Huskić o krizi u BiH: EU nije strateški cilj bh. političara
"Evropska unija nije strateški cilj i mislim da je to ustvari ono što frustrira s jedne strane ljude u Bosni i Hercegovini, a s druge čini mi se i naše partnere u Briselu."
Ovo je u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) rekao Adnan Huskić, politolog i vanredni profesor političkih nauka i međunarodnih odnosa na Sarajevo School of Science and Technology, ocjenjujući stanje puta Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji 33 godine nakon referenduma za nezavisnost.
"To je ono što mislim da je možda i najnegativniji aspekt politike u Bosni i Hercegovini sada, evo, 33 godine kasnije".
Huskić smatra da pritisci koji su dugo vremena bili akumulirani, jer se nije dovoljno uradilo na vladavini prava u Bosni i Hercegovini, te zbog nikad dovršene reforme pravosuđa, dovelo do kriminalizirane elite.
"Apsolutni gospodari procesa nekada su spremni državu i društvu gurnuti u provaliju da bi zaštitili sebe. I to su procesi kojima mi svjedočimo zadnjih sigurno 20-ak godina", smatra Huskić.
RSE: Gospodine Huskiću, prošlo je 33 godine od referenduma za nezavisnost Bosne i Hercegovine i od početka rata. Kako ocijeniti, nakon toliko godina, političko, ekonomsko, društveno stanje BiH koja je pred vratima Evropske unije tako dugo?
Huskić: Ne može se odvojeno posmatrati i ne možemo zanemariti tu varijablu koja je bila ključna za razumijevanje puta Bosne i Hercegovine od 1996. godine na ovamo, a to je jedno aktivno učešće međunarodne zajednice kao ključnog elementa svih procesa o Bosni i Hercegovini, pa onda prestanak jednog aktivnog međunarodnog angažmana sredinom 2000. godina. Pa, potom kao neko klatno, jedan povratni udar upravo onih snaga koje su dugo vremena bile, koliko toliko, pod kontrolom, ili su držane pod kontrolom snažnom međunarodnog prisustva. Mislim da je to neka amplituda koju možemo posmatrati kada govorimo o tome kako se Bosna i Hercegovina u svemu tome kretala.
Naravno da su sada pritisci koji su dugo vremena bili akumulirani zahvaljujući prvenstveno jednom aspektu koji je ostao nedovoljno razvijen nažalost, a to je vladavina prava u Bosni I Hercegovini, ta nikad dovršena reforma pravosuđa, dovela je do toga da su kriminalizirane elite.
I to je vrlo bitno naglasiti. Kao apsolutni gospodari procesa nekada smo spremni državu i društvu gurnuti u provaliju da bi zaštitili sebe. I to su procesi kojima mi svjedočimo zadnjih sigurno 20-ak godina.
To je ovo što kulminira određenim presudama. Ne govorim samo o presudi Miloradu Dodiku, govorim i s ranijim presudama političara.
Dakle, to je sada situacija u kojoj se danas nalazimo jeste, Bosna i Hercegovina institucionalno nije konsolidovana dovoljno, s druge strane mislim da i njena demokratija nije dovoljno konsolidovana, da ne govorim procedure kao dio toga, pitanje političke kulture, a s druge strane su tu nagomilani problem, rekao bih, čak i političke elite koje vrlo agresivno nastupaju i jedna bitno promijenjena globalna i regionalna dinamika.
RSE: Kako se procesi na globalnom nivou reflektuju na BiH?
Huskić: Ta globalna i regionalna dinamika to se najviše reflektira sada nakon povratka predsjednika Trumpa (Donalda Trumpa) u Bijelu kuću, nakon izbora u Sjedinjenim Američkim Državama, ovog razmimoilaženja između Evrope i Amerike, pitanja budućnosti Sjevernoatlantskog saveza, a i sve se to na neki način reflektira i na situaciju u Bosni i Hercegovini i u regiji. To bilo moje neko sumiranje trenutnog stanja.
