Mogu li predsjednički izbori u Bjelorusiji biti posljednji za Lukašenka?
Kao što će vam reći opoziciono nastrojeni Bjelorusi, predsjednički izbori u zemlji 26. januara nisu pravi izbori. Nezavisni mediji su uništeni ili prisiljeni na egzil, nema vjerodostojnih opozicionih kandidata, a glasanje je samo vježba učvršćivanja vlasti predsjednika Aleksandra Lukašenka. To će biti sve osim slobodnih ili poštenih izbora.
Nakon što je dvojici političara odbijena registracija, kandiduje se samo pet kandidata, uključujući Lukašenka, koji je na vlasti od 1994. godine. Od njih, troje predstavljaju provladine stranke, a jedna, Hana Kanapackaja, formalno je nezavisna, ali je mnogi u opoziciji optužuju da je marioneta režima.
Šta je s opozicijom u Bjelorusiji?
Na posljednjim predsjedničkim izborima 2020. godine dogodilo se nešto što nije viđeno godinama. Nakon što su nekoliko opozicionih lidera zatvoreni prije početka izborne kampanje, pojavila se nova liderka, Svetlana Tihanovskaja. I u ravnopravnim uslovima, smatralo se da ima pristojne šanse za pobjedu.
Na kraju, na izborima koje je međunarodna zajednica osudila kao lažne, Tihanovskaja je izgubila. Ali njena kampanja je stekla izvanredan zamah, revitalizirajući posrnulu bjelorusku opoziciju i izvevši desetine hiljada ljudi na ulice da protestuju protiv rezultata izbora.
Protesti su brutalno razbijeni. Sigurnosne snage su uhasile hiljade ljudi, a mnogi su tvrdili da su bili zlostavljani ili mučeni u pritvoru. Tihanovskaja je bila prisiljena pobjeći i nastaviti svoj rad iz Litvanije.
Sada, suočena sa sigurnim hapšenjem ako se vrati u Bjelorusiju, Tihanovskaja ima vezane ruke. Pozvala je građane da se suzdrže od protesta, bojeći se ponavljanja represije. Umjesto toga, pozvala je Bjeloruse da glasaju "protiv svih" na svojim glasačkim listićima ili da se potpuno uzdrže od glasanja.
Brutalna represija i dalje ostavlja duboke posljedice
Represija je imala zastrašujući učinak na bjelorusku opoziciju, ugasivši i najslabije nade za liberalizaciju zemlje.
Mnogi opozicioni demonstranti su pobjegli iz zemlje ili su zatvoreni. Nezavisni mediji, uključujući RSE, ili su zatvoreni, ili blokirani, ili prisiljeni raditi iz inostranstva. Prema monitoringu koji je provela bjeloruska organizacija za nadzor Lawtrend, 1.161 nevladina organizacija bila je prisiljena da se zatvori od 2020. godine.
Bjelorusija trenutno ima oko 1.300 političkih zatvorenika, uključujući dobitnika Nobelove nagrade za mir, aktivistu Alesa Bjaljackog, i tri novinara koji su radili za Bjeloruski servis RSE. Držani u užasnim uslovima, uskraćen im je pristup medicinskoj njezi ili kontakt s rodbinom.
Uoči izbora, pritisak na opoziciju je porastao. Vlasti su u novembru 2024. godine izvele preko 100 racija povezanih s opozicionim Koordinacionim vijećem. Dvadeset akademika, novinara i aktivista proglašeno je krivim za navodne veze s TTihanovskajom i osuđeno u odsustvu.
Vlada je nervozna
Vlada je nesumnjivo zabrinuta zbog ponavljanja protesta iz 2020. godine i u svojim porukama gura narativ da su izbori gotova stvar, a ne referendum visokog rizika o popularnosti Lukašenka.
Umjesto teške politike, državni mediji i provladini nalozi na društvenim mrežama često ističu navodne svakodnevne kvalitete Lukašenka, prikazujući snimke predsjednika kako igra hokej na ledu ili cijepa drva.
Čak ni Lukašenko ne izgleda kao da smatra da su predsjednički izbori toliko važni. U jednom provladinom videu na TikToku - gdje režim oprezno pokušava angažirati mlade ljude - Lukašenko spominje izbore, ali otvoreno kaže: "Nema potrebe za angažmanom."
Ipak, vlasti poduzimaju mjere opreza, također prikazujući programe na državnoj televiziji o opsežnim sigurnosnim mjerama koje su na snazi za glasanje, u pokušaju da zadrže mlade demonstrante kod kuće. U slučaju masovnih protesta, Lukašenko je također zaprijetio da će isključiti internet, a vlasti su zabranile ljudima da fotografiraju popunjene glasačke listiće, jer su ih građani 2020. godine široko koristili za isticanje prevara.
Ove godine također neće biti biračkih mjesta u inostranstvu, što je vjerovatno pokušaj da se ušutka uglavnom anti-Lukašenkova dijaspora.
