tramp rekao u govoru 4. marta sugeriše da bi Kijev i Vašington uskoro mogli da potpišu sporazum o zajedničkom razvoju ukrajinskih retkih minerala i drugih resursa. To bi bio snažan znak da su se veze vratile na pravi put posle katastrofe u Ovalnoj kancelariji.
Ono što Tramp nije rekao takođe govori: on nije pojačao svoju kritiku Zelenskog tvrdnjama da ukrajinski predsednik ne želi mir ili dovođenjem u pitanje njegov legitimitet zahtevajući da se u Ukrajini uskoro održe izbori. Ovo bar zasad ukazuje na to da će SAD tretirati Zelenskog kao važnog za potencijalni prekid vatre ili mirovni sporazum s Rusijom.
Hoće li pauza u vojnoj pomoći dugo trajati?
Druga stvar koju Tramp, međutim, nije rekao jeste da će prekinuti pauzu oko isporuke oružja i druge vojne pomoći Ukrajini. Američki zvaničnici rekli su da će suspenzija biti okončana kada Kijev pokaže privrženost miru u dobroj veri, a Trampov savetnik za nacionalnu bezbednost Majk Volc (Mike Waltz) je 5. marta jasno stavio do znanja da ona ostaje na snazi. Tramp će "pažljivo razmotriti ukidanje ove pauze" kada se dogovore mirovni pregovori i kada mere za izgradnju poverenja budu "na stolu", rekao je on.
Time se ostavlja pritisak na Ukrajinu da krene u pregovore o okončanju borbi uprkos nedostatku američkih bezbednosnih garancija mimo sporazuma o mineralima, za koji američki zvaničnici kažu da bi pomogao u zaštiti Ukrajine dajući SAD snažan interes za stabilnost te zemlje.
Koliko daleko će ići otopljavanje odnosa SAD i Rusije?
Tramp je izazvao veliko komešanje kada je promenio američku politiku tako što je 12. februara razgovarao telefonom s ruskim predsednikom Vladimirom Putinomn i poslao visoke zvaničnike u Saudijsku Arabiju da se sastanu s ruskim kolegama na razgovorima o okončanju rata u Ukrajini, oživljavajući odnose koje su dugo obeležavali američki napori da se izoluje i kazni Kremlj zbog rata protiv Ukrajine.
To je izazvalo zabrinutost da bi Kijev i Evropa mogli da budu po strani i da im bude predstavljen mirovni sporazum kojim bi Ukrajina bila ranjiva na dalju rusku agresiju i kojim bi bila narušena bezbednost širom kontinenta. Način na koji će se interakcije između SAD i Rusije razvijati u narednim nedeljama mogao bi biti od ključnog značaja za budućnost Ukrajine, Evrope i Zapada.
Hoće li Evropa uskočiti?
Trampovo otvaranje prema Rusiji, klimavi odnosi SAD i Ukrajine, neizvesnost oko američke pomoći Kijevu i novo zahlađenje u transatlantskim vezama podstakli su hitne pozive da Evropa učini više kada je u pitanju ukrajinske i svoje bezbednost, uključujući razgovore o povećanju isporuke oružja Kijevu i oružanim snagama koje bi mogle biti raspoređene u slučaju mira ili sporazuma u Ukrajini.
Da li se taj razgovor može pretočiti u delo, i koliko brzo, moglo bi da ima snažan uticaj na sudbinu Ukrajine i budućnost Evrope. A, takođe i na mogućnosti Evrope da zadrži angažovanje SAD – kao zaštitu kočnicu za trupe na terenu u Ukrajini, na primer.
Šta je s Rusijom?
Poslednjih nekoliko nedelja, intenzivna diplomatija oko rata u Ukrajini bila je fokusirana na SAD, Ukrajinu i Evropu. Ali dok je opšti cilj okončanje najvećeg rata u Evropi od 1945. godine, zemlja koja je odgovorna za rat i koja bi mogla da ga okonča gotovo trenutno ako želi – Rusija – čini se da je ponekad izvan fokusa.
Razgovori o oružanim snagama koje će biti raspoređene posle prekida vatre, na primer, nastavljaju se uprkos jasnom protivljenju Moskve snagama NATO-a, makar, i uprkos tvrdnji Kremlja da želi sveobuhvatni mirovni sporazum – kakav bi Rusiji mogao dati uticaj na Ukrajinu i snažniju ulogu u evropskoj bezbednosti – i da nije zainteresovana za ograničeno primirje. Rusija je takođe navela da svaki mirovni sporazum mora priznati njeno pravo na četiri kopnena ukrajinska regiona u celini, uključujući delove koje Ukrajina još uvek kontroliše, što je pozicija koja je neprihvatljiva za Kijev.
Neki analitičari kažu da Rusija ima istoriju postavljanja maksimalističkih tvrdnji kao pregovaračke taktike kako bi se onda prihvatiti nešto manje što i dalje odgovara njenim ciljevima. Drugi kažu da, bar za sada, Putin veruje da može da postigne sveobuhvatne ciljeve kao što je pokoravanje Ukrajine i da će iskoristiti prekid vatre da ojača svoje snage za eventualni novi napad.
Američka administracija je navela da će i Ukrajina i Rusija morati da naprave ustupke zarad mira, ali je malo šta rekla o tome šta bi to moglo biti u slučaju Rusije. Kako Trampovo nastojanje za mir i dalje traje, ono što američki i ruski zvaničnici kažu o obliku sporazuma kojim bi se okončale borbe takođe je nešto što treba posmatrati.