Ono što moramo reći je da bez obzira na to što Bosna i Hercegovina nije napravila iskorake, pretpostavljam koje bi većina ljudi u ovoj državi voljela, ne smijemo zaboraviti činjenicu da je okvir koji je dizajniran u Daytonu ipak do dan danas preživio. To se ne može reći za sve sporazume kojima su se rješavali konflikte a koji su trebali da postanu dio nekog državnog uređenja koja akumulira te toliko različite interese u jednu cjelinu.
Tako da i u tom smislu nemam negativan otklon prema tome, niti smatram da je Bosna i Hercegovina pala na nekom ispitu. Mislim da smo s obzirom na to kakve su stvari dešavaju i u državi i u regiji, a i globalno Bosna pokazuje zavidan nivo stabilnosti iako se to na prvi pogled zaista ne bi za to zaključilo.
Čitava garnitura političara jedino funkcionišu u međusobnom sukobu
RSE: Pomenuli ste prvostepenu presudu Miloradu Dodiku, iz toga mogu proizići različite krize i kakve posljedice ostavljaju na evropski put Bosne i Hercegovine?
Huskić: Većina kriza u Bosni i Hercegovini, nešto što ja nazivam 'virtualnim krizama', nisu krize zato što su nužno došle na dnevni red, nego ta pitanja se stavljaju na dnevni red da bi se proizvela kriza.
To je jedna od stvari koja je naprosto postala značajka. Imate čitavu garniture političara u BiH koji su naučili funkcionisati samo i isključivo u međusobnom sukobu i kojima su faktički postao 'raison d’etre', zbog toga postoje, to je suština njihova političkog djelovanja.
Sve ove krize, od kojih, kažem, neke su potpuno legitimne ili dolaze kao rezultat otvaranja nekih potpuno legitimnih pitanja oko kojih nema dogovora istina ili ne može ga biti barem u ovom momentu i zato sam ja uvijek bio mušterija toga, ja mislim da su, čak, i političari neki, pa i iz Republike Srpske bili na tom fonu.
Sjećamo se gospodina Ivanića posebno - ako ne možemo trenutno ovo pitanje adresirati, kao što je recimo pitanje, suštinsko pitanje u BiH, da li je na koji način dalje unutar ove strukture, kako se ova struktura treba mijenjati, govorimo o Dejtonskom ustavu BiH, da li se može mijenjati, onda nemojte tim pitanjem da se bavimo ako trenutno evidentno ne postoji nikakva mogućnost da se nađe ili iznađe neko srednje rješenje.
Tako da, u principu, mislim da je politika, da je način koji ne stavlja u potpunost i odbacuje u potpunost sva ta bitna pitanja, ali racionalno pristupa njima kroz sljedeću pretpostavku. Ako se trenutno o ovim pitanjima, ako oko ovih pitanja ne može biti dogovora, dajte da se bavimo onim pitanjima koja su nužna da bismo državu učinili bolje mjesto za građane. Vrlo jednostavno, ovo bi trebalo da bude maksima svih svih vlastima u BiH.
I naravno da smo dosad, barem pokazali to, mislim da je vrlo negativan aspekt svega, da Evropsku uniju ili ulazak u Evropsku uniju ne doživljavamo kao strateški cilj.
Dakle, ona stoji tu, ona je napisana i ona je navedena kao strateški cilj Bosne i Hercegovine. Ona je, čak, i jedna od onih pitanja oko kojih se barem deklarativno sve političke elite u Bosni i Hercegovini slažu.
Međutim, jasno je, kad pogledate način na koji se dešava politika, načina koji se ne donose nužne odluke, načina koji se ne ispunjavaju u uslovi, da to nije onda strateški cilj. Dakle, strateški cilj je nešto drugo.
Evropska unija nije strateški cilj i mislim da je to ustvari ono što frustrira s jedne strane ljude u Bosni i Hercegovini, a s druge čini mi se i naše partnere u Briselu. Taj nekakav popuni izostanak, pa čak i vrlo tehnički odluka koje bi omogućile Bosni i Hercegovini naprosto da bude dijelom regije u smislu nekog zamaha prema Evropskoj uniji.
To je ono što mislim da je možda i najnegativniji aspekt politike u Bosni i Hercegovini sada, jel', evo, 33 godine kasnije.
BiH u geopolitičkom preslagivanju s EU
RSE: I o tome ste govorili, o geopolitičkoj situaciji, ona je trenutno takva da se odražava na sve. Koliko je Bosna i Hercegovina spremna na ove, rekla bih, tektonske promjene odnosa?
