Lukašenko se sprema za sedmi mandat na izborima koje EU naziva 'farsom'
Autoritarni vođa Bjelorusije Aleksandar Lukašenko sprema se da osvoji sedmi mandat na predsjedničkim izborima za koje čelnici Evropske unije kažu da su "farsa".
Birališta su otvorena rano u nedjelju, 26. januara, a Lukašenko, ruski saveznik koji je na vlasti već tri decenije, izjavio je da njegova zemlja ima "tvrdu demokratiju".
"Ne vršimo pritisak na nikoga i nećemo ušutkati nikoga", rekao je novinarima nakon što je dao svoj glas.
Međutim, opozicija, organizacije za ljudska prava i Zapad se ne slažu s njegovim navodima.
Nevladina organizacija Freedom House sa sjedištem u Washingtonu u svom posljednjem izvještaju opisala je Bjelorusiju kao "autoritarnu državu u kojoj su izbori otvoreno namješteni, a građanske slobode ozbiljno ograničene".
Opoziciona liderka u egzilu Svetlana Tihanovskaja, Lukašenkov glavni rival na izborima 2020. godine, navela je da su izbori u Bjelorusiji "farsa" i pozvala Bjeloruse da glasaju protiv svih kandidata.
Ona je u objavi na mreži X napisala da se u gradovima širom Evrope održavaju protesti protiv izbora, dodajući: "Bjelorusija traži slobodu".
Visoki zvaničnici EU su uoči bjeloruskih izbora postavljali pitanja o legitimnost izbora i očekivanoj Lukašenkovoj pobjedi.
Predsjednica Evropskog parlamenta Roberta Metsola nazvala je izbore "farsom".
"Moja poruka ljudima Bjelorusije je: ostanite snažni, podržavamo vas, doći će kraj diktaturi", napisala je na X-u.
Šefica vanjske politike EU Kaja Kallas kritikovala je Lukašenka zbog toga što se "drži za vlast već 30 godina" i rekla da će se "ponovno imenovati na još jednim lažnim izborima".
"Ovo je otvorena uvreda demokratiji", objavila je Metsola na X-u.
Međutim, Lukašenko je odbacio kritike i ignorisao izjave zapadnih lidera.
"Priznali vi ove izbore ili ne: to je stvar ukusa. Nije me briga zbog toga. Najvažnija stvar za mene je da ih Bjelorusi priznaju", rekao je Lukašenko novinarima u Minsku 26. januara.
'Posljednji diktator Evrope'
Aleksandar Lukašenko, bivši direktor državne farme, postao je predsjednik države 1994. godine, na talasu gnjeva javnosti zbog naglog pada životnog standarda poslije haotičnih i bolnih reformi tokom prelaska sa socijalističke na tržišnu privredu.
Lukašenka su tokom prvog mandata nazivali "posljednjim diktatorom Evrope", a on je opravdao taj nadimak oštrim obračunom sa neistomišljenicima i produžavanjem vladavine putem izbora koje Zapad opisuje kao neslobodne i nepoštene.
Na proteste poslije izbora 2020. vlasti su odgovorile sveobuhvatnom represijom - uhapsile su više od 65.000 ljudi, pretukle hiljade, i zabranile rad stotinama nezavisnih medija i nevladinih organizacija, zbog čega su zapadne zemlje Minsku uvele sankcije.
Tokom 30-ogodišnje vladavine, Lukašenko se oslanjao na subvencije i političku podršku Rusije, kojoj je dozvolio da koristi bjelorusku teritoriju za invaziju na Ukrajinu 2022. godine, a kasnije je pristao i da primi dio ruskog taktičkog nuklearnog oružja.
Lukašenko ne krije divljenje prema nekadašnjem Sovjetskom Savezu, vratio je kontrole sovjetskog tipa nad ekonomijom, obeshrabrio je upotrebu bjeloruskog jezika u korist ruskog i insistirao je na zamjeni crveno-bijele nacionalne zastave onom koju je Bjelorusija koristila dok je bila jedna od 15 sovjetskih republika.
