Porast nasilja nad djecom u Crnoj Gori: Onda kada dom postane mjesto straha i bola
Modrice, opekotine od cigareta, zaključavanje u ostavu, bacanje na pod i šutiranje nakon što ružno sanjam ili se pomokrim u krevetu pa je probudim – bile su stvari moje svakodnevice.
Ovim riječima se 37-godišnja Žaklina iz Bara "vraća" u, kako kaže, najmračniji period djetinjstva i odnosa majke prema njoj.
"Jednom mi je, kad sam dobila vaške, sipala razrjeđivač na glavu. Imala sam rane i opekotine sedmicama. 'Ja sam te rodila i ja ću te ubiti' bila je njena omiljena rečenica. I vjerovala sam da će jednog dana to uraditi", priča Žaklina.
To se, kaže, zamalo desilo kada je napunila deset godina. "Sledećeg jutra sam pobjegla kod oca".
Žaklina je dijete razvedenih roditelja. Do 11. godine je živjela s majkom.
"Fizičko nasilje, nesigurnosti i strah su obilježili moje djetinjstvo. Odrasla sam ranih devedesetih kad je 'batina je iz raja izašla' bila mantra mnogih roditelja", navodi ona.
Zato je, kaže, dugo mislila da je normalno ono što joj se dešava.
Duboko ukorijenjen problem i rastući izazov
Nažalost, Žaklinina priča, iako ekstremna, nije izolovana.
Da nasilje nad djecom u porodici nije stvar prošlosti, već problem u porastu, pokazuje Vladina strategija za prevenciju nasilja nad djecom (2025 – 2029.).
Njome se upozorava da su roditeljske prakse i dalje duboko ukorijenjene u crnogorskom društvu.
Ne postoje precizni podaci u kolikom je porastu nasilje. A da je i prije sedam godina gotovo 69 odsto djece u Crnoj Gori bilo izloženo emocionalnom ili fizičkom nasilju u porodici pokazuje istraživanje UNICEF-a.
U skoro polovini crnogorskih opština postoje programi podrške roditeljstvu koji su, kako se navodi u Strategiji, imali pozitivne efekte na odnose roditelja i djeteta bez nasilnog disciplinovanja.
Relativizacija nasilja
Iako se slučajevi nasilja nad djecom rijetko prijavljuju, jedan od najnovijih procesuiran je u Beranama.
Naime, jedna majka je optužena da je povrijedila sina udarajući ga plastičnom drškom muvalice. Povrede su opisane kao dvije poprečne hemoragične linije, od deset centimetara čime je izvršila krivično djelo nasilje u porodici, navelo je Tužilaštvo.
Ovu informaciju su na društvenim mrežama i portalima pratili su komentari koji incident relativizuju, ismijavaju ali i glorifikuju ovu vrstu "vaspitavanja".
"Mene je bila majka znala ošamarit kad sam imao 30 god", "Moja bi trebala da robija 40 godina", "Zna li se kako je taj mali?", "E sine, ja bih te tek prebila kad se doma vratim", "Mene je majka tukla drškom od usisivača i zahvalan sam joj na tome".
Duboki emocionalni ožiljci kao posljedice nasilja
Ukorijenjena ideja o opravdanosti nasilja je duboko problematična, navodi za RSE Katarina Čarapić, socijalna radnica iz Udruženja Roditelji, koja se bavi edukacijom roditelja.
"Normalizacija nasilja često proizilazi iz kulturnog obrasca u kojem se ono koristi kao sredstvo kontrole i vaspitanja, uz narative poput: 'Mene su tukli i ništa mi ne fali' ", ističe Čarapić.
Međutim, dodaje da nasilje ostavlja duboke tragove na emocionalnom i socijalnom razvoju djeteta.
Uz to, kako kaže, dijete koje odrasta u okruženju koje fizičko kažnjavanje koristi kao glavni oblik discipline, nauči da se problemi rješavaju nasilno.
Kod mlađe djece, ističe, nasilje šalje poruku da nisu dovoljno dobra, da su njihovi stavovi nevažni a njihove potrebe zanemarene.
Posljedice toga, naglašava, mogu biti smanjeno samopouzdanje, emocionalna nestabilnost, anksioznost i nesposobnost za građenje zdravih odnosa.
"Kada dijete ispoljava neprihvatljivo ponašanje, to je često signal problema unutar porodice ili okruženja. Umjesto kažnjavanja i etiketiranja, potrebno je sagledati širu sliku i razumjeti šta dijete time poručuje", navodi Čarapić.