Huskić: Teško je reći, jer mi trenutno barem, e sad zaista mislim da Bosna i Hercegovina nije podesan nivo analize, dakle, ne možemo i ne bismo trebali, barem Bosnu i Hercegovinu posmatrati kao jedinku u tom smislu i pokušati izvući određene zaključke o smjeru u kojem se sve ovo kreće. Mislim da je regija, a možda i šire, u stvari pitanje mnogo bitnije za nas.
Mi ovdje, i ne govorim samo za Bosnu i Hercegovinu, govorim za sve države u regiji koje su izvan Evropske unije. U stvari imamo vrlo malo mogućnosti da objektivno djelujemo da bismo određene stvari promijenili.
Dakle, ove se stvari dešavaju mimo nas, ali ćemo sasvim sigurno biti zahvaćeni i pogođeni njima. Kad kažem da se dešavaju mimo nas, to znači da je barem u trenutnoj međunarodnoj utakmici koja postaje sve intenzivnija, kreiranju tog ili nastanku tog sad potpuno multipolarnog svijeta, ova regija na sreću, počeću s tim, geografski unutar Evropske unije.
Dakle, mi smo, države Zapadnog Balkana su okružene državama Evropske unije i NATO-a još uvijek. Mislim da je to vrlo bitno, jer da se Bosna i Hercegovina nalazi na granici sa Rusijom, ovo bi bila potpuno druga priča.
Naravno, ono što čini stvar dodatno kompliciranom jeste da se većinom radi o državama, kada govorimo o Zapadnom Balkanu, koje su još uvijek u procesu demokratske konsolidacije. Dakle, to je ono s čim smo i počeli razgovor - vladavina prava, nejake institucije, autoritarne tendencije ako pogledamo Srbiju, Republiku Srpsku, to su problemi s kojima se mi suočavamo ovdje u regiji koji sasvim sigurno ne doprinose tome da regija bude stabilnija. To su te dvije, ja mislim, varijable kroz koje treba posmatrati cijelu ovu situaciju.
RSE: Kako će se EU postaviti prema geopolitičkim promjenama?
Huskić: Jako puno ovisi od toga kako i na koji način će Evropska unija, prevashodno sebe ponovo afirmirati, na koji način će provesti toliko nužne reforme, hoće li se Evropska unija etablirati kao pol u ovom multipolarnom svijetu, da li će Evropska unija onda pokušati uspostaviti jednu nezavisnu politiku spram drugih aktera, ovdje naglašavam nezavisnu politiku, jer znate do sad Evropska unija i Evropa, pa i mi ovdje u regiji, smo bili u procjepu između Sjedinjenih Američkih Država i Kine, jednog vrlo otvorenog sukoba koji se dešava, hladnog sukoba još uvijek, ali sukoba koji se dešava na svim, apsolutno svim poljima, ekonomskim, društvenim, vrijednosnim, kako god hoćete.
Ali mislim da su poruke koje dolaze iz Evropske unije, barem one koje sam čuo iz govora gospođe von der Leyen u Davosu nedavno, jasno pokazalo da i Evropa mora početi razmišljati rukovođena sopstvenim interesima. Mislim da je to sada razumijevanje situacije ili razumijevanje svijeta, kakav trenutno evidentno nastaje, u kojem se morate rukovoditi, dakle Evropska unija će prestati ići okolo u pokušaju da transformiše svijet, da izgledaju onako kako bi mi izgledali, da svi budu liberalne demokratije, da se svugdje poštuju individualna ljudska prava, već će se zatvoriti svi ti polovi u sebe i svako će na neki način funkcionisati kao manastir.
Vidite, ovo je jedna od onih situacija kada mi kao politolozi, ljudi koji se bavimo međunarodnim odnosima, imate toliko varijabli koje niste u stanju da na pravi način shvatite, a imate i ono, je li, o čemu je Donald Rumsfeld, bivši američki ministar odbrane, jednom govorio - Imaju stvari koje znamo, imaju stvari koje znamo da ne znamo i imaju stvari koje ne znamo da ne znamo. To je upravo ova vrsta nepredvidljivosti, neizvjesnosti koja trenutno isijava i svega što se dešava na globalnoj sceni.