Vodeća bjeloruska bezbjednosna agencija zadržala je ozloglašeno ime KGB iz sovjetskog perioda, a Bjelorusija je jedina zemlja u Evropi sa smrtnom kaznom, koja se izvršava hicem u potiljak.
Birališta su otvorena rano u nedjelju, 26. januara, a Lukašenko, ruski saveznik koji je na vlasti već tri decenije, izjavio je da njegova zemlja ima "tvrdu demokratiju".
"Ne vršimo pritisak na nikoga i nećemo ušutkati nikoga", rekao je novinarima nakon što je dao svoj glas.
Međutim, opozicija, organizacije za ljudska prava i Zapad se ne slažu s njegovim navodima.
Nevladina organizacija Freedom House sa sjedištem u Washingtonu u svom posljednjem izvještaju opisala je Bjelorusiju kao "autoritarnu državu u kojoj su izbori otvoreno namješteni, a građanske slobode ozbiljno ograničene".
Opoziciona liderka u egzilu Svetlana Tihanovskaja, Lukašenkov glavni rival na izborima 2020. godine, navela je da su izbori u Bjelorusiji "farsa" i pozvala Bjeloruse da glasaju protiv svih kandidata.
Ona je u objavi na mreži X napisala da se u gradovima širom Evrope održavaju protesti protiv izbora, dodajući: "Bjelorusija traži slobodu".
Visoki zvaničnici EU su uoči bjeloruskih izbora postavljali pitanja o legitimnost izbora i očekivanoj Lukašenkovoj pobjedi.
Predsjednica Evropskog parlamenta Roberta Metsola nazvala je izbore "farsom".
"Moja poruka ljudima Bjelorusije je: ostanite snažni, podržavamo vas, doći će kraj diktaturi", napisala je na X-u.
Šefica vanjske politike EU Kaja Kallas kritikovala je Lukašenka zbog toga što se "drži za vlast već 30 godina" i rekla da će se "ponovno imenovati na još jednim lažnim izborima".
"Ovo je otvorena uvreda demokratiji", objavila je Metsola na X-u.
Međutim, Lukašenko je odbacio kritike i ignorisao izjave zapadnih lidera.
"Priznali vi ove izbore ili ne: to je stvar ukusa. Nije me briga zbog toga. Najvažnija stvar za mene je da ih Bjelorusi priznaju", rekao je Lukašenko novinarima u Minsku 26. januara.
'Posljednji diktator Evrope'
Aleksandar Lukašenko, bivši direktor državne farme, postao je predsjednik države 1994. godine, na talasu gnjeva javnosti zbog naglog pada životnog standarda poslije haotičnih i bolnih reformi tokom prelaska sa socijalističke na tržišnu privredu.
Lukašenka su tokom prvog mandata nazivali "posljednjim diktatorom Evrope", a on je opravdao taj nadimak oštrim obračunom sa neistomišljenicima i produžavanjem vladavine putem izbora koje Zapad opisuje kao neslobodne i nepoštene.
Na proteste poslije izbora 2020. vlasti su odgovorile sveobuhvatnom represijom - uhapsile su više od 65.000 ljudi, pretukle hiljade, i zabranile rad stotinama nezavisnih medija i nevladinih organizacija, zbog čega su zapadne zemlje Minsku uvele sankcije.
Tokom 30-ogodišnje vladavine, Lukašenko se oslanjao na subvencije i političku podršku Rusije, kojoj je dozvolio da koristi bjelorusku teritoriju za invaziju na Ukrajinu 2022. godine, a kasnije je pristao i da primi dio ruskog taktičkog nuklearnog oružja.
Lukašenko ne krije divljenje prema nekadašnjem Sovjetskom Savezu, vratio je kontrole sovjetskog tipa nad ekonomijom, obeshrabrio je upotrebu bjeloruskog jezika u korist ruskog i insistirao je na zamjeni crveno-bijele nacionalne zastave onom koju je Bjelorusija koristila dok je bila jedna od 15 sovjetskih republika.
Vodeća bjeloruska bezbjednosna agencija zadržala je ozloglašeno ime KGB iz sovjetskog perioda, a Bjelorusija je jedina zemlja u Evropi sa smrtnom kaznom, koja se izvršava hicem u potiljak.