Zašto Erdogan 'u Srbiji gradi fabrike, a u BiH džamije'?
Tema Mosta Radija Slobodna Evropa bila je kakav je odnos Turske prema Srbiji i Bosni i Hercegovini. Sagovornici su bili Žarko Korać, dugogodišnji profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, i Enver Kazaz, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Bilo je riječi o tome zašto je predsjednik Srbije Vučić sa divljenjem govorio o turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu prilikom njegove nedavne posjete Srbiji, kako srpski nacionalisti gledaju na zbližavanje Srbije sa Turskom, zašto je tokom posjete turskog predsjednika od svih bosanskohercegovačkih političara jedino bio prisutan Milorad Dodik i kako Dodik hvali Erdogana i naziva ga velikim državnikom, dok u isto vrijeme nema lijepih riječi za bosanske muslimane.
Razgovaralo se i o tome da li dio Bošnjaka vidi u Turskoj državu zaštitnicu s obzirom da nemaju matičnu državu kao Srbi i Hrvati, kako se Turska u prošlosti ponašala prema Bošnjacima, da li koristi istorijsko naslijeđe i religiju da ojača svoj uticaj u Bosni i Hercegovini, zašto mnogo više ulaže u Srbiju, nego u Bosnu i Hercegovinu, zašto je Erdogan izjavio da Srbija igra konstuktivnu ulogu u regionu što je potpuno suprotno izjavama bošnjačkih političara koji optužuju Srbiju da ugrožava Bosnu i Hercegovinu, kao i o tome zašto u Beogradu i pored dobrih odnosa sa Turskom nikada nije data dozvola za izgradnju nove džamije.
Omer Karabeg: Nedavno je turski predsjednik Erdogan boravio u Srbiji. Ta posjeta je protekla u izuzetno prijateljskoj atmosferi. Predsjednik Vučić je nazvao Erdogana prijateljem Srbije i rekao da je za Srbiju "velika čast poseta jednog od najuticajnih državnika sveta, kakav je Erdogan".
Da li je turski predsjednik zaista prijatelj Srbije ili je to bila samo kurtoazna izjava?
Žarko Korać: To je svakako bila kurtoazna izjava koja je laskala Erdoganu jer je njegov politički uticaj u Turskoj jako opao. Erdogan ima ozbiljne ambicije u našem regionu.
Njih je u stvari najbolje prikazao bivši ministar spoljnih poslova Ahmet Davutoglu. Njegova knjiga "Strategijska dubina: međunarodni položaj Turske", u kojoj je definisao neootomansku politiku, prevedena na mnogo svetskih jezika.
Davutoglu se zalagao za spoljnu politiku čija je ambicija da se Turska vrati u one krajeve koji su nekada pripadali otomanskoj imperiji, među kojima je i naš region. To je postalo trajna politika Erdogana.
Omer Karabeg: A da li je prijatelj Srbije kao što kaže Vučić?
Žarko Korać: On je, pre svega, prijatelj Turske. Ali je, ako tako mogu da kažem, benevolentan prema Srbiji. Nije ni njen prijatelj, ni protivnik. Prosto pokušava da proširi svoj politički i ekonomski uticaj koji je puno manji u Srbiji.
Enver Kazaz: Vučić manipulira javnošću i pokušava Erdogana da predstavi kao velikog investitora u Srbiju. Kao autoritarni manipulator on u Erdoganu vidi nekoga koga u političkom smislu slijedi u načinu provođenja vlasti.
Autoritarni političari jedni druge privlače i ne bi me iznenadilo da je Erdogan Vučićev idol i da bi oni lako mogli biti politički saradnici jer su obojica protiv liberalizma, protiv demokratije i protiv slobode govora.
Omer Karabeg: Kako srpski nacionalisti gledaju na Vučićevu bliskost sa Turskom?
Žarko Korać: Njima to malo služi za pranje biografije s obzirom na to šta se dešavalo u ratu, pre svega užasni zločini u Bosni i Hercegovini. Kad ti dođe turski predsednik i prijateljski se odnosi prema tvojoj zemlji, to mu maltene dođe kao da si dobio papinu indulgenciju.
To prija nacionalistima, a i Vučiću i njegovim sledbenicima jer se onda i Vučić prikazuje kao neki veliki državnik jer Turske nije baš beznačajna zemlja, to je druga zemlja po broju stanovnika u Evropi. Tako da nacionalistima to generalno prija.
Ne znam da li baš svakom, ali nisam video u medijima i na socijalnim mrežama proteste protiv Erdoganove posete.
Dodik i Erdogan
Omer Karabeg: Kako tumačite činjenicu da je tokom posjete Erdogana od svih bosanskohercegovačkih funkcionera u Beogradu bio prisutan jedino Milorad Dodik?
