Kako je komuniciran zločin na Cetinju: Od ubistva do podatka o broju žrtava osam sati
Komunikacija policije i zvaničnika sa javnošću u noći višestrukog ubistva na Cetinju 1. januara nije bila adekvatna kriznim situacijama ocijenili su za Radio Slobodna Evropa (RSE) Vuk Vuković, profesor na Univerzitetu Crne Gore, i komunikolog Miodrag Strugar.
Ubistva su počinjena od 17 sati i 21 minut do 17 i 57 minuta. Precizna informacija o broju žrtava saopštena je osam sati kasnije. Cetinje ima manje od 15.000 stanovnika.
U tom intervalu policija je izdala nekoliko saopštenja, a ministar i direktor policije su održali nekoliko konferencija za medije.
Strugar ukazuje da su na konferencijama zvaničnici iznosili pogrešne informacije.
"Pravilo u krizi je recite brzo, recite sve što možete, odnosno recite istinu. Ovdje smo imali brzinu, ali nijesmo imali ove druge stvari", ističe on.
I Vuković ukazuje na nepreciznost u zvaničnim informacijama koje su te noći išle prema crnogorskoj javnosti.
"Dobijali smo oprečne poruke i informacije i od medija ali i od zvaničnika, koji su morali dati mnogo preciznije i efektnije informacije", kaže Vuković.
Na Cetinju je 1. januara Aco Martinović iz vatrenog oružja ubio 12, a ranio četiri osobe od kojih je jedna, devet dana kasnije preminula.
Među ubijenima su i dva dječaka.
Pet i po sati kasnije Martinović je izvršio samoubistvo.
Kako je vlast informisala građane i medije
Policija je prvo saopštenje poslala u 18 sati i devet minuta, koje je sadržalo netačnu informaciju o mjestu ubistva uz navode je da je "lišeno života nekoliko lica".
U istom saopštenju apelovali su na građane da ostanu u svojim domovima i zatvorenim prostorima jer je osumnjičeni A.M. u bjekstvu i naoružan.
Naveli su i da ubistvo nije posljedica obračuna kriminalnih grupa.
U naredna dva i po sata iz policije su poslata još dva saopštenja sa netačnom informacijom o mjestu ubistva i nepotpunom informacijom o broju stradalih, odnosno da je "A.M. lišio života najmanje četiri lica".
Nešto poslije 22 sata na Cetinju su ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović i direktor policije Lazar Šćepanović na pres-konferenciji objelodanili da su se prva ubistva dogodila u centru grada, u kafani Velestovo, a ne udaljenim Bajicama kako je do tada navodila policija.
Tada su saopštili i da je Martinović ubio najmanje deset lica, a četiri ranio.
Oko ponoći su, međutim, kazali da posljednje informacije govore da je Martinović ubio 12 lica uz napomenu da se ta informacija uzme "sa oprezom dok se ne završi obdukcija kad će moći da potvrde tačan broj ubijenih".
Da je nastradalo ukupno 12 osoba, od kojih dvoje djece, na pet lokacija, saopštila je u dva sata poslije ponoći, tužiteljka Andrijana Nastić.
Javnost je te noći informacije dobijala i od premijera Milojka Spajića. On se obratio novinarima ispred Kliničkog centara u Podgorici zajedno sa direktorom te ustanove, Sašom Radovićem.
Dok je Radović govorio o stanju ranjenih, premijer je ponovio navode policije da je riječ o "situacionom događaju".
Govorio je i o rodbinskim vezama Martinovića sa žrtvama.
Greške u komunikaciji iz ugla struke
Vuković smatra da su poruke i izjave premijera Spajića i ministra Šaranovića bile tabloidne i sa ciljem očuvanja biračkog tijela.
"Dakle, niti je premijer Spajić trebalo te noći da bude ispred Kliničkog centra i - izvinjavam se što ću upotrijebiti ovu metaforu - kao hostesa da dočekuje novinare, niti je ministar Šaranović trebalo nekoliko puta da upada u riječ direktoru Uprave policije i da nakon toga kaže zaista - ništa", kaže Vuković.