Šta Zapad može učiniti?
Prethodni američki državni sekretar Antony Blinken je 17. januara izjavio da "represivno okruženje" u Bjelorusiji onemogućava legitimne demokratske predsjedničke izbore.
A 22. januara, Evropski parlament je usvojio rezoluciju kojom osuđuje izbore kao lažne. Takve izjave, međutim, vjerovatno neće imati značajan uticaj u Bjelorusiji i malo će značiti Lukašenku.
Tokom proteklih nekoliko decenija, bjeloruski lider je povremeno činio ustupke Zapadu, a diplomate i analitičari su povremeno govorili o tome kako Bjelorusija prekida veze sa svojim glavnim saveznikom Rusijom i "dolazi iz hladnoće".
Ti dani su davno prošli. Od 2020. godine, Minsk je produbio veze s Moskvom, posebno u vojnoj sferi, pružajući svoju teritoriju za ruske napade na Ukrajinu i domaćin je zajedničkih vojnih vježbi.
I dok su i EU i SAD uvele sankcije Bjelorusiji, uključujući zamrzavanje imovine, zabrane putovanja i trgovinske restrikcije, bjeloruska ekonomija je izdržala oluju, uz pomoć ruske podrške, uključujući jeftin gas, otpis dugova i prioritetni pristup ruskom tržištu.
Je li Lukašenko pred odlaskom?
Neizvjesnost ovdje predstavlja sam Lukašenko. Sada ima 70 godina, a uporne glasine o njegovom lošem zdravlju kruže već mjesecima. U posljednje vrijeme govorio je o potrebi za generacijskom promjenom u bjeloruskoj politici, što je dovelo do nagađanja da bi ovo mogao biti njegov posljednji predsjednički mandat.
Ključno pitanje je ko - ili šta - dolazi sljedeće. Postoje spekulacije o tome da bi jedan od Lukašenkovih sinova mogao preuzeti vlast, posebno njegov najmlađi sin, Mikalaj, poznat kao Kolja, koji ima samo 20 godina.
Također se govori o tome da bi Lukašenko mogao dati više ovlasti Vijeću sigurnosti ili Svebjeloruskoj narodnoj skupštini, savjetodavnom tijelu kojim predsjedava Lukašenko, a koje je 2022. godine uzdignuto na nivo ustavnog tijela.
Bez obzira na aranžman, osim ako ne dođe do dramatične promjene vodstva u Rusiji, Minsk će vjerovatno nastaviti produbljivati svoje veze s Moskvom, jednostranim aranžmanom koji bi mogao dovesti do toga da Bjelorusija sve više postane samo vazal ruske države.
Nakon što je dvojici političara odbijena registracija, kandiduje se samo pet kandidata, uključujući Lukašenka, koji je na vlasti od 1994. godine. Od njih, troje predstavljaju provladine stranke, a jedna, Hana Kanapackaja, formalno je nezavisna, ali je mnogi u opoziciji optužuju da je marioneta režima.
Šta je s opozicijom u Bjelorusiji?
Na posljednjim predsjedničkim izborima 2020. godine dogodilo se nešto što nije viđeno godinama. Nakon što su nekoliko opozicionih lidera zatvoreni prije početka izborne kampanje, pojavila se nova liderka, Svetlana Tihanovskaja. I u ravnopravnim uslovima, smatralo se da ima pristojne šanse za pobjedu.
Na kraju, na izborima koje je međunarodna zajednica osudila kao lažne, Tihanovskaja je izgubila. Ali njena kampanja je stekla izvanredan zamah, revitalizirajući posrnulu bjelorusku opoziciju i izvevši desetine hiljada ljudi na ulice da protestuju protiv rezultata izbora.
Protesti su brutalno razbijeni. Sigurnosne snage su uhasile hiljade ljudi, a mnogi su tvrdili da su bili zlostavljani ili mučeni u pritvoru. Tihanovskaja je bila prisiljena pobjeći i nastaviti svoj rad iz Litvanije.
Sada, suočena sa sigurnim hapšenjem ako se vrati u Bjelorusiju, Tihanovskaja ima vezane ruke. Pozvala je građane da se suzdrže od protesta, bojeći se ponavljanja represije. Umjesto toga, pozvala je Bjeloruse da glasaju "protiv svih" na svojim glasačkim listićima ili da se potpuno uzdrže od glasanja.
Brutalna represija i dalje ostavlja duboke posljedice
Represija je imala zastrašujući učinak na bjelorusku opoziciju, ugasivši i najslabije nade za liberalizaciju zemlje.
Mnogi opozicioni demonstranti su pobjegli iz zemlje ili su zatvoreni. Nezavisni mediji, uključujući RSE, ili su zatvoreni, ili blokirani, ili prisiljeni raditi iz inostranstva. Prema monitoringu koji je provela bjeloruska organizacija za nadzor Lawtrend, 1.161 nevladina organizacija bila je prisiljena da se zatvori od 2020. godine.