Enver Kazaz: U bošnjačkom dijelu populacije na vlasti je Trojka koja zastupa ideje sekularnog društva, naročito SDP i Naša stranka, a treća članica Narod i Pravda ima dobre veze sa Imamogluom koji predvodi tursku opoziciju. Kao konzervativni političar Erdogan ne bi trpio lidere Trojke kod kojih nije omiljen kao ni kod sekularnih Bošnjaka.
Osim toga on je veliki prijatelj, čak je bio i kum na vjenčanju kćerke Bakira Izetbegovića koji je sada u opoziciji. Dodik koji slijedi Vučića je idealan partner za Erdogana. Obojica su autoritarni vođe, anahroni i konzervativni.
Omer Karabeg: Zašto se Milorad Dodik toliko divi Erdoganu i naziva ga velikim državnikom dok u isto vrijeme nema lijepih riječi za bosanske muslimane?
Žarko Korać: Dodik hoće da donekle ublaži utisak da je on antimusliman. Ne antibošnjak, nego antimusliman. On, eto, ima problem s Bošnjacima, ali ne i sa muslimanima u svetu. Njemu smetaju Bošnjaci, a ne muslimani.
S druge strane, Dodik želi dobre odnose sa Erdoganom s obzirom da je Turska ekonomska sila, pa očekuje neku investiciju poput turskih investicija u Srbiji. Dodik ima ogromne ekonomske probleme i ne bi imao ništa protiv da neki od turskih tajkuna dođe u Republiku Srpsku.
Uzgred samo da kažem, Srbija je očekivala da tokom Erdoganove posete sa Turskom potpiše ugovor o isporuci dronova Bajraktar koji su se proslavili u Ukrajini. Međutim, to se nije dogodilo.
Majka zaštitnica
Omer Karabeg: Kako Bošnjaci gledaju na Tursku, da li očekuju da im pruži neku vrstu zaštite s obzirom da nemaju matičnu državu kao Srbi i Hrvati?
Enver Kazaz: Bošnjačko društvo je veoma podijeljeno kad je u pitanju Erdogan. Konzervativni, islamistički Bošnjaci, vezani za Bakira Izetbegovića i njegovu političku partiju SDA (Stranka demokratske akcije), u Turskoj vide maticu.
SDA je sa svojim medijima kapilarno premrežila taj dio bošnjačkog društva nekom vrstom osmanofilije i turkofilije. Bošnjačka nacija je nastala na tekovinama evropskog prosvetiteljstva i racionalizma, ali u toj arhaizaciji identiteta Turska se vidi kao matična država koja će kao spašavati Bošnjake, mada je Bosna i Hercegovina Turskoj interesantna isključivo kao tržiste za njene robe.
Turska ne ulaže u Bosnu i Hercegovinu osim u kulturne spomenike koje simbolički obnavlja da bi prekodirala, odnosno arhaizirala bošnjački identitet. Uz to ide naracija koja pokušava da se ostvari kao neka vrsta mita.
Takva politika želi da se ukorijeni u bosansko tlo, pa onda imate povezivanje kralja Tvrtka i sultana Fatiha. Uvijek je to imaginacija prošlosti.
Turska medijski veoma snažno djeluje u Sarajevu preko svojih magazina Stav i Faktor i preko televizije Hayat, pokušavajući da promijeni mentalnu matricu Bošnjaka.
Dio akademske zajednice stvara mit o ljepoti Osmanskog carstva, o milet sistemu vjerske tolerancije pri čemu se zaboravlja položaj kršćana u Osmanskom carstvu koji je bio nepodnošljiv.
Činjenica je da su Bošnjaci nastali na procesu deosmanizacije jer da su ostali unutar osmanske zarobljenosti i osmanskih ideologema bili bi vjerska skupina, ne nacija.
Sekularni Bošnjaci su okrenuti ka Evropi i evropskoj budućnosti Bosne i Hercegovine, i Tursku vide samo kao mogućeg saradnika. Mislim da su se Bošnjaci u velikoj mjeri emancipirali od otrovnog uticaja Erdoganovog islamizma.
Žarko Korać: To što SDA radi u Bosni i Hercegovini je potpuno pogrešna interpretacija ne samo Erdoganove neootomanske politike, nego je potpuno pogrešno čitanje toga šta je Turska danas.
Ja bih rekao da tu ima i nekih elemenata o kojima se obično ne govori, a to je da jedan broj Bošnjaka s vrha bivše vlasti u Bosni i Hercegovini ima prilično velike poslove u Turskoj. Znači, imaju neke lične motive to da rade.