Ovo je u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) rekao Adnan Huskić, politolog i vanredni profesor političkih nauka i međunarodnih odnosa na Sarajevo School of Science and Technology, ocjenjujući stanje puta Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji 33 godine nakon referenduma za nezavisnost.
"To je ono što mislim da je možda i najnegativniji aspekt politike u Bosni i Hercegovini sada, evo, 33 godine kasnije".
Huskić smatra da pritisci koji su dugo vremena bili akumulirani, jer se nije dovoljno uradilo na vladavini prava u Bosni i Hercegovini, te zbog nikad dovršene reforme pravosuđa, dovelo do kriminalizirane elite.
"Apsolutni gospodari procesa nekada su spremni državu i društvu gurnuti u provaliju da bi zaštitili sebe. I to su procesi kojima mi svjedočimo zadnjih sigurno 20-ak godina", smatra Huskić.
RSE: Gospodine Huskiću, prošlo je 33 godine od referenduma za nezavisnost Bosne i Hercegovine i od početka rata. Kako ocijeniti, nakon toliko godina, političko, ekonomsko, društveno stanje BiH koja je pred vratima Evropske unije tako dugo?
Huskić: Ne može se odvojeno posmatrati i ne možemo zanemariti tu varijablu koja je bila ključna za razumijevanje puta Bosne i Hercegovine od 1996. godine na ovamo, a to je jedno aktivno učešće međunarodne zajednice kao ključnog elementa svih procesa o Bosni i Hercegovini, pa onda prestanak jednog aktivnog međunarodnog angažmana sredinom 2000. godina. Pa, potom kao neko klatno, jedan povratni udar upravo onih snaga koje su dugo vremena bile, koliko toliko, pod kontrolom, ili su držane pod kontrolom snažnom međunarodnog prisustva. Mislim da je to neka amplituda koju možemo posmatrati kada govorimo o tome kako se Bosna i Hercegovina u svemu tome kretala.
Naravno da su sada pritisci koji su dugo vremena bili akumulirani zahvaljujući prvenstveno jednom aspektu koji je ostao nedovoljno razvijen nažalost, a to je vladavina prava u Bosni I Hercegovini, ta nikad dovršena reforma pravosuđa, dovela je do toga da su kriminalizirane elite.
I to je vrlo bitno naglasiti. Kao apsolutni gospodari procesa nekada smo spremni državu i društvu gurnuti u provaliju da bi zaštitili sebe. I to su procesi kojima mi svjedočimo zadnjih sigurno 20-ak godina.
To je ovo što kulminira određenim presudama. Ne govorim samo o presudi Miloradu Dodiku, govorim i s ranijim presudama političara.
Dakle, to je sada situacija u kojoj se danas nalazimo jeste, Bosna i Hercegovina institucionalno nije konsolidovana dovoljno, s druge strane mislim da i njena demokratija nije dovoljno konsolidovana, da ne govorim procedure kao dio toga, pitanje političke kulture, a s druge strane su tu nagomilani problem, rekao bih, čak i političke elite koje vrlo agresivno nastupaju i jedna bitno promijenjena globalna i regionalna dinamika.
RSE: Kako se procesi na globalnom nivou reflektuju na BiH?
Huskić: Ta globalna i regionalna dinamika to se najviše reflektira sada nakon povratka predsjednika Trumpa (Donalda Trumpa) u Bijelu kuću, nakon izbora u Sjedinjenim Američkim Državama, ovog razmimoilaženja između Evrope i Amerike, pitanja budućnosti Sjevernoatlantskog saveza, a i sve se to na neki način reflektira i na situaciju u Bosni i Hercegovini i u regiji. To bilo moje neko sumiranje trenutnog stanja.
Ono što moramo reći je da bez obzira na to što Bosna i Hercegovina nije napravila iskorake, pretpostavljam koje bi većina ljudi u ovoj državi voljela, ne smijemo zaboraviti činjenicu da je okvir koji je dizajniran u Daytonu ipak do dan danas preživio. To se ne može reći za sve sporazume kojima su se rješavali konflikte a koji su trebali da postanu dio nekog državnog uređenja koja akumulira te toliko različite interese u jednu cjelinu.