Kako dodaje, javnost koja opravdava nasilje treba da se zapita u kakvom društvu želi da odgaja djecu – onom koje koristi silu za uspostavljanje discipline ili koje gradi odnose zasnovane na empatiji i poštovanju.
S druge strane, upozorava i na opasnost prezaštićivanja, koje može biti gotovo jednako štetno kao i grubi odgojni pristupi.
I roditelji ponekad 'na ivici'
Ivana iz Podgorice, majka dva dječaka, kaže za RSE da ne primjenjuje nasilno vaspitavanje ali da bude trenutaka kada je "na ivici izazova".
Smatra da bi svi roditelji trebalo da prođu edukacije o štetnosti nasilja. I sama je prošla kroz desetomjesečnu školu roditeljstva.
"Moramo prekinuti taj teški obrazac koji smo naslijedili od naših roditelja i prethodnih generacija. To se postiže kroz edukaciju, razvijanje vještina samokontrole u trenucima kad se dijete ne ponaša na željeni način. A to nije lako", kaže Ivana.
S druge strane, njena sugrađanka Marina kaže da "u prutiću" ne vidi ništa loše.
"Naravno, nisam da se djeca ubijaju od batina ali ne škodi malo ove discipline. Meni se čini da je danas veći problem što su djeca previše puštena i raspuštena i samim tim nesposobna za život", navodi Marina.
Iako je nasilje nad Žaklinom s početka naše priče prestalo kada je prešla da živi kod oca, psihički ožiljci ostali su duboko ukorijenjeni.
Danas je majka dvije djevojčice.
"Sada kad sam i sama roditelj, jako mi je teško da razumijem sve što mi se dešavalo… Nasilje ne može biti rješenje, pogotovo ne kad je agresor nadmoćan u svakoj kategoriji", kaže Žaklina.
I Evropa konstatovala zabrinjavajući trend u Crnoj Gori
Izvještaj o napretku Evropske komisije za Crnu Goru za 2022. godinu konstatuje da zakonodavstvo protiv nasilja u porodici nad djecom ne nudi potrebnu zaštitu.
Izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika iz decembra 2023. godine pooštrene su kazne za nasilje u porodici.
Za fizičko ili psihičko nasilje kazne se kreću od novčanih do kazni zatvora od dvije do pet godina, zavisno od težine nasilja.
Smrt žrtve može rezultirati zatvorom do dvanaest godina.
Ovim riječima se 37-godišnja Žaklina iz Bara "vraća" u, kako kaže, najmračniji period djetinjstva i odnosa majke prema njoj.
"Jednom mi je, kad sam dobila vaške, sipala razrjeđivač na glavu. Imala sam rane i opekotine sedmicama. 'Ja sam te rodila i ja ću te ubiti' bila je njena omiljena rečenica. I vjerovala sam da će jednog dana to uraditi", priča Žaklina.
To se, kaže, zamalo desilo kada je napunila deset godina. "Sledećeg jutra sam pobjegla kod oca".
Žaklina je dijete razvedenih roditelja. Do 11. godine je živjela s majkom.
"Fizičko nasilje, nesigurnosti i strah su obilježili moje djetinjstvo. Odrasla sam ranih devedesetih kad je 'batina je iz raja izašla' bila mantra mnogih roditelja", navodi ona.
Zato je, kaže, dugo mislila da je normalno ono što joj se dešava.
Duboko ukorijenjen problem i rastući izazov
Nažalost, Žaklinina priča, iako ekstremna, nije izolovana.
Da nasilje nad djecom u porodici nije stvar prošlosti, već problem u porastu, pokazuje Vladina strategija za prevenciju nasilja nad djecom (2025 – 2029.).
Njome se upozorava da su roditeljske prakse i dalje duboko ukorijenjene u crnogorskom društvu.
Ne postoje precizni podaci u kolikom je porastu nasilje. A da je i prije sedam godina gotovo 69 odsto djece u Crnoj Gori bilo izloženo emocionalnom ili fizičkom nasilju u porodici pokazuje istraživanje UNICEF-a.
U skoro polovini crnogorskih opština postoje programi podrške roditeljstvu koji su, kako se navodi u Strategiji, imali pozitivne efekte na odnose roditelja i djeteta bez nasilnog disciplinovanja.
Relativizacija nasilja
Iako se slučajevi nasilja nad djecom rijetko prijavljuju, jedan od najnovijih procesuiran je u Beranama.