A što se tiče Turske kao majke zaštitnice, to je ona čuvena priča da je Alija Izetbegović na samrti u testamentu rekao da će Turska da čuva Bosnu i Hercegovinu.
Omer Karabeg: U stvari, Bakir Izetbegović je rekao da je njegov otac Alija Erdoganu ostavio u amanet Bosnu i Hercegovinu.
Žarko Korać: Onako kako je ruski car ostavio Srbiju u amanet Rusiji. Mogu samo tu analogiju da napravim, pa da vidimo koliko je to realistično.
Kao što Rusija ima svoje ambicije koje su često kroz istoriju bile direktno suprotne nacionalnim interesima Srbije, govorim o 19. i početku 20. veka, ista stvar je i sa Bosnom i Hercegovinom i Bošnjacima.
Turska je okrenuta evropskim integracijama isto kao i Bosna i Hercegovina, pa onda ispada da su oni okrenuti imaginarijumu neke velike islamske zajednice koja će ih prigrliti i štititi.
Mislim da je to sasvim pogrešno mada u današnjem svetu, koji je jako nesiguran, izgleda zavodljivo da postoji neka jaka sila koja će da štiti Bosnu i Hercegovinu, a Turska je vojna sila i članica NATO saveza. Ali to se neće dogoditi i to nije direktni interes Turske.
Mislim da bi Bošnjacima bilo bolje da pored Turske imaju podršku Evrope za svoje legitimne nacionalne interese. Sve drugo je šarena laža.
Opasna zabluda
Omer Karabeg: Zašto Turska mnogo više investira u Srbiju nego u Bosnu i Hercegovinu? Florian Bieber, profesor univerziteta u Gracu i stručnjak za Balkan, nedavno je rekao da Turska u Bosni i Hercegovini gradi džamije, a u Srbiji fabrike.
Enver Kazaz: Složio bih se sa gospodinom Bieberom. Erdoganova Turska vidi islam kao temeljnu ideologiju kojom će mentalno okupirati konzervativni dio Bošnjaka i vratiti ih unazad. Devedeset procenata ekonomske razmjene Bosne i Hercegovine je sa Evropom. S Turskom je minimalna i uglavnom na štetu Bosne i Hercegovine.
Turska se u Bosni i Hercegovini pojavljuje kao neko ko prodaje tehnologiju, otvara prostor za prodaju svojih frižidera, televizora i druge tehničke robe. Turska izvlači novac iz Bosne i Hercegovine. Njena kompanija Čengiz dobija tendere za gradnju koridora 5 C, a onda angažira bosanske podizvođače tako da ubire ogroman novac u Bosni i Hercegovini.
Džamije su u Bosni i Hercegovini, slikovito rečeno, simboli označavanja teritorija. Turska podjaruje bošnjački nacionalizam, radikalizam i druge fantazme i imaginarije koji treba da prekodiraju bošnjački identitet.
Važno je napomenuti da kod sekularnog dijela Bošnjaka postoji veliki otpor prema tome. Pogledajte gdje idu ljudi koje ekonomsko beznađe tjera da u potrazi za poslom napuštaju Bosnu i Hercegovinu. Oni ne idu da rade u Tursku, nego u Evropu.
Turska koja se pojavljuje kao ideološka majka nije privlačna Bošnjacima, osim tajkunima, kriminalcima i onim koji su ratni zločinci. Tako je recimo optuženik za ratne zločine, čini mi se da je presuđen, general Sakib Mahmuljin pobjegao u Tursku.
S te strane Turska postaje sklonište bošnjačkih ratnih zločinaca, tajkuna i kriminalaca. Najopasnija zabluda konzervativnog dijela Bošnjaka je da će Turska eventualno braniti Bošnjake od napada.
Iskustvo rata 1992-1995 govori da je doprinos Turske odbrani Bosne i Hercegovine, odnosno Bošnjaka, bio minimalan, da je Zapad zapravo spasio Bosnu i Hercegovinu i da su SAD, Njemačka, Velika Britanija i Francuska najbolji prijatelji Bošnjaka.
Bošnjačko nacionalno pitanje bolje je artikulirao Zapad nego Turska. Nemam sumnje da bi Turska rado gurnula Bošnjake u otvaranje novog žarišta, u sukob sa drugim dvjema nacijama, ali vjerujem da to NATO pakt i Zapad to nikad ne bi dozvolili.
Beograd bez nove džamije
Žarko Korać: Podsetio bih da Beogradu ne postoji nijedna nova džamija. Postoji samo Bajrakli džamija koja je istorijska, lepa, ali mala. Kad su islamski verski praznici, tamo dođu ambasadori islamskih zemalja i praktično nema mesta ni za koga više.