Tako da i u tom smislu nemam negativan otklon prema tome, niti smatram da je Bosna i Hercegovina pala na nekom ispitu. Mislim da smo s obzirom na to kakve su stvari dešavaju i u državi i u regiji, a i globalno Bosna pokazuje zavidan nivo stabilnosti iako se to na prvi pogled zaista ne bi za to zaključilo.
Čitava garnitura političara jedino funkcionišu u međusobnom sukobu
RSE: Pomenuli ste prvostepenu presudu Miloradu Dodiku, iz toga mogu proizići različite krize i kakve posljedice ostavljaju na evropski put Bosne i Hercegovine?
Huskić: Većina kriza u Bosni i Hercegovini, nešto što ja nazivam 'virtualnim krizama', nisu krize zato što su nužno došle na dnevni red, nego ta pitanja se stavljaju na dnevni red da bi se proizvela kriza.
To je jedna od stvari koja je naprosto postala značajka. Imate čitavu garniture političara u BiH koji su naučili funkcionisati samo i isključivo u međusobnom sukobu i kojima su faktički postao 'raison d’etre', zbog toga postoje, to je suština njihova političkog djelovanja.
Sve ove krize, od kojih, kažem, neke su potpuno legitimne ili dolaze kao rezultat otvaranja nekih potpuno legitimnih pitanja oko kojih nema dogovora istina ili ne može ga biti barem u ovom momentu i zato sam ja uvijek bio mušterija toga, ja mislim da su, čak, i političari neki, pa i iz Republike Srpske bili na tom fonu.
Sjećamo se gospodina Ivanića posebno - ako ne možemo trenutno ovo pitanje adresirati, kao što je recimo pitanje, suštinsko pitanje u BiH, da li je na koji način dalje unutar ove strukture, kako se ova struktura treba mijenjati, govorimo o Dejtonskom ustavu BiH, da li se može mijenjati, onda nemojte tim pitanjem da se bavimo ako trenutno evidentno ne postoji nikakva mogućnost da se nađe ili iznađe neko srednje rješenje.
Tako da, u principu, mislim da je politika, da je način koji ne stavlja u potpunost i odbacuje u potpunost sva ta bitna pitanja, ali racionalno pristupa njima kroz sljedeću pretpostavku. Ako se trenutno o ovim pitanjima, ako oko ovih pitanja ne može biti dogovora, dajte da se bavimo onim pitanjima koja su nužna da bismo državu učinili bolje mjesto za građane. Vrlo jednostavno, ovo bi trebalo da bude maksima svih svih vlastima u BiH.
I naravno da smo dosad, barem pokazali to, mislim da je vrlo negativan aspekt svega, da Evropsku uniju ili ulazak u Evropsku uniju ne doživljavamo kao strateški cilj.
Dakle, ona stoji tu, ona je napisana i ona je navedena kao strateški cilj Bosne i Hercegovine. Ona je, čak, i jedna od onih pitanja oko kojih se barem deklarativno sve političke elite u Bosni i Hercegovini slažu.
Međutim, jasno je, kad pogledate način na koji se dešava politika, načina koji se ne donose nužne odluke, načina koji se ne ispunjavaju u uslovi, da to nije onda strateški cilj. Dakle, strateški cilj je nešto drugo.
Evropska unija nije strateški cilj i mislim da je to ustvari ono što frustrira s jedne strane ljude u Bosni i Hercegovini, a s druge čini mi se i naše partnere u Briselu. Taj nekakav popuni izostanak, pa čak i vrlo tehnički odluka koje bi omogućile Bosni i Hercegovini naprosto da bude dijelom regije u smislu nekog zamaha prema Evropskoj uniji.
To je ono što mislim da je možda i najnegativniji aspekt politike u Bosni i Hercegovini sada, jel', evo, 33 godine kasnije.
BiH u geopolitičkom preslagivanju s EU
RSE: I o tome ste govorili, o geopolitičkoj situaciji, ona je trenutno takva da se odražava na sve. Koliko je Bosna i Hercegovina spremna na ove, rekla bih, tektonske promjene odnosa?