Naime, jedna majka je optužena da je povrijedila sina udarajući ga plastičnom drškom muvalice. Povrede su opisane kao dvije poprečne hemoragične linije, od deset centimetara čime je izvršila krivično djelo nasilje u porodici, navelo je Tužilaštvo.
Ovu informaciju su na društvenim mrežama i portalima pratili su komentari koji incident relativizuju, ismijavaju ali i glorifikuju ovu vrstu "vaspitavanja".
"Mene je bila majka znala ošamarit kad sam imao 30 god", "Moja bi trebala da robija 40 godina", "Zna li se kako je taj mali?", "E sine, ja bih te tek prebila kad se doma vratim", "Mene je majka tukla drškom od usisivača i zahvalan sam joj na tome".
Duboki emocionalni ožiljci kao posljedice nasilja
Ukorijenjena ideja o opravdanosti nasilja je duboko problematična, navodi za RSE Katarina Čarapić, socijalna radnica iz Udruženja Roditelji, koja se bavi edukacijom roditelja.
"Normalizacija nasilja često proizilazi iz kulturnog obrasca u kojem se ono koristi kao sredstvo kontrole i vaspitanja, uz narative poput: 'Mene su tukli i ništa mi ne fali' ", ističe Čarapić.
Međutim, dodaje da nasilje ostavlja duboke tragove na emocionalnom i socijalnom razvoju djeteta.
Uz to, kako kaže, dijete koje odrasta u okruženju koje fizičko kažnjavanje koristi kao glavni oblik discipline, nauči da se problemi rješavaju nasilno.
Kod mlađe djece, ističe, nasilje šalje poruku da nisu dovoljno dobra, da su njihovi stavovi nevažni a njihove potrebe zanemarene.
Posljedice toga, naglašava, mogu biti smanjeno samopouzdanje, emocionalna nestabilnost, anksioznost i nesposobnost za građenje zdravih odnosa.
"Kada dijete ispoljava neprihvatljivo ponašanje, to je često signal problema unutar porodice ili okruženja. Umjesto kažnjavanja i etiketiranja, potrebno je sagledati širu sliku i razumjeti šta dijete time poručuje", navodi Čarapić.
Kako dodaje, javnost koja opravdava nasilje treba da se zapita u kakvom društvu želi da odgaja djecu – onom koje koristi silu za uspostavljanje discipline ili koje gradi odnose zasnovane na empatiji i poštovanju.
S druge strane, upozorava i na opasnost prezaštićivanja, koje može biti gotovo jednako štetno kao i grubi odgojni pristupi.
I roditelji ponekad 'na ivici'
Ivana iz Podgorice, majka dva dječaka, kaže za RSE da ne primjenjuje nasilno vaspitavanje ali da bude trenutaka kada je "na ivici izazova".
Smatra da bi svi roditelji trebalo da prođu edukacije o štetnosti nasilja. I sama je prošla kroz desetomjesečnu školu roditeljstva.
"Moramo prekinuti taj teški obrazac koji smo naslijedili od naših roditelja i prethodnih generacija. To se postiže kroz edukaciju, razvijanje vještina samokontrole u trenucima kad se dijete ne ponaša na željeni način. A to nije lako", kaže Ivana.
S druge strane, njena sugrađanka Marina kaže da "u prutiću" ne vidi ništa loše.
"Naravno, nisam da se djeca ubijaju od batina ali ne škodi malo ove discipline. Meni se čini da je danas veći problem što su djeca previše puštena i raspuštena i samim tim nesposobna za život", navodi Marina.
Iako je nasilje nad Žaklinom s početka naše priče prestalo kada je prešla da živi kod oca, psihički ožiljci ostali su duboko ukorijenjeni.
Danas je majka dvije djevojčice.
"Sada kad sam i sama roditelj, jako mi je teško da razumijem sve što mi se dešavalo… Nasilje ne može biti rješenje, pogotovo ne kad je agresor nadmoćan u svakoj kategoriji", kaže Žaklina.
I Evropa konstatovala zabrinjavajući trend u Crnoj Gori
Izvještaj o napretku Evropske komisije za Crnu Goru za 2022. godinu konstatuje da zakonodavstvo protiv nasilja u porodici nad djecom ne nudi potrebnu zaštitu.
Izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika iz decembra 2023. godine pooštrene su kazne za nasilje u porodici.
Za fizičko ili psihičko nasilje kazne se kreću od novčanih do kazni zatvora od dvije do pet godina, zavisno od težine nasilja.
Smrt žrtve može rezultirati zatvorom do dvanaest godina.