Upućen je zahtev da se dozvoli izgradnja nove džamije koju Beograd do sada nije dao. U Zagrebu postoji islamski centar sa džamijom, u Ljubljani je pre četiri godine otvorena moderna džamija, jedino Beograd nema novu džamiju.
Da je Erdoganu toliko stalo do islama on bi tražio da se u Beogradu odredi mesto na kome bi se izgradio islamski centar sa mnogo većom džamijom, ali on, koliko je meni poznato, to nikada nije tražio. To možda najbolje pokazuje koliko je njemu stalo do islama.
Meni se čini da on ideju islama koristi pre svega radi očuvanja svoje vlasti i širenja uticaja među islamskim zemljama.
Omer Karabeg: Zašto investira u Srbiju?
Žarko Korać: Erdogan ulaže u Srbiju zato što, kao i drugi strani investitori, dobija povlastice. Vučić za to daje velike novce. Za svakog zaposlenog daje subvenciju, a inostrane firme oslobađa da plaćaju porez za tri ili pet godina. Turci su odlični trgovci i Srbiju vide kao mesto gde imaju sigurno ulaganje.
Enver Kazaz: Bosna i Hercegovina nema razvijenu infrastrukturu kao Srbija, niti može da stranim investitorima daje takvu vrstu povlastica kao Srbija.
Ali ono što Erdogan radi u Srbiji je u stvari ekonomija prevare. Njegovi investitori su u nekoj vrsti neokolonijalnog odnosa prema Srbiji jer dobijaju vrlo jeftinu radnu snagu. Turska ulaže u Srbiju onoliko koliko je njen interes. Ne iz neke ljubavi, nego iz golog interesa i neokolonijalnih fantazmi.
Slon u porcelanskoj radnji
Omer Karabeg: Zanimljivo da je Erdogan prilikom nedavne posjete Beogradu pohvalno govorio o ulozi Srbije u regionu. Dodao je da je Bosna i Hercegovina politički vrlo ranjiva, ali da Srbija igra konstuktivnu ulogu.
Bošnjački političari govore suprotno - optužuju Srbiju da ugrožava Bosnu i Hercegovinu. Na čijoj je strani Erdogan?
Žarko Korać: On je uvek na svojoj strani, vodi svoju politiku, želi da se prikaže kao jak regionalni lider. To ojačava njegovu poziciju u Turskoj.
Omer Karabeg: A zašto kaže da Srbija igra konstruktivnu ulogu u regionu?
Žarko Korać: Zato što Aleksandru Vučiću prija da to čuje. Erdogana ne interesuju činjenice. On dolazi ovde, vrlo lepo je primljen, Vučić ga hvali i onda on pohvali Srbiju. To je po onoj narodnoj - ja tebi serdare, ti meni vojvodo.
Oni se hvale međusobno, a mi znamo da to nije tačno. Ali to Erdogana ne interesuje, važno je kakav utisak ostavlja kod kuće i u Evropi.
Omer Karabeg: Kako je u Bosni i Hercegovini primljena ta Erdoganova izjava?
Enver Kazaz: Veoma negativno jer Srbija zaista ne igra konstruktivnu ulogu u regionu. Srbija prešutno podržava secesionističke težnje Milorada Dodika koji je po naredbama iz Rusije blokirao evropski put Bosne i Hercegovine. I sad se pojavljuje Erdogan kao slon u porculanskoj radnji i izjavljuje takvu glupost.
Veoma su oštre reakcije javnosti na tu njegovu izjavu. Može se reći da je Erdoganova izjava zapravo slika njegovog odnosa prema Bosni i Hercegovini kao nekoj vrsti provincije.
Tu se moram sjetiti Ive Andrića i njegovog opisa Osmanlija koji u Bosni i Hercegovini vide provinciju koju tobože treba civilizirati. Erdoganova izjava je suštinski antibosanska i antibošnjačka.
Omer Karabeg: U zaključku, zašto je Turskoj potrebna Srbija, a zašto Bosna i Hercegovina?
Žarko Korać: Turskoj, odnosno Erdoganu, Srbija je potrebna radi prikazivanja sebe kao regionalnog lidera čime ojačava svoju poziciju u odnosu na Evropu i Zapad u celini.
Enver Kazaz: Erdoganu, odnosno Turskoj, Srbija je potrebna kao dokaz tobožnje političke snage, a Bosna i Hercegovina iz emocionalno ideoloških razloga.
Pri tome je odnos vladajuće garniture u Turskoj, pogotovo Erdogana, prema Bosni i Hercegovini licemjeran. Nema bitne ekonomske pomoći, već se Bosna i Hercegovina doživljava kao divlje tržište gdje je moguće voditi nelegalne poslove sa ogromnim profitom.