Bjelorusija trenutno ima oko 1.300 političkih zatvorenika, uključujući dobitnika Nobelove nagrade za mir, aktivistu Alesa Bjaljackog, i tri novinara koji su radili za Bjeloruski servis RSE. Držani u užasnim uslovima, uskraćen im je pristup medicinskoj njezi ili kontakt s rodbinom.
Uoči izbora, pritisak na opoziciju je porastao. Vlasti su u novembru 2024. godine izvele preko 100 racija povezanih s opozicionim Koordinacionim vijećem. Dvadeset akademika, novinara i aktivista proglašeno je krivim za navodne veze s TTihanovskajom i osuđeno u odsustvu.
Vlada je nervozna
Vlada je nesumnjivo zabrinuta zbog ponavljanja protesta iz 2020. godine i u svojim porukama gura narativ da su izbori gotova stvar, a ne referendum visokog rizika o popularnosti Lukašenka.
Umjesto teške politike, državni mediji i provladini nalozi na društvenim mrežama često ističu navodne svakodnevne kvalitete Lukašenka, prikazujući snimke predsjednika kako igra hokej na ledu ili cijepa drva.
Čak ni Lukašenko ne izgleda kao da smatra da su predsjednički izbori toliko važni. U jednom provladinom videu na TikToku - gdje režim oprezno pokušava angažirati mlade ljude - Lukašenko spominje izbore, ali otvoreno kaže: "Nema potrebe za angažmanom."
Ipak, vlasti poduzimaju mjere opreza, također prikazujući programe na državnoj televiziji o opsežnim sigurnosnim mjerama koje su na snazi za glasanje, u pokušaju da zadrže mlade demonstrante kod kuće. U slučaju masovnih protesta, Lukašenko je također zaprijetio da će isključiti internet, a vlasti su zabranile ljudima da fotografiraju popunjene glasačke listiće, jer su ih građani 2020. godine široko koristili za isticanje prevara.
Ove godine također neće biti biračkih mjesta u inostranstvu, što je vjerovatno pokušaj da se ušutka uglavnom anti-Lukašenkova dijaspora.
Šta Zapad može učiniti?
Prethodni američki državni sekretar Antony Blinken je 17. januara izjavio da "represivno okruženje" u Bjelorusiji onemogućava legitimne demokratske predsjedničke izbore.
A 22. januara, Evropski parlament je usvojio rezoluciju kojom osuđuje izbore kao lažne. Takve izjave, međutim, vjerovatno neće imati značajan uticaj u Bjelorusiji i malo će značiti Lukašenku.
Tokom proteklih nekoliko decenija, bjeloruski lider je povremeno činio ustupke Zapadu, a diplomate i analitičari su povremeno govorili o tome kako Bjelorusija prekida veze sa svojim glavnim saveznikom Rusijom i "dolazi iz hladnoće".
Ti dani su davno prošli. Od 2020. godine, Minsk je produbio veze s Moskvom, posebno u vojnoj sferi, pružajući svoju teritoriju za ruske napade na Ukrajinu i domaćin je zajedničkih vojnih vježbi.
I dok su i EU i SAD uvele sankcije Bjelorusiji, uključujući zamrzavanje imovine, zabrane putovanja i trgovinske restrikcije, bjeloruska ekonomija je izdržala oluju, uz pomoć ruske podrške, uključujući jeftin gas, otpis dugova i prioritetni pristup ruskom tržištu.
Je li Lukašenko pred odlaskom?
Neizvjesnost ovdje predstavlja sam Lukašenko. Sada ima 70 godina, a uporne glasine o njegovom lošem zdravlju kruže već mjesecima. U posljednje vrijeme govorio je o potrebi za generacijskom promjenom u bjeloruskoj politici, što je dovelo do nagađanja da bi ovo mogao biti njegov posljednji predsjednički mandat.
Ključno pitanje je ko - ili šta - dolazi sljedeće. Postoje spekulacije o tome da bi jedan od Lukašenkovih sinova mogao preuzeti vlast, posebno njegov najmlađi sin, Mikalaj, poznat kao Kolja, koji ima samo 20 godina.
Također se govori o tome da bi Lukašenko mogao dati više ovlasti Vijeću sigurnosti ili Svebjeloruskoj narodnoj skupštini, savjetodavnom tijelu kojim predsjedava Lukašenko, a koje je 2022. godine uzdignuto na nivo ustavnog tijela.
Bez obzira na aranžman, osim ako ne dođe do dramatične promjene vodstva u Rusiji, Minsk će vjerovatno nastaviti produbljivati svoje veze s Moskvom, jednostranim aranžmanom koji bi mogao dovesti do toga da Bjelorusija sve više postane samo vazal ruske države.