Zašto je važno pažljivo izvještavati o tragičnim slučajevima
Vijest da mu je majka ubijena saznao je iz online medija.
"Vidio sam vijest na portalima i nisam mogao vjerovati", rekao je Alaudin Haradini za Radio Slobodna Evropa (RSE) 25. marta, dan nakon što je njegova majka ubijena u selu Stanoc kod Vučitrna.
To je bilo zato što su različiti mediji ubrzo nakon ubistva objavili identitet ubijene 42-godišnjakinje.
Brat Liridone Ademaj - žene koja je ubijena u novembru 2023. godine na putu u selu Bërnicë kod Prištine - kaže da je bilo slučajeva kada su članovi porodice bili uznemireni zbog izvještavanja nekih medija.
"Mediji su iznijeli nekoliko istražnih tragova, a koji su mogli izazvati određena očekivanja ili trenutnu zabrinutost", rekao je Leonard Ademaj za RSE, ali je naglasio da je generalno zadovoljan izvještavanjem o slučaju ubistva njegove sestre.
Međutim, ovog mjeseca, nakon slučaja koji je u medijima prijavljen kao ubod nožem i samoubistvo, Savjet za štampu Kosova (KMSHK) pozvao je medije da budu "pažljivi, osjetljivi i profesionalni" kada izvještavaju o tragičnim slučajevima.
Pozivu se pridružilo i Udruženje novinara Kosova (AGK), tražeći da se čuva identitet i privatnost uključenih u slučaj.
Osim kršenja privatnosti, Bind Skeja, izvršni direktor Centra za informisanje i socijalno unapređenje, zabrinut je i zbog općeg sadržaja tekstova o tragičnim slučajevima, poput ubistava i samoubistava.
"Objavljuju se četiri-pet vijesti s malo informacija o slučaju, [s naslovima poput] 'evo pisma koje je ostavio...', 'evo što kažu članovi porodice'. Vidio sam da su mediji išli i na sahranu. Nije potrebno mnogo razmišljanja da bi se shvatilo da je to pogrešno", rekao je Skeja za RSE.
Kakve efekte imaju ove vijesti?Prema Skeji, koji vodi volonterski telefonski centar Linija života, koji pruža pomoć osobama koje imaju suicidalne misli ili pate od depresije ili anksioznosti, ovakve vijesti imaju samo negativan efekat.
On kaže da kršenje privatnosti nenamjerno čini preživjele i njihove bližnje poznatim licima u javnosti.
"Ako sutra odem kod poslodavca, poslodavac će potražiti moje ime na Googleu i pojavit će se vijest 'Ovo je majka XY koja je počinila samoubistvo', i [poslodavac] će stvoriti percepcije koje možda nisu tačne, ali koje imaju direktan uticaj na život tih osoba", kaže Skeja.
On vjeruje da situaciju na Kosovu dodatno pogoršava način na koji je "tema samoubistava još uvijek prilično stigmatizirana".
Prema Skeji, još problematičniji efekat je ono što ove vijesti čine osobama koje imaju suicidalne misli.
"Senzacionalizam slučajeva i objavljivanje prekomjernih i nepotrebnih detalja može stvoriti utisak kod ljudi koji već imaju suicidalne misli da nema izlaza", kaže on.
"Zato što u vijestima stalno vide ljude koji na kraju počine samoubistvo, a to može potaknuti one koji su već razmišljali o samoubistvu da ubrzaju svoj plan ili stvore nove ideje kako to učiniti", dodaje Skeja.
Studija objavljena 2020. godine od strane međunarodnih istraživača sa različitih univerziteta i zdravstvenih institucija otkrila je da se rizik od samoubistva povećava za 13 posto u periodima kada mediji izvještavaju o smrti poznatih osoba zbog samoubistva.
Studija je također otkrila da u slučajevima kada se objavi način na koji je samoubistvo izvršeno, dolazi do povećanja od 30 posto slučajeva smrti istom metodom.
Sličan efekat je primijećen i na Kosovu.
"Kada se ove teme često spominju u javnosti, ima više poziva prema Liniji života", kaže Skeja.
Međutim, on bi želio više poziva, jer se samo tako može "uravnotežiti šteta koja se nanosi izvještavanjem". Problem je, prema njemu, što mediji obično ne upućuju čitatelje gdje mogu potražiti pomoć.
"Mediji govore o samoubistvu, ali ne govore ljudima gdje mogu potražiti pomoć. Ljudi čitaju ove vijesti i ne znaju da postoji Linija života", kaže Skeja.
O čemu ne treba izvještavati?Fernanda Camarena, predavač etike na institutu za medije Poynter, sa sjedištem u Floridi, Sjedinjene Američke Države, kaže da bi ključni princip za novinare i urednike trebao biti "minimiziranje štete".