Dakle, dvije potpuno različite slike - jedna interesna u Srbiji, a druga emocionalno identitetska u Bosni i Hercegovini.
Bilo je riječi o tome zašto je predsjednik Srbije Vučić sa divljenjem govorio o turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu prilikom njegove nedavne posjete Srbiji, kako srpski nacionalisti gledaju na zbližavanje Srbije sa Turskom, zašto je tokom posjete turskog predsjednika od svih bosanskohercegovačkih političara jedino bio prisutan Milorad Dodik i kako Dodik hvali Erdogana i naziva ga velikim državnikom, dok u isto vrijeme nema lijepih riječi za bosanske muslimane.
Razgovaralo se i o tome da li dio Bošnjaka vidi u Turskoj državu zaštitnicu s obzirom da nemaju matičnu državu kao Srbi i Hrvati, kako se Turska u prošlosti ponašala prema Bošnjacima, da li koristi istorijsko naslijeđe i religiju da ojača svoj uticaj u Bosni i Hercegovini, zašto mnogo više ulaže u Srbiju, nego u Bosnu i Hercegovinu, zašto je Erdogan izjavio da Srbija igra konstuktivnu ulogu u regionu što je potpuno suprotno izjavama bošnjačkih političara koji optužuju Srbiju da ugrožava Bosnu i Hercegovinu, kao i o tome zašto u Beogradu i pored dobrih odnosa sa Turskom nikada nije data dozvola za izgradnju nove džamije.
Omer Karabeg: Nedavno je turski predsjednik Erdogan boravio u Srbiji. Ta posjeta je protekla u izuzetno prijateljskoj atmosferi. Predsjednik Vučić je nazvao Erdogana prijateljem Srbije i rekao da je za Srbiju "velika čast poseta jednog od najuticajnih državnika sveta, kakav je Erdogan".
Da li je turski predsjednik zaista prijatelj Srbije ili je to bila samo kurtoazna izjava?
Žarko Korać: To je svakako bila kurtoazna izjava koja je laskala Erdoganu jer je njegov politički uticaj u Turskoj jako opao. Erdogan ima ozbiljne ambicije u našem regionu.
Njih je u stvari najbolje prikazao bivši ministar spoljnih poslova Ahmet Davutoglu. Njegova knjiga "Strategijska dubina: međunarodni položaj Turske", u kojoj je definisao neootomansku politiku, prevedena na mnogo svetskih jezika.
Davutoglu se zalagao za spoljnu politiku čija je ambicija da se Turska vrati u one krajeve koji su nekada pripadali otomanskoj imperiji, među kojima je i naš region. To je postalo trajna politika Erdogana.
Omer Karabeg: A da li je prijatelj Srbije kao što kaže Vučić?
Žarko Korać: On je, pre svega, prijatelj Turske. Ali je, ako tako mogu da kažem, benevolentan prema Srbiji. Nije ni njen prijatelj, ni protivnik. Prosto pokušava da proširi svoj politički i ekonomski uticaj koji je puno manji u Srbiji.
Enver Kazaz: Vučić manipulira javnošću i pokušava Erdogana da predstavi kao velikog investitora u Srbiju. Kao autoritarni manipulator on u Erdoganu vidi nekoga koga u političkom smislu slijedi u načinu provođenja vlasti.
Autoritarni političari jedni druge privlače i ne bi me iznenadilo da je Erdogan Vučićev idol i da bi oni lako mogli biti politički saradnici jer su obojica protiv liberalizma, protiv demokratije i protiv slobode govora.
Omer Karabeg: Kako srpski nacionalisti gledaju na Vučićevu bliskost sa Turskom?
Žarko Korać: Njima to malo služi za pranje biografije s obzirom na to šta se dešavalo u ratu, pre svega užasni zločini u Bosni i Hercegovini. Kad ti dođe turski predsednik i prijateljski se odnosi prema tvojoj zemlji, to mu maltene dođe kao da si dobio papinu indulgenciju.
To prija nacionalistima, a i Vučiću i njegovim sledbenicima jer se onda i Vučić prikazuje kao neki veliki državnik jer Turske nije baš beznačajna zemlja, to je druga zemlja po broju stanovnika u Evropi. Tako da nacionalistima to generalno prija.
Ne znam da li baš svakom, ali nisam video u medijima i na socijalnim mrežama proteste protiv Erdoganove posete.
Dodik i Erdogan
Omer Karabeg: Kako tumačite činjenicu da je tokom posjete Erdogana od svih bosanskohercegovačkih funkcionera u Beogradu bio prisutan jedino Milorad Dodik?