Huskić: Teško je reći, jer mi trenutno barem, e sad zaista mislim da Bosna i Hercegovina nije podesan nivo analize, dakle, ne možemo i ne bismo trebali, barem Bosnu i Hercegovinu posmatrati kao jedinku u tom smislu i pokušati izvući određene zaključke o smjeru u kojem se sve ovo kreće. Mislim da je regija, a možda i šire, u stvari pitanje mnogo bitnije za nas.
Mi ovdje, i ne govorim samo za Bosnu i Hercegovinu, govorim za sve države u regiji koje su izvan Evropske unije. U stvari imamo vrlo malo mogućnosti da objektivno djelujemo da bismo određene stvari promijenili.
Dakle, ove se stvari dešavaju mimo nas, ali ćemo sasvim sigurno biti zahvaćeni i pogođeni njima. Kad kažem da se dešavaju mimo nas, to znači da je barem u trenutnoj međunarodnoj utakmici koja postaje sve intenzivnija, kreiranju tog ili nastanku tog sad potpuno multipolarnog svijeta, ova regija na sreću, počeću s tim, geografski unutar Evropske unije.
Dakle, mi smo, države Zapadnog Balkana su okružene državama Evropske unije i NATO-a još uvijek. Mislim da je to vrlo bitno, jer da se Bosna i Hercegovina nalazi na granici sa Rusijom, ovo bi bila potpuno druga priča.
Naravno, ono što čini stvar dodatno kompliciranom jeste da se većinom radi o državama, kada govorimo o Zapadnom Balkanu, koje su još uvijek u procesu demokratske konsolidacije. Dakle, to je ono s čim smo i počeli razgovor - vladavina prava, nejake institucije, autoritarne tendencije ako pogledamo Srbiju, Republiku Srpsku, to su problemi s kojima se mi suočavamo ovdje u regiji koji sasvim sigurno ne doprinose tome da regija bude stabilnija. To su te dvije, ja mislim, varijable kroz koje treba posmatrati cijelu ovu situaciju.
RSE: Kako će se EU postaviti prema geopolitičkim promjenama?
Huskić: Jako puno ovisi od toga kako i na koji način će Evropska unija, prevashodno sebe ponovo afirmirati, na koji način će provesti toliko nužne reforme, hoće li se Evropska unija etablirati kao pol u ovom multipolarnom svijetu, da li će Evropska unija onda pokušati uspostaviti jednu nezavisnu politiku spram drugih aktera, ovdje naglašavam nezavisnu politiku, jer znate do sad Evropska unija i Evropa, pa i mi ovdje u regiji, smo bili u procjepu između Sjedinjenih Američkih Država i Kine, jednog vrlo otvorenog sukoba koji se dešava, hladnog sukoba još uvijek, ali sukoba koji se dešava na svim, apsolutno svim poljima, ekonomskim, društvenim, vrijednosnim, kako god hoćete.
Ali mislim da su poruke koje dolaze iz Evropske unije, barem one koje sam čuo iz govora gospođe von der Leyen u Davosu nedavno, jasno pokazalo da i Evropa mora početi razmišljati rukovođena sopstvenim interesima. Mislim da je to sada razumijevanje situacije ili razumijevanje svijeta, kakav trenutno evidentno nastaje, u kojem se morate rukovoditi, dakle Evropska unija će prestati ići okolo u pokušaju da transformiše svijet, da izgledaju onako kako bi mi izgledali, da svi budu liberalne demokratije, da se svugdje poštuju individualna ljudska prava, već će se zatvoriti svi ti polovi u sebe i svako će na neki način funkcionisati kao manastir.
Vidite, ovo je jedna od onih situacija kada mi kao politolozi, ljudi koji se bavimo međunarodnim odnosima, imate toliko varijabli koje niste u stanju da na pravi način shvatite, a imate i ono, je li, o čemu je Donald Rumsfeld, bivši američki ministar odbrane, jednom govorio - Imaju stvari koje znamo, imaju stvari koje znamo da ne znamo i imaju stvari koje ne znamo da ne znamo. To je upravo ova vrsta nepredvidljivosti, neizvjesnosti koja trenutno isijava i svega što se dešava na globalnoj sceni.