"Kao novinari, moramo imati na umu da nam je prioritet publika i ispunjenje naše novinarske misije", rekla je za Radio Slobodna Evropa.
Da ne bi produbljivali traume, predrasude i poticali slične slučajeve, Camarena podsjeća na principe velikih medijskih organizacija, poput agencije Associated Press, da ne izvještavaju o samoubistvima, osim kada "se radi o javnoj ličnosti, utiče na javni život ili predstavlja veliki javni interes".
"I kada takva vijest mora biti objavljena, oni imaju smjernice koje treba slijediti", kaže Camarena, koja je ranije bila menadžer u timu za standarde i prakse NBC News u SAD-u.
O kojim smjernicama se radi?Camarena ističe nekoliko ključnih, kao što su: ne davati glavnu medijsku pažnju, izbjegavati glorifikaciju ili romantizaciju samoubistva, ne opisivati pokušaje kao "neuspjele" ili "neuspješne", ni u kojem slučaju ne objavljivati fotografije ili videozapise s mjesta događaja, poput slika preminulih, ostavljene poruke ili tačnu lokaciju.
Ona također sugerira da, kada je moguće, uključuju priče ljudi koji su nastavili živjeti sretno nakon pokušaja samoubistva.
"Pisanje članaka o liječenju i oporavku pokazuje publici da pomoć postoji", kaže Camarena.
Izvještavanje o ovakvim tragičnim slučajevima - dakle o ubistvima i samoubistvima - Camarena opisuje kao "test osnovnih vrijednosti medijske organizacije".
"Statistike ne bi trebale diktirati uredničku prosudbu i redakcije bi trebale definirati uspjeh kao nešto više od pukog broja klikova. Da li smo služili našoj publici i njenim potrebama? Da li smo služili javnom dobru?", zaključuje ona.
Skeja smatra da mnogi mediji na Kosovu upravo u ovoj tački ne uspijevaju.
"Jedini razlog zašto se ovo [neetičko izvještavanje] dešava je čisti kapitalizam. Ove vijesti generiraju klikove, jer ljudi imaju morbidnu znatiželju da saznaju šta se dešava", kaže Skeja.
Dnevni izvještaji Policije Kosova često su izvor vijesti o slučajevima nasilja.
Prema podacima Policije, od januara do aprila ove godine dogodilo se šest slučajeva ubistava.
Podaci o broju samoubistava nisu dostupni, dok je prijavljeno 890 slučajeva porodičnog nasilja.
"Vidio sam vijest na portalima i nisam mogao vjerovati", rekao je Alaudin Haradini za Radio Slobodna Evropa (RSE) 25. marta, dan nakon što je njegova majka ubijena u selu Stanoc kod Vučitrna.
To je bilo zato što su različiti mediji ubrzo nakon ubistva objavili identitet ubijene 42-godišnjakinje.
Brat Liridone Ademaj - žene koja je ubijena u novembru 2023. godine na putu u selu Bërnicë kod Prištine - kaže da je bilo slučajeva kada su članovi porodice bili uznemireni zbog izvještavanja nekih medija.
"Mediji su iznijeli nekoliko istražnih tragova, a koji su mogli izazvati određena očekivanja ili trenutnu zabrinutost", rekao je Leonard Ademaj za RSE, ali je naglasio da je generalno zadovoljan izvještavanjem o slučaju ubistva njegove sestre.
Međutim, ovog mjeseca, nakon slučaja koji je u medijima prijavljen kao ubod nožem i samoubistvo, Savjet za štampu Kosova (KMSHK) pozvao je medije da budu "pažljivi, osjetljivi i profesionalni" kada izvještavaju o tragičnim slučajevima.
Pozivu se pridružilo i Udruženje novinara Kosova (AGK), tražeći da se čuva identitet i privatnost uključenih u slučaj.
Osim kršenja privatnosti, Bind Skeja, izvršni direktor Centra za informisanje i socijalno unapređenje, zabrinut je i zbog općeg sadržaja tekstova o tragičnim slučajevima, poput ubistava i samoubistava.
"Objavljuju se četiri-pet vijesti s malo informacija o slučaju, [s naslovima poput] 'evo pisma koje je ostavio...', 'evo što kažu članovi porodice'. Vidio sam da su mediji išli i na sahranu. Nije potrebno mnogo razmišljanja da bi se shvatilo da je to pogrešno", rekao je Skeja za RSE.
Kakve efekte imaju ove vijesti?Prema Skeji, koji vodi volonterski telefonski centar Linija života, koji pruža pomoć osobama koje imaju suicidalne misli ili pate od depresije ili anksioznosti, ovakve vijesti imaju samo negativan efekat.
On kaže da kršenje privatnosti nenamjerno čini preživjele i njihove bližnje poznatim licima u javnosti.