Strugar problematizuje korišćenje termina situacioni događaj:
"Oni su samo željeli da kažu da oni nisu odgovorni za to, njihova komunikacija je bila usmjerena na to da nam kažu da nije riječ o sukobu kriminalnih klanova, već su to nazvali situacioni događaj".
On ističe da se policija u ovom slučaju, za razliku od prethodnog masovnog ubistva avgusta 2022. na Cetinju, kada se na policijske informacije čekalo sedam sati, odlučila na brzo informisanje.
"Sada su na početku pokazali tu namjeru da komuniciraju, ali je prva greška napravljena jer dva sata nismo imali identitet zločinca, a traženo je od Cetinjana da ne izlaze iz kuća jer zločinac nije bio bio lociran", dodaje Strugar.
I Vuković naglašava da se komunikacija te noći morala bazirati na činjenicama iz kojih bi građani saznali šta se dešava i kako da se ponašaju.
"No, njihove poruke su bile fokusirane na njih, a ne na ono što je zahtijevala ta situacija koja je u komunacijskom smislu, morala biti mnogo bolje riješena", ističe Vuković.
Strugar tvrdi da je u tu brzu reakciju pratio niz propusta.
"Najbolji način da uništite svoju reputaciju kod novinara jeste da im kažete nešto, a onda to promijenite. A upravo se to dogodilo u slučaju velikog zločina na Cetinju", kazao je Strugar.
On podsjeća i na važnost priznavanja grešaka ukoliko su napravljene.
"Pravilo u krizi je, ukoliko su greške napravljene, važno ih je priznati i pokazati kako ih namjeravaju ispraviti. Važno je da se nakon krize revidira što se dogodilo, da se nauče neke lekcije", dodaje Strugar.
I odnos prema odgovornosti je poruka
I Strugar i Vukovič ukazuju i na odnos koji su zvaničnici imali po pitanju odgovornosti za tragična događanja.
Strugar podsjeća na "agresivan ton" ministra Šaranovića kada su ga novinari pitali hoće li podnijeti ostavku.
"Ministar je primijenio agresivan ton na jedno potpuno logično novinarsko pitanje da li snosi objektivnu odgovornost i da li će podnijeti ostavku", kaže Strugar.
Vuković ističe važnost političke odgovornost kojoj "nažalost, nakon tog događaja nismo svjedočili".
"Nijesu imali odgovoran i solidaran pristup u tom trenutku, a ni kasnije. A takav pristup je jako važan, prije svega u komunikaciji onoga šta može biti urađeno na poboljšanju bezbjedosti", navodi Vuković.
Strugar smatra da vlast iz prvog višestrukog ubistva u Cetinju prije dvije ipo godine ništa nije naučila iz plana za kriznu komunikaciju.
"Te lekcije očigledno nijesu naučene.Da jesu onda bi komunicirali na drugačiji način. Ovdje mislim i na MUP i policiju, na cijelu Vladu, na sve koji su odgovorni, i za djelovanje i za komunikaciju, u ovakvim situacijama", dodaje Strugar.
Posljedice takve komunikacije su dvojake, kaže Vuković.
"Jedan pravac se tiče apsolutne relativizacije svega što su poruke zvaničnika i okolnost da ne možemo da im vjerujemo. I drugi, osjećamo se vrlo nesigurno u državi u kojoj živimo. U tom smislu je apsolutno važna politička odgovornost, ali i adekvatna politička komunikacija koja nam nedostaje", riječi su Vukovića.
U međuvremenu, pitanje odgovornosti čelnika bezbjedonosnog sektora, zatraženo je sa više adresa.
Studenti su sa protesta u Podgorici 5. januara zahtijevali da potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednost Aleksa Bečić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović podnesu ostavke zbog propusta koji su, kako su naveli, doveli do gubitaka ljudskih života na Cetinju.