Enver Kazaz: U bošnjačkom dijelu populacije na vlasti je Trojka koja zastupa ideje sekularnog društva, naročito SDP i Naša stranka, a treća članica Narod i Pravda ima dobre veze sa Imamogluom koji predvodi tursku opoziciju. Kao konzervativni političar Erdogan ne bi trpio lidere Trojke kod kojih nije omiljen kao ni kod sekularnih Bošnjaka.
Osim toga on je veliki prijatelj, čak je bio i kum na vjenčanju kćerke Bakira Izetbegovića koji je sada u opoziciji. Dodik koji slijedi Vučića je idealan partner za Erdogana. Obojica su autoritarni vođe, anahroni i konzervativni.
Omer Karabeg: Zašto se Milorad Dodik toliko divi Erdoganu i naziva ga velikim državnikom dok u isto vrijeme nema lijepih riječi za bosanske muslimane?
Žarko Korać: Dodik hoće da donekle ublaži utisak da je on antimusliman. Ne antibošnjak, nego antimusliman. On, eto, ima problem s Bošnjacima, ali ne i sa muslimanima u svetu. Njemu smetaju Bošnjaci, a ne muslimani.
S druge strane, Dodik želi dobre odnose sa Erdoganom s obzirom da je Turska ekonomska sila, pa očekuje neku investiciju poput turskih investicija u Srbiji. Dodik ima ogromne ekonomske probleme i ne bi imao ništa protiv da neki od turskih tajkuna dođe u Republiku Srpsku.
Uzgred samo da kažem, Srbija je očekivala da tokom Erdoganove posete sa Turskom potpiše ugovor o isporuci dronova Bajraktar koji su se proslavili u Ukrajini. Međutim, to se nije dogodilo.
Majka zaštitnica
Omer Karabeg: Kako Bošnjaci gledaju na Tursku, da li očekuju da im pruži neku vrstu zaštite s obzirom da nemaju matičnu državu kao Srbi i Hrvati?
Enver Kazaz: Bošnjačko društvo je veoma podijeljeno kad je u pitanju Erdogan. Konzervativni, islamistički Bošnjaci, vezani za Bakira Izetbegovića i njegovu političku partiju SDA (Stranka demokratske akcije), u Turskoj vide maticu.
SDA je sa svojim medijima kapilarno premrežila taj dio bošnjačkog društva nekom vrstom osmanofilije i turkofilije. Bošnjačka nacija je nastala na tekovinama evropskog prosvetiteljstva i racionalizma, ali u toj arhaizaciji identiteta Turska se vidi kao matična država koja će kao spašavati Bošnjake, mada je Bosna i Hercegovina Turskoj interesantna isključivo kao tržiste za njene robe.
Turska ne ulaže u Bosnu i Hercegovinu osim u kulturne spomenike koje simbolički obnavlja da bi prekodirala, odnosno arhaizirala bošnjački identitet. Uz to ide naracija koja pokušava da se ostvari kao neka vrsta mita.
Takva politika želi da se ukorijeni u bosansko tlo, pa onda imate povezivanje kralja Tvrtka i sultana Fatiha. Uvijek je to imaginacija prošlosti.
Turska medijski veoma snažno djeluje u Sarajevu preko svojih magazina Stav i Faktor i preko televizije Hayat, pokušavajući da promijeni mentalnu matricu Bošnjaka.
Dio akademske zajednice stvara mit o ljepoti Osmanskog carstva, o milet sistemu vjerske tolerancije pri čemu se zaboravlja položaj kršćana u Osmanskom carstvu koji je bio nepodnošljiv.
Činjenica je da su Bošnjaci nastali na procesu deosmanizacije jer da su ostali unutar osmanske zarobljenosti i osmanskih ideologema bili bi vjerska skupina, ne nacija.
Sekularni Bošnjaci su okrenuti ka Evropi i evropskoj budućnosti Bosne i Hercegovine, i Tursku vide samo kao mogućeg saradnika. Mislim da su se Bošnjaci u velikoj mjeri emancipirali od otrovnog uticaja Erdoganovog islamizma.
Žarko Korać: To što SDA radi u Bosni i Hercegovini je potpuno pogrešna interpretacija ne samo Erdoganove neootomanske politike, nego je potpuno pogrešno čitanje toga šta je Turska danas.
Ja bih rekao da tu ima i nekih elemenata o kojima se obično ne govori, a to je da jedan broj Bošnjaka s vrha bivše vlasti u Bosni i Hercegovini ima prilično velike poslove u Turskoj. Znači, imaju neke lične motive to da rade.
A što se tiče Turske kao majke zaštitnice, to je ona čuvena priča da je Alija Izetbegović na samrti u testamentu rekao da će Turska da čuva Bosnu i Hercegovinu.