"Ako sutra odem kod poslodavca, poslodavac će potražiti moje ime na Googleu i pojavit će se vijest 'Ovo je majka XY koja je počinila samoubistvo', i [poslodavac] će stvoriti percepcije koje možda nisu tačne, ali koje imaju direktan uticaj na život tih osoba", kaže Skeja.
On vjeruje da situaciju na Kosovu dodatno pogoršava način na koji je "tema samoubistava još uvijek prilično stigmatizirana".
Prema Skeji, još problematičniji efekat je ono što ove vijesti čine osobama koje imaju suicidalne misli.
"Senzacionalizam slučajeva i objavljivanje prekomjernih i nepotrebnih detalja može stvoriti utisak kod ljudi koji već imaju suicidalne misli da nema izlaza", kaže on.
"Zato što u vijestima stalno vide ljude koji na kraju počine samoubistvo, a to može potaknuti one koji su već razmišljali o samoubistvu da ubrzaju svoj plan ili stvore nove ideje kako to učiniti", dodaje Skeja.
Studija objavljena 2020. godine od strane međunarodnih istraživača sa različitih univerziteta i zdravstvenih institucija otkrila je da se rizik od samoubistva povećava za 13 posto u periodima kada mediji izvještavaju o smrti poznatih osoba zbog samoubistva.
Studija je također otkrila da u slučajevima kada se objavi način na koji je samoubistvo izvršeno, dolazi do povećanja od 30 posto slučajeva smrti istom metodom.
Sličan efekat je primijećen i na Kosovu.
"Kada se ove teme često spominju u javnosti, ima više poziva prema Liniji života", kaže Skeja.
Međutim, on bi želio više poziva, jer se samo tako može "uravnotežiti šteta koja se nanosi izvještavanjem". Problem je, prema njemu, što mediji obično ne upućuju čitatelje gdje mogu potražiti pomoć.
"Mediji govore o samoubistvu, ali ne govore ljudima gdje mogu potražiti pomoć. Ljudi čitaju ove vijesti i ne znaju da postoji Linija života", kaže Skeja.
O čemu ne treba izvještavati?Fernanda Camarena, predavač etike na institutu za medije Poynter, sa sjedištem u Floridi, Sjedinjene Američke Države, kaže da bi ključni princip za novinare i urednike trebao biti "minimiziranje štete".
"Kao novinari, moramo imati na umu da nam je prioritet publika i ispunjenje naše novinarske misije", rekla je za Radio Slobodna Evropa.
Da ne bi produbljivali traume, predrasude i poticali slične slučajeve, Camarena podsjeća na principe velikih medijskih organizacija, poput agencije Associated Press, da ne izvještavaju o samoubistvima, osim kada "se radi o javnoj ličnosti, utiče na javni život ili predstavlja veliki javni interes".
"I kada takva vijest mora biti objavljena, oni imaju smjernice koje treba slijediti", kaže Camarena, koja je ranije bila menadžer u timu za standarde i prakse NBC News u SAD-u.
O kojim smjernicama se radi?Camarena ističe nekoliko ključnih, kao što su: ne davati glavnu medijsku pažnju, izbjegavati glorifikaciju ili romantizaciju samoubistva, ne opisivati pokušaje kao "neuspjele" ili "neuspješne", ni u kojem slučaju ne objavljivati fotografije ili videozapise s mjesta događaja, poput slika preminulih, ostavljene poruke ili tačnu lokaciju.
Ona također sugerira da, kada je moguće, uključuju priče ljudi koji su nastavili živjeti sretno nakon pokušaja samoubistva.
"Pisanje članaka o liječenju i oporavku pokazuje publici da pomoć postoji", kaže Camarena.
Izvještavanje o ovakvim tragičnim slučajevima - dakle o ubistvima i samoubistvima - Camarena opisuje kao "test osnovnih vrijednosti medijske organizacije".
"Statistike ne bi trebale diktirati uredničku prosudbu i redakcije bi trebale definirati uspjeh kao nešto više od pukog broja klikova. Da li smo služili našoj publici i njenim potrebama? Da li smo služili javnom dobru?", zaključuje ona.
Skeja smatra da mnogi mediji na Kosovu upravo u ovoj tački ne uspijevaju.
"Jedini razlog zašto se ovo [neetičko izvještavanje] dešava je čisti kapitalizam. Ove vijesti generiraju klikove, jer ljudi imaju morbidnu znatiželju da saznaju šta se dešava", kaže Skeja.
Dnevni izvještaji Policije Kosova često su izvor vijesti o slučajevima nasilja.
Prema podacima Policije, od januara do aprila ove godine dogodilo se šest slučajeva ubistava.
Podaci o broju samoubistava nisu dostupni, dok je prijavljeno 890 slučajeva porodičnog nasilja.