Njih je javno podržalo 170 profesora, više od 300 kulturnih stvaralaca, oko 150 sportista i više od 150 građanskih aktivista.
I iz Opštine Cetinje pokrenut je zahtjev za ostavkama.
Ubistva su počinjena od 17 sati i 21 minut do 17 i 57 minuta. Precizna informacija o broju žrtava saopštena je osam sati kasnije. Cetinje ima manje od 15.000 stanovnika.
U tom intervalu policija je izdala nekoliko saopštenja, a ministar i direktor policije su održali nekoliko konferencija za medije.
Strugar ukazuje da su na konferencijama zvaničnici iznosili pogrešne informacije.
"Pravilo u krizi je recite brzo, recite sve što možete, odnosno recite istinu. Ovdje smo imali brzinu, ali nijesmo imali ove druge stvari", ističe on.
I Vuković ukazuje na nepreciznost u zvaničnim informacijama koje su te noći išle prema crnogorskoj javnosti.
"Dobijali smo oprečne poruke i informacije i od medija ali i od zvaničnika, koji su morali dati mnogo preciznije i efektnije informacije", kaže Vuković.
Na Cetinju je 1. januara Aco Martinović iz vatrenog oružja ubio 12, a ranio četiri osobe od kojih je jedna, devet dana kasnije preminula.
Među ubijenima su i dva dječaka.
Pet i po sati kasnije Martinović je izvršio samoubistvo.
Kako je vlast informisala građane i medije
Policija je prvo saopštenje poslala u 18 sati i devet minuta, koje je sadržalo netačnu informaciju o mjestu ubistva uz navode je da je "lišeno života nekoliko lica".
U istom saopštenju apelovali su na građane da ostanu u svojim domovima i zatvorenim prostorima jer je osumnjičeni A.M. u bjekstvu i naoružan.
Naveli su i da ubistvo nije posljedica obračuna kriminalnih grupa.
U naredna dva i po sata iz policije su poslata još dva saopštenja sa netačnom informacijom o mjestu ubistva i nepotpunom informacijom o broju stradalih, odnosno da je "A.M. lišio života najmanje četiri lica".
Nešto poslije 22 sata na Cetinju su ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović i direktor policije Lazar Šćepanović na pres-konferenciji objelodanili da su se prva ubistva dogodila u centru grada, u kafani Velestovo, a ne udaljenim Bajicama kako je do tada navodila policija.
Tada su saopštili i da je Martinović ubio najmanje deset lica, a četiri ranio.
Oko ponoći su, međutim, kazali da posljednje informacije govore da je Martinović ubio 12 lica uz napomenu da se ta informacija uzme "sa oprezom dok se ne završi obdukcija kad će moći da potvrde tačan broj ubijenih".
Da je nastradalo ukupno 12 osoba, od kojih dvoje djece, na pet lokacija, saopštila je u dva sata poslije ponoći, tužiteljka Andrijana Nastić.
Javnost je te noći informacije dobijala i od premijera Milojka Spajića. On se obratio novinarima ispred Kliničkog centara u Podgorici zajedno sa direktorom te ustanove, Sašom Radovićem.
Dok je Radović govorio o stanju ranjenih, premijer je ponovio navode policije da je riječ o "situacionom događaju".
Govorio je i o rodbinskim vezama Martinovića sa žrtvama.
Greške u komunikaciji iz ugla struke
Vuković smatra da su poruke i izjave premijera Spajića i ministra Šaranovića bile tabloidne i sa ciljem očuvanja biračkog tijela.
"Dakle, niti je premijer Spajić trebalo te noći da bude ispred Kliničkog centra i - izvinjavam se što ću upotrijebiti ovu metaforu - kao hostesa da dočekuje novinare, niti je ministar Šaranović trebalo nekoliko puta da upada u riječ direktoru Uprave policije i da nakon toga kaže zaista - ništa", kaže Vuković.