Omer Karabeg: U stvari, Bakir Izetbegović je rekao da je njegov otac Alija Erdoganu ostavio u amanet Bosnu i Hercegovinu.
Žarko Korać: Onako kako je ruski car ostavio Srbiju u amanet Rusiji. Mogu samo tu analogiju da napravim, pa da vidimo koliko je to realistično.
Kao što Rusija ima svoje ambicije koje su često kroz istoriju bile direktno suprotne nacionalnim interesima Srbije, govorim o 19. i početku 20. veka, ista stvar je i sa Bosnom i Hercegovinom i Bošnjacima.
Turska je okrenuta evropskim integracijama isto kao i Bosna i Hercegovina, pa onda ispada da su oni okrenuti imaginarijumu neke velike islamske zajednice koja će ih prigrliti i štititi.
Mislim da je to sasvim pogrešno mada u današnjem svetu, koji je jako nesiguran, izgleda zavodljivo da postoji neka jaka sila koja će da štiti Bosnu i Hercegovinu, a Turska je vojna sila i članica NATO saveza. Ali to se neće dogoditi i to nije direktni interes Turske.
Mislim da bi Bošnjacima bilo bolje da pored Turske imaju podršku Evrope za svoje legitimne nacionalne interese. Sve drugo je šarena laža.
Opasna zabluda
Omer Karabeg: Zašto Turska mnogo više investira u Srbiju nego u Bosnu i Hercegovinu? Florian Bieber, profesor univerziteta u Gracu i stručnjak za Balkan, nedavno je rekao da Turska u Bosni i Hercegovini gradi džamije, a u Srbiji fabrike.
Enver Kazaz: Složio bih se sa gospodinom Bieberom. Erdoganova Turska vidi islam kao temeljnu ideologiju kojom će mentalno okupirati konzervativni dio Bošnjaka i vratiti ih unazad. Devedeset procenata ekonomske razmjene Bosne i Hercegovine je sa Evropom. S Turskom je minimalna i uglavnom na štetu Bosne i Hercegovine.
Turska se u Bosni i Hercegovini pojavljuje kao neko ko prodaje tehnologiju, otvara prostor za prodaju svojih frižidera, televizora i druge tehničke robe. Turska izvlači novac iz Bosne i Hercegovine. Njena kompanija Čengiz dobija tendere za gradnju koridora 5 C, a onda angažira bosanske podizvođače tako da ubire ogroman novac u Bosni i Hercegovini.
Džamije su u Bosni i Hercegovini, slikovito rečeno, simboli označavanja teritorija. Turska podjaruje bošnjački nacionalizam, radikalizam i druge fantazme i imaginarije koji treba da prekodiraju bošnjački identitet.
Važno je napomenuti da kod sekularnog dijela Bošnjaka postoji veliki otpor prema tome. Pogledajte gdje idu ljudi koje ekonomsko beznađe tjera da u potrazi za poslom napuštaju Bosnu i Hercegovinu. Oni ne idu da rade u Tursku, nego u Evropu.
Turska koja se pojavljuje kao ideološka majka nije privlačna Bošnjacima, osim tajkunima, kriminalcima i onim koji su ratni zločinci. Tako je recimo optuženik za ratne zločine, čini mi se da je presuđen, general Sakib Mahmuljin pobjegao u Tursku.
S te strane Turska postaje sklonište bošnjačkih ratnih zločinaca, tajkuna i kriminalaca. Najopasnija zabluda konzervativnog dijela Bošnjaka je da će Turska eventualno braniti Bošnjake od napada.
Iskustvo rata 1992-1995 govori da je doprinos Turske odbrani Bosne i Hercegovine, odnosno Bošnjaka, bio minimalan, da je Zapad zapravo spasio Bosnu i Hercegovinu i da su SAD, Njemačka, Velika Britanija i Francuska najbolji prijatelji Bošnjaka.
Bošnjačko nacionalno pitanje bolje je artikulirao Zapad nego Turska. Nemam sumnje da bi Turska rado gurnula Bošnjake u otvaranje novog žarišta, u sukob sa drugim dvjema nacijama, ali vjerujem da to NATO pakt i Zapad to nikad ne bi dozvolili.
Beograd bez nove džamije
Žarko Korać: Podsetio bih da Beogradu ne postoji nijedna nova džamija. Postoji samo Bajrakli džamija koja je istorijska, lepa, ali mala. Kad su islamski verski praznici, tamo dođu ambasadori islamskih zemalja i praktično nema mesta ni za koga više.
Upućen je zahtev da se dozvoli izgradnja nove džamije koju Beograd do sada nije dao. U Zagrebu postoji islamski centar sa džamijom, u Ljubljani je pre četiri godine otvorena moderna džamija, jedino Beograd nema novu džamiju.
