Kosovo ulazi u novu političku sezonu – izbori, izazovi i očekivanja

Ako biste sumirali politiku Kosova za 2025. godinu, mogli biste to učiniti u nekoliko riječi: izbori, konstituisanje, neuspjeh, ponovo izbori…
Mogu se dodati i neke druge: opozicija blokira, vlast blokira…
I, zašto ne, i nekoliko "jačih": "hajvani","nitkovi", "prodani"…
Sigurno je da to nije bila godina kompromisa, političkih dogovora ili velikih međunarodnih projekata.
Godina sankcija jeste: Strategijski dijalog sa SAD-om, na primjer, bio je obustavljen.
Na vrhu liste aktera ovog političkog serijala bili su sami poslanici.
Za izbor predsjednika Skupštine nakon izbora 9. februara, sastali su se… malo ko pamti koliko puta, ali više od 50 sigurno.
Bilo je to prvi put da se u zakonodavnom tijelu Kosova dogodilo nešto takvo.
Kada je konačno izabran, da li je to bila velika pobjeda? Ne.
Nakon manje od tri mjeseca, predsjednica države raspisala je prijevremene izbore, jer su pokušaji formiranja nove Vlade propali.
Kao datum su se razmatrali 21. i 28. decembar, ali je odlučeno za ovaj posljednji – na nesreću svih koji su očekivali mir tokom praznika.
Na prvi pogled, ovih deset mjeseci između dva izborna ciklusa mogli su izgledati kao da su prošli veoma brzo, ali nipošto nisu bili bez drame.
Ustavni sud je bio stalno uključen, jer su se čas jedna, čas druga strana žalile na protivnika.
Njegove odluke rijetko su zadovoljavale sve: tumačile su se prema potrebi, osporavale javno i, povremeno, pretvarale u političku municiju.
Međunarodni saveznici slali su poruke, ali bez uobičajene pompe – možda da jasno stave do znanja da je formiranje institucija "vaš posao".
U drugom dijelu ovog desetomjesečnog perioda održana su i dva kruga lokalnih izbora.

Njihov proces je završen prema pravilima, ali nije nedostajalo buke, političkih tenzija i predviđanja koja su - u nekim slučajevima - brzo osujećena.
Spoljna politika također nije donijela veliki zaokret: četiri nova priznanja da, ali ostatak se uglavnom sveo na sastanke, obećanja i fotografije...
Sada, kako se približava nova godina, postavlja se pitanje: ima li Kosovo luksuz da nastavi odugovlačiti bez ikakve žurbe?
S geopolitičkim previranjima koja su zahvatila svijet, analitičari jasno poručuju: ne!
Prioriteti koji bi trebali odrediti ton nove sezonePrioriteti koje oni predlažu za novu Vladu – ili barem onu koja se očekuje nakon izbora – su brojni.
Ali jedan se izdvaja iznad svih ostalih: obnova povjerenja sa ključnim partnerima: SAD-om, EU i NATO-om, prema Lulzimu Peciju iz Instituta za istraživanje i razvoj politika na Kosovu.
Ne praznim riječima za domaću publiku, već jasnim obećanjem o disciplinovanoj koordinaciji, posebno u oblasti bezbjednosti, na sjeveru i u dijalogu, kaže on.
Tek nakon što se poprave odnosi s saveznicima, Peci smatra da Kosovo može ozbiljno razmišljati o sljedećem koraku: agendi usklađenoj s državama Kvinte i Evropskom unijom, koja bi zemlju izvukla iz stalnog statusa čekanja za članstvo u Vijeću Evrope, status kandidata za EU i postepeno jačanje partnerstva s NATO-om.
Treći prioritet, iako politički manje spektakularan, prema Peciju je jednako vitalan: energija.
Izgradnja novih energetskih kapaciteta, uključujući gas i napredne tehnologije u sektoru uglja, uslov je za održivi ekonomski razvoj i stvarnu energetsku nezavisnost, kaže on.
Na sličan način listu prioriteta postavlja i Ilir Deda, bivši poslanik Skupštine Kosova, ali bez mnogo diplomatije.
Prema njegovim riječima, nova Vlada će morati odmah ući u zajednički plan sa državama Kvinte kako bi riješila neke od najvećih čvorova međunarodne blokade Kosova: članstvo u Vijeću Evrope, formalizaciju odnosa s NATO-om, razmatranje aplikacije za članstvo u EU, a bez zanemarivanja ispunjenja obaveza za formiranje funkcionalne Asocijacije opština sa srpskom većinom.
Međutim, spoljna politika i dijalog ne mogu biti odvojeni od unutrašnje realnosti.
Deda kaže da bez ozbiljnog socio-ekonomskog paketa, koji bi istinski stimulirao privatni sektor i donio opipljiv rast prihoda za građane - uključujući penzije - svaka druga agenda rizikuje da bude prazna.
A treći prioritet, možda i politički najosjetljiviji, prema njemu vezan je za vraćanje povjerenja među srpskom populacijom na Kosovu, posebno na sjeveru.
Deda naglašava potrebu za konkretnim i dobro osmišljenim mjerama u tom pravcu – uključujući otvorenu komunikaciju i adresiranje primjedbi koje je izrazila srpska zajednica na Kosovu.
Izborni programi političkih stranaka uključuju gotovo sve ovo, i više od toga.
Postoje ponude za razvoj, za stabilnost, za institucionalno dostojanstvo, ali vrlo malo objašnjenja kako će se to postići, i gotovo nikakva garancija da će ovaj put biti drugačije.
Retorika ista, tonovi nepromijenjeni, krivci uvijek oni drugi.
Čak i ako sve ide prema zakonskim rokovima, prve sedmice nakon izbora ne obećavaju nikakav predah.
Prebrojavanje glasova, objava rezultata, žalbe, certifikacija – svaki korak ima svoj rok i svaki će vjerovatno držati institucije potpuno zauzetim.
I kao da to nije dovoljno, prvi mjeseci u godini otvaraju još jedno osjetljivo poglavlje: izbor novog predsjednika zemlje.
Proces koji, u trenutnom političkom kontekstu, teško da može proći bez kalkulacija.
Ali, s približavanjem nove godine, nade i očekivanja za budućnost uvijek rastu.
Za manje od dva mjeseca, Kosovo puni 18 godina i ulazi u punoljetstvo državnosti.
To, možda, može poslužiti kao trenutak za refleksiju, za političku zrelost i za hrabre odluke koje jačaju zemlju i unutar i izvan granica.
Sretno!