Strugar problematizuje korišćenje termina situacioni događaj:
"Oni su samo željeli da kažu da oni nisu odgovorni za to, njihova komunikacija je bila usmjerena na to da nam kažu da nije riječ o sukobu kriminalnih klanova, već su to nazvali situacioni događaj".
On ističe da se policija u ovom slučaju, za razliku od prethodnog masovnog ubistva avgusta 2022. na Cetinju, kada se na policijske informacije čekalo sedam sati, odlučila na brzo informisanje.
"Sada su na početku pokazali tu namjeru da komuniciraju, ali je prva greška napravljena jer dva sata nismo imali identitet zločinca, a traženo je od Cetinjana da ne izlaze iz kuća jer zločinac nije bio bio lociran", dodaje Strugar.
I Vuković naglašava da se komunikacija te noći morala bazirati na činjenicama iz kojih bi građani saznali šta se dešava i kako da se ponašaju.
"No, njihove poruke su bile fokusirane na njih, a ne na ono što je zahtijevala ta situacija koja je u komunacijskom smislu, morala biti mnogo bolje riješena", ističe Vuković.
Strugar tvrdi da je u tu brzu reakciju pratio niz propusta.
"Najbolji način da uništite svoju reputaciju kod novinara jeste da im kažete nešto, a onda to promijenite. A upravo se to dogodilo u slučaju velikog zločina na Cetinju", kazao je Strugar.
On podsjeća i na važnost priznavanja grešaka ukoliko su napravljene.
"Pravilo u krizi je, ukoliko su greške napravljene, važno ih je priznati i pokazati kako ih namjeravaju ispraviti. Važno je da se nakon krize revidira što se dogodilo, da se nauče neke lekcije", dodaje Strugar.
I odnos prema odgovornosti je poruka
I Strugar i Vukovič ukazuju i na odnos koji su zvaničnici imali po pitanju odgovornosti za tragična događanja.
Strugar podsjeća na "agresivan ton" ministra Šaranovića kada su ga novinari pitali hoće li podnijeti ostavku.
"Ministar je primijenio agresivan ton na jedno potpuno logično novinarsko pitanje da li snosi objektivnu odgovornost i da li će podnijeti ostavku", kaže Strugar.
Vuković ističe važnost političke odgovornost kojoj "nažalost, nakon tog događaja nismo svjedočili".
"Nijesu imali odgovoran i solidaran pristup u tom trenutku, a ni kasnije. A takav pristup je jako važan, prije svega u komunikaciji onoga šta može biti urađeno na poboljšanju bezbjedosti", navodi Vuković.
Strugar smatra da vlast iz prvog višestrukog ubistva u Cetinju prije dvije ipo godine ništa nije naučila iz plana za kriznu komunikaciju.
"Te lekcije očigledno nijesu naučene.Da jesu onda bi komunicirali na drugačiji način. Ovdje mislim i na MUP i policiju, na cijelu Vladu, na sve koji su odgovorni, i za djelovanje i za komunikaciju, u ovakvim situacijama", dodaje Strugar.
Posljedice takve komunikacije su dvojake, kaže Vuković.
"Jedan pravac se tiče apsolutne relativizacije svega što su poruke zvaničnika i okolnost da ne možemo da im vjerujemo. I drugi, osjećamo se vrlo nesigurno u državi u kojoj živimo. U tom smislu je apsolutno važna politička odgovornost, ali i adekvatna politička komunikacija koja nam nedostaje", riječi su Vukovića.
U međuvremenu, pitanje odgovornosti čelnika bezbjedonosnog sektora, zatraženo je sa više adresa.
Studenti su sa protesta u Podgorici 5. januara zahtijevali da potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednost Aleksa Bečić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović podnesu ostavke zbog propusta koji su, kako su naveli, doveli do gubitaka ljudskih života na Cetinju.
Njih je javno podržalo 170 profesora, više od 300 kulturnih stvaralaca, oko 150 sportista i više od 150 građanskih aktivista.
I iz Opštine Cetinje pokrenut je zahtjev za ostavkama.