Da je Erdoganu toliko stalo do islama on bi tražio da se u Beogradu odredi mesto na kome bi se izgradio islamski centar sa mnogo većom džamijom, ali on, koliko je meni poznato, to nikada nije tražio. To možda najbolje pokazuje koliko je njemu stalo do islama.
Meni se čini da on ideju islama koristi pre svega radi očuvanja svoje vlasti i širenja uticaja među islamskim zemljama.
Omer Karabeg: Zašto investira u Srbiju?
Žarko Korać: Erdogan ulaže u Srbiju zato što, kao i drugi strani investitori, dobija povlastice. Vučić za to daje velike novce. Za svakog zaposlenog daje subvenciju, a inostrane firme oslobađa da plaćaju porez za tri ili pet godina. Turci su odlični trgovci i Srbiju vide kao mesto gde imaju sigurno ulaganje.
Enver Kazaz: Bosna i Hercegovina nema razvijenu infrastrukturu kao Srbija, niti može da stranim investitorima daje takvu vrstu povlastica kao Srbija.
Ali ono što Erdogan radi u Srbiji je u stvari ekonomija prevare. Njegovi investitori su u nekoj vrsti neokolonijalnog odnosa prema Srbiji jer dobijaju vrlo jeftinu radnu snagu. Turska ulaže u Srbiju onoliko koliko je njen interes. Ne iz neke ljubavi, nego iz golog interesa i neokolonijalnih fantazmi.
Slon u porcelanskoj radnji
Omer Karabeg: Zanimljivo da je Erdogan prilikom nedavne posjete Beogradu pohvalno govorio o ulozi Srbije u regionu. Dodao je da je Bosna i Hercegovina politički vrlo ranjiva, ali da Srbija igra konstuktivnu ulogu.
Bošnjački političari govore suprotno - optužuju Srbiju da ugrožava Bosnu i Hercegovinu. Na čijoj je strani Erdogan?
Žarko Korać: On je uvek na svojoj strani, vodi svoju politiku, želi da se prikaže kao jak regionalni lider. To ojačava njegovu poziciju u Turskoj.
Omer Karabeg: A zašto kaže da Srbija igra konstruktivnu ulogu u regionu?
Žarko Korać: Zato što Aleksandru Vučiću prija da to čuje. Erdogana ne interesuju činjenice. On dolazi ovde, vrlo lepo je primljen, Vučić ga hvali i onda on pohvali Srbiju. To je po onoj narodnoj - ja tebi serdare, ti meni vojvodo.
Oni se hvale međusobno, a mi znamo da to nije tačno. Ali to Erdogana ne interesuje, važno je kakav utisak ostavlja kod kuće i u Evropi.
Omer Karabeg: Kako je u Bosni i Hercegovini primljena ta Erdoganova izjava?
Enver Kazaz: Veoma negativno jer Srbija zaista ne igra konstruktivnu ulogu u regionu. Srbija prešutno podržava secesionističke težnje Milorada Dodika koji je po naredbama iz Rusije blokirao evropski put Bosne i Hercegovine. I sad se pojavljuje Erdogan kao slon u porculanskoj radnji i izjavljuje takvu glupost.
Veoma su oštre reakcije javnosti na tu njegovu izjavu. Može se reći da je Erdoganova izjava zapravo slika njegovog odnosa prema Bosni i Hercegovini kao nekoj vrsti provincije.
Tu se moram sjetiti Ive Andrića i njegovog opisa Osmanlija koji u Bosni i Hercegovini vide provinciju koju tobože treba civilizirati. Erdoganova izjava je suštinski antibosanska i antibošnjačka.
Omer Karabeg: U zaključku, zašto je Turskoj potrebna Srbija, a zašto Bosna i Hercegovina?
Žarko Korać: Turskoj, odnosno Erdoganu, Srbija je potrebna radi prikazivanja sebe kao regionalnog lidera čime ojačava svoju poziciju u odnosu na Evropu i Zapad u celini.
Enver Kazaz: Erdoganu, odnosno Turskoj, Srbija je potrebna kao dokaz tobožnje političke snage, a Bosna i Hercegovina iz emocionalno ideoloških razloga.
Pri tome je odnos vladajuće garniture u Turskoj, pogotovo Erdogana, prema Bosni i Hercegovini licemjeran. Nema bitne ekonomske pomoći, već se Bosna i Hercegovina doživljava kao divlje tržište gdje je moguće voditi nelegalne poslove sa ogromnim profitom.
Dakle, dvije potpuno različite slike - jedna interesna u Srbiji, a druga emocionalno identitetska u Bosni i Hercegovini.